Na današnji dan 2021. izašao posljednji broj La kosti u Glasu Istre

La kost, humoristično-satirički podlistak koji je od kraja 1983. do početka 1993. izlazio u Porečkom glasniku , a potom do polovice 2021. u Glasu Istre .

Već pokretanjem Adrije , lista udružene privrede Poreštine , 1982. te godinu dana kasnije njezinog sljednika, općinskog polumjesečnika Porečki glasnik , redoviti su u njima bili raznovrsni humoristično-satirički prilozi novinara i suradnika − humoreske, satiričke crtice (rubrika „Sol i papar“), aforizmi, fotoparodije i stripovi, karikature, duhovite križaljke itd. Vodeći se pozitivnim odjekom čitatelja, redakcija lista, predvođena glavnim urednikom Ilijom Cvijanovićem i novinarom Goranom Prodanom, pokrenula je, uz pomoć nekoliko vanjskih suradnika, među kojima su se isticali karikaturist i fotograf Vladimir Bugarin, pisac humoreski Stjepan Milašinčić − Štef, aforističar i satirički pisac Rade Vojinović i karikaturist Miroslav Prebježić, zaseban takovrsni prilog. Objavljen je kao novogodišnji prilog („brodet“) Porečkog glasnika (s nadnevkom 27.XII.1983.) na zadnje tri stranice lista velikog formata (42 x 27 cm). Naslovljen je kao La kost u grlu što je bila simbioza želje glavnog urednika I. Cvijanovića da podlistak bude „kost u grlu“ moćnicima i zafrkavanja G. Prodana i V. Bugarina na modni brend Lacoste. Bugarin je kreirao je glavu lista – „La“ i stilizirana kost, koja će grafika (p)ostati zaštitnim znakom podliska kroz sljedećih gotovo četiri desetljeća.

U prvoj La kosti , uz spomenutog Cvijanovića i Prodana, prilozima su sudjelovali i ostali profesionalni članovi redakcije Porečkog glasnika Kolja Glavina i Duška Jekić, vanjski suradnici – urednik Robert Buršić i tehnički urednik Zvonimir Mihovilović te V. Bugarin, R. Vojinović, M. Prebježić, pisac humoreski Jerko Radan i fotografi Milosav Grujičić - Đilera i Renco Kosinožić .

Drugi broj La kosti izašao je tek za godinu dana, uz napomenu da su kroz cijelu 1984. u Porečkom glasniku izlazili već prepoznatljivi humoristično-prilozi, kao što su karikatura-komentar „Šjor Adrijano“, aforizmi i crtice „Rade à la carte“, spomenuta „Sol i papar“, humoreske i humoristične ilustracije više autora, križaljka „sedam x devet“. Taj broj, također naslovljen La kost u grlu , izlazi u puno većem opsegu i potpuno drugačijem formatu – kao umanjena imitacija matičnoga lista na 16 stranica prepolovljenog formata (27 x 21 cm) i s nizom parodiranih rubrika iz samog Porečkoga glasnika . Među novim imenima u impresumu su i Ratko Vlado Aleksić, Goran Baranašić, Tatjana Komin i Drago Orlić .

Koncepciju 16-straničnog priloga malog formata La kost će zadržati sljedećih šest godina izlazeći učestalošću dva do tri puta godišnje i svaki put s novim „podnaslovom“ u glavi lista, pa umjesto „u grlu“ La kost redom izlazi „u moru“ (3, 30.VII.1985.), „u SOUR-u“ (4, 27.XII.1985.), „u travi“ (5, 1.VI .1986.), „u boci“ (6, 30.IX.1986.), „u S.O.S.-u“ (7, 29.XII.1986.), „u paketu“ (8, 14.IV.1987.), „u gumici“ (9, 29.IX.1987.), „u ledu“ (10, 29.XII.1987.), „u kruhu“ (11, 31.V.1988.), „u dugu“ (12, 27.XII.1988.), „u korti“ (13, 23.V.1989.), „u vinu“ (14, 30.X.1989,) i „u zimi“ (15, 28.XII,1989.), a ti su podnaslovi najčešće bile aluzije na aktualne lokalne događaje. U tom dužem razdoblju La kost je imala brojne suradnike, uz ranije spominjane u impresumima su isticani Renzo Koren , Branislav Ostojić, Gordana Pribetić-Juraković, Ljubomir Mijojlić, Vesna Medvedec, Marija Gaćina, Marko Grgičević, Đanino Božić, Miljenko Bogdanić, Goran Zaninić, Anđelo Koraca, Franci Blašković, Anton-Nino Jugovac, Silvana Fable, Josip Fuis, Snježana Lehman, Korado Korlević, Ljubo Jovanović, Darko Baronica i dr.

Prelaskom Porečkog glasnika na manji format (23 x 31 cm) i tjedno izlaženje (23.II.1990.) La kost počinje izlaziti kao redovit humoristično-satirički prilog na dvije stranice koji uređuju G. Prodan i D. Orlić te V. Bugarin. Prilog ima stalne rubrike: kozeriju „Lipi moji“, karikaturu „Šjor Adrijano“ i humorističnu križaljku te raznovrsne humoristične i satiričke crtice i pričice, fotoparodije i sl. Od broja 58 (objavljen 1.III.1991.) La kost izlazi na četiri stranice (s podnaslovom „zavisni zajebantski katerkadnik [utemeljen uni bot na janjetini]“), a priloge i dalje kreira trojac Bugarin, Orlić i Prodan. Novina je da karikatura V. Bugarina postaje strip na cijeloj stranici. I dalje uz stalne rubrike prevladavaju humoristično-satiričke crtice, intervjui, priče, pjesmice i dramoleti, aforizmi, fotoparodije te prve fotomontaže. Zbog pritiska lokalnih političkih čelnika i državnog tužiteljstva, koji su se žalili na navodno uvredljive sadržaje, uredništvo Porečkog glasnika obustavilo je u tri broja lista, od kraja svibnja do kraja lipnja 1992., izlaženje La kosti . Ponovo je izašla 14.VII. na 8 stranica (objavljeni su i prilozi iz naprasno zabranjenog izdanja). Posljednji, stoti broj La kosti u Porečkom glasniku izašao je 13.I.1993. uz oproštajno pismo G. Prodana „Sve bilo je zajebancija“.

Nakon dva mjeseca, u četvrtak 11.III.1993., La kost , s brojem 101, počinje izlaziti kao tjedni podlistak u pulskom dnevniku Glas Istre , za što je zaslužan tadašnji direktor izdavača Željko Žmak . Prilog na jednoj stranici velikog formata (31 x 47 cm), s prepoznatljivim logotipom kojemu su dodane preslike aši od kop i špad iz karata trieštinki (što je aluzija na istarsku izreku o nepriličnosti/štetnosti miješanja različitih stvari/pojmova) te podnaslov „Jednoumni tjebnik“, donosi već uvriježene rubrike – strip V. Bugarina, kozeriju „Lipi moji“ D. Orlića i križaljku ( lakostaljku ) G. Prodana te raznovrsne humoristično-satiričke sadržaje: fotoparodije, fotomontaže, karikature, izmišljene intervjue i vijesti, komentirane citate izjava dužnosnika, dramolete, aforizme, viceve u istarskom dijalektu, parodijske pjesmice i prepjeve itd. Nakon mjesec i pol dana podnaslov je dopunjen parodijskom krilaticom „Lakodelci svih zemalja, ujedinimo se!“, a od 115. broja (objavljenog 17.VI .) i ironičnim dodatkom podnaslovu „Product of Croatia“ te se u takvom obliku zadržao do kraja.

Prvih nekoliko brojeva usporedo s Glasom Istre objavljivao je i riječki Novi list . Odustao je kad je, nakon nekoliko priloga objavljenih u La kosti na Veliki četvrtak, 8.IV.1993., više od 150 građana iz Istre peticijom tražilo kazneni progon autora zbog vrijeđanja njihovih moralnih i vjerskih osjećaja, a što je Okružno državno odvjetništvo u Puli uzelo kao povod za pokretanje prekršajnog postupka protiv autora, u ovom slučaju G. Prodana i D. Orlića. Tuženi su zbog vrijeđanja moralnih osjećaja građana na javnom mjestu, a postupak je vodila sutkinja Prekršajnog suda u Poreču Sonja Šipić i u slijedu donijela tri odluke: najprije je autore oslobodila uz obrazloženje da nije riječ o „javnom mjestu“, da bi nakon žalbe Odvjetništva obojici autora dosudila po pet dana zatvora, a nakon njihove žalbe novčanu kaznu. Autori su je platili, ali presudu je kasnije, na inzistiranje jednog od odvjetnika tuženih (Vladimira Berneša iz Poreča) ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske s obrazloženjem da novine nisu „javno mjesto“ (sic!). Tužba nije obeshrabrila vodstvo Glasa Istre te je La kost cijelo vrijeme normalno izlazila, uz povećani publicitet jer su o tom slučaju izvještavali i komentirali i nacionalni mediji.

Nakon godinu i pol dana, od 15.IX.1994., La kost se širi na dvije stranice, a od 22.XII. s promjenom prijeloma i formata Glasa Istre (29 x 43 cm) prelazi na duplericu lista na kojoj će ostati do kraja. Koncepcija je ostala ista, a s većim prostorom uz trojicu nositelja javlja se i više vanjskih suradnika. Aforizme su u različitim razdobljima pisali Aldo Matelić iz Labina, Zdravko Horvat iz Zagreba, M. Grgičević iz Pule i drugi, crteže i portretne karikature godinama je risao Pazinjan iz Zagreba R. Koren, a karikaturama su se javljali i Mario Rosanda iz Medulina i Mario Višković – Viško iz Labina, satiričke crtice pisala je Silvia Benussi iz Rovinja, kolumnu „Kartulina z Torjona“ iz Labina na tamošnjem dijalektu dugo je objavljivao Marijan Milevoj , humoristične pjesmice rimovao je Dinko Š. Kalac iz Pule, parodijski istrijanski rječnik slagao je Davor Šišović iz Pazina, fotomontaže Maurizio Di Capua iz Pule itd. Važan doprinos imali su i fotografi Glasa Istre i drugi iz Istre (Milivoj Mijošek, Dejan Štifanić, Neven Lazarević, Duško Marušić - Čiči, Goran Šebelić i dr.) čije su radove autori često koristili za fotostripove, parodije i montaže.

Već početnim prelaskom Glasa Istre na višebojni tisak, La kost od 29.III.2001. izlazi u boji. Redovito je izlazila četvrtkom (uz nekoliko tjedana ljetne stanke), osim u razdoblju svibanj-srpanj 2008. kad je izlazila nedjeljom. Nakon smrti D. Orlića u svibnju 2021., preostala dvojica autora odlučila su zaključiti La kost . Zadnji, 1403. broj objavljen je 8.VII. iste godine.

Tijekom blizu tri desetljeća izlaženja u Glasu Istre zbog priloga u La kosti list i odgovorne osobe bili su nekoliko puta tuženi (s različitim motivima i ishodima), a svi glavni urednici lista u tom razdoblju zabranili su barem po jedan prilog u pripremljenim La kostima , ocjenjujući ih uvredljivim, glupavim i/ili klevetnički utuživim, ili pak potencijalno štetnim za oglasne prihode ili ugled vlasnika lista. Jedan je pak glavni urednik (Dražen Dobrila) smijenjen i zbog zajedljivog priloga objavljenog u La kosti na račun vlasnika lista.

Osim u tiskanom izdanju Glasa Istre većina priloga iz La kosti niz je godina izlazila i na društvenim mrežama (Facebook).

Uredništvo La kosti je u 1990-im i početkom 2000-ih organiziralo Sveistarski turnir batic i lakodelci u briškuli i trešetu . Kozerije „Lipi moji“ iz La kostinog razdoblja u Glasu Istre , koje je Orlić pisao pod pseudonimom Zvane Lakodelac, objavljene su u seriji istoimenih zbirki (od 1995. do 2022.), izbor viceva „po istrijanski“ Orlić i Prodan priredili su u zbirkama Vicistra: Jurina i Franina 1 i 2 (2007. i 2008.), La kost je objavila zbirku karikatura R. Korena (2007.), a autori fotomontaža Bugarin i Prodan priredili su veliku retrospektivnu izložbu „Laža fotomontaža“ u više istarskih gradova (2018.).

Za kreiranje La kosti Bugarin, Orlić (posmrtno) i Prodan nagrađeni su 2022. Plaketom Grada Poreča .