Na današnji dan 1939. rođen pisac, pjesnik, novinar Milan Rakovac

Milan Rakovac
Autor:
Milivoj Mijošek
Izvor:
Glas Istre
Pučkoškolsku i gimnazijsku naobrazbu stekao je u
Puli
i Zagrebu, a Vojnopomorsku akademiju završio je u Divuljama. Napustivši vojnu službu, obnašao je određene političke dužnosti u Puli,
Rijeci
i Zagrebu. Kratko vrijeme bio je glavni urednik
Glasa Istre
. Od prvih dana utemeljenja uključen je u
Čakavski sabor (ČS)
, i aktivno djeluje u radu tijela i katedri ČS, na raznim dužnostima, uz
Zvanu Črnju
kao jedan od njegovih bliskih suradnika - sve do Črnjine smrti, te
Josipa Bratulića
,
Josipa Diminića
,
Marija Kalčića
,
Aleksu Ladavca
,
Ivana Rudana
,
Petra Strčića
, Ferda Tončinića,
Marka
i
Slavka Zlatića
, i mnoge druge. U sklopu ČS intenzivno se bavi općim pitanjima ČS, razvitka i utemeljenja katedri po pojedinim mjestima, održanja ČS (u doba napada na Črnju i ČS), te izravno sudjeluje osobito u sklopu literarnih i povijesnih djelatnosti, kao autor i kao aktivist.
Kao pjesnik čakavskog izraza, premda okrenut zavičajnim istarskim temema i sadržajima, pronalazi vlastite putove i načine izražavanja, težeći prestrukturiranju tradicionalnoga pjesničkog znaka. Rakovčev pjesnički senzibilitet, duboko prožet ruralnom »šćavunsko-težačkom sviješću« (
Mirjana Strčić
), snažno je prisutan i u njegovim proznim ostvarenjima, gdje prevladava kondenziran, jezgrovit i namjerno opor, silovit, upravo provokativan izričaj. Suautor u nekoliko grafičko-pjesničkih mapa, npr. sa slikarima Milanom Legovićem (
Kus kamika
, Pula 1982.),
Ivanom Obrovcem
(
Istarski rukopisi - Caligrafie istriane
, 1998) itd. Zastupljen u antologijama, zajedničkim zbirkama, leksikonima i sl. - primjerice Zvane Črnje i
Ive Mihovilovića
(Rijeka 1969.), Milorada Stojevića (Rijeka 1987.), Mirjane Strčić (Pula 1989.),
Borisa Biletića
(Pula 1997.),
Daniela Načinovića
(Pula 1999.); u izborima
Osamljenik
(Zagreb 1993.) i
Europa erlesen - Istrien
(Klagenfurt / Celovec - Austrija 1998.) i dr. Notiran u
Hrvatskome leksikonu II
(Zagreb 1997.).
Autor nekoliko kulturološko-povijesnih ogleda emitiranih na Trećemu programu Hrvatskoga radija.
S talijanskoga preveo roman
Bolji život
Fulvija Tomizze (Čakavski sabor i dr., Pula - Rijeka 1980.) i dokumentarnu knjigu
Izbrisani identitet
Paola Parovela (Pazin i dr. 1993). Prevođen na strane jezike. Nekoliko je njegovih pjesama uglazbljeno (Franci Blašković,
Tamara Obrovac
,
Livio Morosin
). Samostalno ili u suautorstvu pisac je tekstova u više monografija na hrvatskome i/ili stranim jezicima, npr.:
Učka
(Pula 1981),
Pula
(Pula 1986),
Hrvatska
(Motovun 1987) i dr. Bio je članom više uredništava (edicije
Istra kroz stoljeća
, časopisā
Istra
i
Nova Istra)
.
Svojedobno vrlo aktivan u Čakavskome saboru. Član Društva hrvatskih književnika od 1980. (do 1990. Društvo književnika Hrvatske), i
Matice hrvatske
. Utemeljitelj i programski voditelj međunarodnih pograničnih susreta
Forum Tomizza
u Umagu, Kopru i Trstu. Redovito objavljuje novinske kolumne i publicističke tekstove. Autor je scenarija za pojedine filmove te dramskih tekstova.
Živi u Zagrebu gdje radi kao urednik na Hrvatskoj televiziji.
Djela:
Priko Učke
(poezija, eseji, putopisi, zapisi), Istra kroz stoljeća, II. kolo, 2., Pula - Rijeka 1980.;
Sik
(pjesme), Rijeka 1980.;
'Riva i druži ili, caco su nassa dizza
(roman), Zagreb 1983. [i. e. 1982.];
'Riva i druži ili, caco su nassa dizza
(roman; drugo, izmijenjeno izdanje), Pula 1984.;
Haluj ili Sunce je ditesino zlatno
(roman), Pula 1986. (svezak sadrži i scensku igru
Politeama ili lokalno-globalni patatrac
);
Sliparija
(roman), Zagreb 1986.;
Snovid
(roman), Zagreb 1987.;
Istragram: štorije i uganke
(kratke priče),
Zagreb 2000.;
Sliparija
(obnovljeno), Istra kroz stoljeća, Pula 2004.;
Cha for kids
, Zagreb 2004.;
La Triestina
(roman), Rijeka 2006.;
Kvarnerski otočni lucidar,
Zagreb 2006.;
Besida priletuća
(poezija), Zagreb 2009.;
Sinovi Istre
(eseji), Pula 2009.