U Poreču stvara osebujna modna dizajnerica Martina Herak

Fotografije s revija: Goran Čižmešija i Zvonimir Ferina

Upoznala sam Martinu Herak kao mladu TV novinarku prije dvadesetak godina. Potom mi je nestala s radara. Prijateljica mi je rekla da je Martina u Poreču i da ima modni salon u LaCopu. Bio je to dovoljan razlog da se sretnemo i razgovaramo. Poduzetne mlade žene su u pravilu inspirativne. Nisam se prevarila. Nakon sat vremena rastale smo se zagrljajem. Treba joj poželjeti nastavak uspješne karijere, jer je osebujna, pozitivna, kreativna i potpuno nevjerojatna.

- Dugo me nije bilo u Poreču. Ostavila sam novinarstvo jer mi je moja nekadašnja profesorica Loredana Bahorić, koju iznimno cijenim savjetovala da se ne trošim na drugim poslovima, nego da se posvetim onome što volim, znam i istinski želim. A to je modni dizajn. Oduvijek sam znala da će moda biti moj posao, još od osnovne škole, priznaje Martina koja je u Zagrebu završila Tekstilno tehnološki fakultet a neko vrijeme i predavala na Talijanskoj školi Caligari za modu i dizajn u Zagrebu. I tako se nakon NIT-a, Nove TV i CMC-ja odlučila vratiti svojoj ljubavi – modnom dizajnu.

- Odlučila sam vratiti se u Poreč i nisam požalila. Inače živim samo tamo gdje stanu i moji strojevi. Tu sam od svibnja prošle godine. Najprije sam radila u podrumu. Mama mi je pomogla i sad imam ovaj lijepi veliki prostor pun svjetla u kojem mogu baš opušteno raditi.

Martina je u međuvremenu imala dvije revije u Rovinju a ima lokalne poklonice svojih kreacija. Kaže da su joj najčešći kupci žene iznad 40 godina. Sve radi sama – od dizajniranja modela, krojenja, šivanja do prodaje. I kaže kako nije lako živjeti od mode kad nemaš podršku većeg tima, ali njoj je jedino takav način rada prihvatljiv. Pitam je zašto je tako?

- Dođem kad hoću, odem kad hoću i to mi je jako važno jer da bih radila moram biti dobro, moram osjećati i zračiti dobru energiju. Znate, ja ne crtam svoje modele. Stavim pred sebe materijal i razgovaram s njim, premećem ga po rukama, pa kad se dogovorimo, uzimam škare, režem, šijem, peglam... Radila sam i ručno oslikane detalje za neke modele, jer sam nekad intenzivno slikala i fotografirala, imala i nekoliko izložbi. Sada radije pjevam. Uz reviju koju spremam za Zadar sljedećeg utorka pripremam se i za koncert u Rovinju gdje završavam prvi semestar Glazbenog laboratorija. Kao srednjoškolka sam imala svoj band pa se sad vraćam i toj svojoj strasti, pripovijeda Martina dok sjedimo među njenim strojevima i uz raskošnu balu crvenog tafta.

Mogu je zamisliti kako dotiče glatku crvenu površinu, mota je jednom rukom dok u drugoj drži velike krojačke škare. Veli da je za zadarsku reviju pripremila uglavnom kreacije od crnog tafta ali kolekciju će zaokružiti crvenim komadima – pa ipak je proljeće. Martina godišnje osmisli i sama sašije dvije kolekcije, a osim toga izradi i druge unikatne komade koje uglavnom distribuira u modnim prodavaonicama "Concept Store", kakvu imamo i u Kandlerovoj ulici u Poreču. Njeni modeli prodaju se u Zagrebu, Rijeci, Zadru, Rovinju, Osijeku, a izrađuje i unikatne modele po narudžbi klijentica. Kaže da dizajnira odjeću japanskog intelektualnog stila koja je mahom jednobojna, najčešće crna i jednostavnih linija s akcentima u drugoj boji ili u kroju.

- Skice radim samo kada radim po narudžbi, kako bi klijentica imala predodžbu o onome što ću sašiti. Ali, sve radim sama i tako volim. Tipična sam horoskopska blizanka, kaže Martina koja se izborila za mjesto i ugled na modnoj sceni. Ali, veli da to nije lako, pogotovo kao pojedinac:

- U mom su se slučaju posložili ljubav prema modi, malo sreće i puno truda. I premda nije lako živjeti od mode, meni je ona, uz mog psa, najveća ljubav i uživam.

Kako nastaju revije, odnosno prijavljuje li ona svoj koncept ili je zovu na neviđeno – sramežljivo pitam jer mi je takav svijet potpuno nepoznat.

- Radi se po projektima, kao sve danas. Na čelu projekta je neki direktor/direktorica koji pošalje poziv i na tebi je odgovoriti na njega tako da i ti i oni budete zadovoljni. Ova revija u Zadru sljedećeg utorka je dio projekta Moderna pokrenutog prije godinu dana. Kad su me pozvali razmislila sam i odlučila što želim pokazati a potom naručila materijal. Najčešće su materijali talijanske proizvodnje, a trenutačno radim s taftom jer mi se uklapa u ideju i podatan je. Volim crnu boju, najpričljivija je. Krenula sam u ovu kolekciju bez velikog plana s nekom idejom vodiljom. Volim raditi puno unaprijed, bez stresa, osiguram si opušteno vrijeme za kreacije. Ne volim raditi pod pritiskom. I jako volim smišljati detalje. Jedino tako mogu ostati vjerna svom stilu i osigurati ljudi prepoznaju moj rad.

Kad se vratila u Poreč odlučila je raditi stvari koje je istinski vesele. Zato prve sunčane dane provodi sa psom u prirodi, druži se s prijateljima iz djetinjstva, uči pjevati, sprema se na tečaj mindfulnessa jer se želi okušati i u life coachingu . Martina Herak pršti dobrom energijom. Užitak ju je slušati i gledati dok sjedi uz onaj crveni taft s početka ovog razgovora i sprema se upotrijebiti škare.