Tražilica

Rakovac, Milan, pisac, pjesnik, novinar (Rahovci [Rakovci] kraj Baderne, 12.XII.1939.). Otac Joakim, majka Marija (zvana Duša), rođ. Štifanić. Kršten je kao Emilio Luciano Racozzi.

Radionice (radio)novinarstva za djecu u Poreču donose osnove intervjua, pripremu za snimanje i govorne vježbe. Prijave do 4. prosinca.

Komemoraciji su prisustvovali članovi obitelji, prijatelji, kolege s Rovinj FM-a i radio postaja na kojima je Alen ranije radio te poznanici, odnosno svi oni koji su cijenili njegov život i rad.

Sredinom 2020., nezadovoljan novim uvjetima i odnosom urednika, odlazi iz Glasa Istre te krajem iste godine otvara obrt i pokreće informativne mrežne stranice bookaleta.com

Strenja, Eduard - Edo, novinski i umjetnički fotograf, urednik fotografije (Pula, 20.III.1953. – Pula, 26.IX.2011.).

Tijekom blizu tri desetljeća izlaženja u Glasu Istre zbog priloga u La kosti list i odgovorne osobe bili su nekoliko puta tuženi (s različitim motivima i ishodima), a svi glavni urednici lista u tom razdoblju zabranili su barem po jedan prilog u pripremljenim La kostima

Pučku školu polazio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Kopru i Sušaku, kamo je u školu odlazio iz tada talijanske Rijeke. U strahu da bi mu fašističke vlasti mogle oduzeti malograničnu putovnicu čime bi mu bilo onemogućeno školovanje u jugoslavenskom Sušaku, od 1930. se više nije vraćao u Italiju.

Prvi poratni broj objavljen je 6.V.1945. u Poreču, a drugi 11.V. u Puli. Glasu Istre pridružilo se tada uredništvo dotadašnjega Hrvatskog lista sa Z. Črnjom

Godine 1971. seli se u Poreč, odakle mu je supruga Đurđica (rođ. Bratović), a prvi posao dobio je te godine u područnoj školu u Zamaskom Dolu (selo Trloni) OŠ Trviž.

Objavio je 20-ak knjiga i niz publikacija. Prvu knjigu pod naslovom 40 zelenih proljeća objavio je 1986., a govori o Nogometnom klubu Rudar Labin.

Brioni Insel-Zeitung, ilustrirani mondeni časopis na njemačkom jeziku, koji je izlazio od 6.II.1910. do 8.III.1914., isprva, do kraja listopada, tjedno, nedjeljom, na dvanaest stranica i s tvrdim koricama formata 26,5cm × 37 cm, a poslije jednom mjesečno.

Bile su zamišljene kao časopis za književnost, povijest, znanost, umjetnost i poljoprivredu, a prema zamisli odgovornog urednika, ljekarnika Federica Spongie, nije se trebao baviti političkim pitanjima.

U 1980-im doselio se u Istru, u Novigrad, te je bio Večernjakovim dopisnikom iz sjeverozapadne Istre. U mirovinu je otišao 2013., ali je nastavio raditi kao novinar za razne portale i druge medije iz Istre, kao što su iPress (čiji je bio dugogodišnji suradnik), Parentium.com, Novigradski list – Il Gazzettino di Cittanova i dr.

Bio je član i promicatelj niza kulturnih, sportskih, pa i kripotopolitičkih udruženja u Trstu, među njima Società di Minerva, Pro Patria, Lega nazionale, Circolo artistico i dr. Godine 1890. izabran je za člana Accademia di Udine.

Zahvaljujući njegovom zalaganju, Pazin danas ima Ulicu Julesa Vernea i Kuću za pisce / Hižu od besid namijenjenu autorima koji stvaraju boraveći u njoj, a Pazin je postao članom međunarodne Udruge gradova književnosti.

"Netko tko je Purger, postao je kroničar svega onog što se događa u Novigradu"

Istarska riječ, tjednik za pouku, gospodarstvo i politiku istarskog naroda, koji je izlazio u Trstu od 11.I.1923. do 10.I.1929.

U pazinskom dopisništvu Glasa Istre, gdje je bila dugogodišnja voditeljica, dočekala je 2013. i mirovinu.

Glavni urednik bio je Marco Tamaro, tajnik pokrajinskoga Istarskog sabora, a oko sebe okupljao je ugledne suradnike: Carla Combija, Tomasa Lucianija, Paola Tedeschija, Giovannija Moisea, Domenica Lovisata, Felicea Glezera, Francesca Salatu i dr.