Na današnji dan 1946. rođen novinar, publicist, humorist, skupljač narodne jezične baštine Marijan Milevoj

Milevoj, Marijan, novinar, publicist, humorist, skupljač narodne jezične baštine ( Raša , 26.III.1946.).

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Labinu, a 1970. diplomirao na Fakultetu političkih nauka (znanosti) u Zagrebu. Od 1971. pa sve do umirovljenja 2008. radio je kao novinar u Glasu Istre i na Radiju Puli , ponajviše izvještavajući s Labinštine .

Objavio je 20-ak knjiga i niz publikacija. Prvu knjigu pod naslovom 40 zelenih proljeća objavio je 1986., a govori o Nogometnom klubu Rudar Labin. Napisao je dva rječnika labinskoga cakavskog govora Gonan po nase (Labin 1992.) i Vadin po nase (Labin 1994.) u više izdanja. Posljednje izdanje prvoga rječnika sadrži oko 7500 rječničkih natuknica. U Vadin po nase , za razliku od Gonan po nase , polazište je standardnojezična istoznačnica, a većina riječi preuzeta je iz prvoga. U sklopu oba rječnika prikazane su i osnove gramatike labinskoga govora.

Knjiga Kartulini z Labinšćini , koja je tiskana u čak pet izdanja, u nakladi od 7.000 primjeraka, prevedena je na engleski i talijanski jezik.

Pod pseudonimom Sipe Labinjon napisao je tri zbirke šala na labinskoj cakavici: Sipe Labinjon van gona šćorice (2000.), Smih do suz (2004.) i Vicija (2008.), svaka s više stotina "šćorica".

Autor je i knjiga Do socijalizma i natrag: labinska novinska kronika 1945.-1990. (1999.), Labin tragom vjekova (1999.), Labinade: 86 priča iz prošlosti Labinšćine (2003.), Labinski album: priča koja nema kraja (2007.), Raša moje mladosti: Raša sa starih razglednica (2007.), Matija Vlačić Ilirik: kratak uvod (2012.) te fotomonografije S ove strane Učke: Plomin, Kršan, Čepić, Šušnjevica, Kožljak, Brdo (2014.). Napisao je i niz radova o poznatim ličnostima istarskih, najčešće labinskih, korijena. Među njima je knjiga Kratke skice za 101 lice (2011.) te članci: "Ernesto Sestan: talijanski povjesničar labinskih korijena" (Franina i Jurina, 2009.), "Matteo Giulio Bartoli - talijanski filolog labinskih korijena" (Franina i Jurina, 2013.) i dr.

Pokazao je interes i za antroponimiju objavivši knjigu Prezimena i nadimci (1997.), u kojoj je popisao i obradio prezimena i nadimke iz Labina, Raše, Sv. Nedelje (Nedešćine), Pićna i Kršana. U publicističkim je radovima u potpunosti okrenut svojemu zavičaju. Piše o manje poznatoj novijoj povijesti Labina, Raše, Plomina i drugih mjesta na Labinštini, rudarenju, isušivanju Čepićkoga jezera, Vineškome statutu iz 1891., turizmu, jezičnoj baštini Labina i drugim temama vezanim za Labinštinu. Neki od tih članaka su: "Najmlađi grad u Istri: sedam desetljeća Podlabina", "Najmlađi grad u Istri: sedam desetljeća Raše", "120 godina rabačkog turizma", "Biser rudarske baštine Labinštine: germanizmi u cakavici" i dr. Suautor je u zbornicima: 50. obljetnica osnutka srednjih škola u Labinu s nastavom na hrvatskome jeziku (1998.), Istra u Titovo doba (2013.), te urednik niza knjiga (npr. Labinski versi ). Napisao je predgovore knjigama Istarska čitanka Vladimira Nazora , O istarskim Slavenima Antonija Facchinettija i Sjećanja jednog učitelja Josipa Šestana . Autor je i brojnih turističkih brošura i vodiča: Labin i okolica (1985.), Labin: vodič (2002.), Rabac: pozdrav iz Rapca (2005.) i dr.

Pisao je i za novine Vjesnik , V ečernji list , La voce del popolo , za publikacije labinskih iseljenika, a bio je i urednik glasila Labinska komuna u izdanju Grada Labina. Redoviti je suradnik godišnjaka/kalendara Franina i Jurina ( Jurina i Franina ) , a niz godina pisao je humorističnu kolumnu na labinskoj cakavici "Kartolina z Torjona" u La kosti , humoristično-satiričkom prilogu Glasa Istre . Posljednjih godina aktivan je bloger, u proljeće 2011. pokrenuo je internetsku stranicu http://labinska-republika.blogspot.com na kojoj je do sada objavio oko 450 članaka o svom zavičaju Labinštini, ilustriranih s oko dvije tisuće razglednica, fotografija i drugih dokumenata.

Godine 1987. dobio je Zlatno pero Hrvatskoga novinarskog društva za izvještavanje o velikome štrajku labinskih rudara. Dobitnik je i nagrade na Susretu novinara Jugoslavije u Ohridu za radioreportažu o rudarima te priznanja Grada Labina za publicistiku.

Prikuplja stare razglednice Labina i okolice.

Živi u Labinu . ( Istrapedia )