Tražilica

Boksom se počeo baviti 1964. u Boksačkom klubu Pula pod vodstvom trenera Alda Buršića. Kao boksač isticao se inteligencijom i tehnikom, a bio je poznat kao marljivi sportaš koji nije propuštao treninge

Već u osnovnoj školi, koju je pohađao u Varvarima kraj Poreča, pokazao je veliko zanimanje za sportske aktivnosti, a nakon Drugog svjetskog rata, od 1945., aktivno se bavio plivanjem, gimnastikom i nogometom

Kao ekonomski stručnjak analizirao je razvoj turizma u Istri poslije oslobođenja, društveno-ekonomske odnose na istarskom selu, kretanja i promjene stanovništva u Istri između dva rata i poslije oslobođenja, stanje istarske poljoprivrede od 1918. do 1923. i između dva rata.

Mrkušić, Branko, dramatik, pjesnik, glumac-amater, redatelj, glazbeni, likovni i scenski kritičar, publicist, prevoditelj, kulturni pregalac i prosvjetni djelatnik (Split, 29.XII.1934. – Poreč, 7.VII.2005.).

Jedan je od najuspješnijih hrvatskih motociklista. Nastupao je za reprezentaciju Jugoslavije i potom Hrvatske. Bio je poznat pod nadimkom Mrgić.

Po povratku u Istru, sve do šesnaeste godine, Massimo se nije ozbiljno posvećivao glazbi što se promijenilo odlaskom u Zagreb 1979., gdje je upisao treći razred srednje škole i ubrzo s Brankom Terzićem, Vedranom Čupićem i Emilom Krnjićem osnovao grupu Dorian Gray

S nepunih 14 godina uključuje se u Društvo za tjelesni odgoj (DTO) Partizan iz Raba. Bio je aktivan odbojkaš i nogometaš, a potom i član rukovodstva Društva. Godine 1956. sa suprugom seli se u Istru, prvo u Višnjan, gdje se iduće godine priključuje novoosnovanom nogometnom klubu Mladost, a od 1958. trajno se nastanjuje u Poreču.

Tijekom Domovinskog rata služila je u vojne svrhe nakon što je 7.XII.1991. zapovijedi načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske osnovana Zrakoplovna grupa Vrsar. Time je postala bazom za obuku pilota i naoružavanje sportskih i poljoprivrednih zrakoplova za potrebe Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ)

Godine 1983. s obitelji seli se u Poreč i 1984.-88. radi kao profesor matematike, tajnik te direktor u srednjoj školi (tadašnji Centar usmjerenog obrazovanja). U to vrijeme aktivan je u osnivanju Poljoprivrednog znanstvenog centra u CUO-u koji je 1988. prerastao u samostalni Institut za poljoprivredu i turizam gdje se zapošljava okrećući se i znanstvenom radu

U povodu 120. obljetnice dolaska Parenzane u Motovun tamošnja općinska uprava i Zajednica Talijana izdale su, u suradnji s Filatelističkim društvom Poreč, prigodne razglednice sa štambiljem jubilarnog nadnevka - 15.XII.2022.

Rakovac, Milan, pisac, pjesnik, novinar (Rahovci [Rakovci] kraj Baderne, 12.XII.1939.). Otac Joakim, majka Marija (zvana Duša), rođ. Štifanić. Kršten je kao Emilio Luciano Racozzi.

Tijekom Domovinskog rata služila je u vojne svrhe nakon što je 7.XII.1991. zapovijedi načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske osnovana Zrakoplovna grupa Vrsar.

Bio je 1965. suosnivač Sportskog društva Istra iz Tara, u kojem je vodio i trenirao žensku i mušku rukometnu sekciju. Godine 1968. osnovao je u Taru RK Lanterna koji je djelovao do 1978.

Kazalište u Poreču izgrađeno je 1887. te prvo vrijeme nosi naziv Teatro Comunale, a od 1901. ime tada preminulog talijanskog skladatelja Giuseppea Verdija.

Bio je pasionirani zagovaratelj medicinske rekreacije za građane te jedan od idejnih tvoraca programiranih aktivnih odmora za radnike porečkih turističkih i drugih organizacija. Kao mladić igrao je košarku, potom se čitava života bavio raznim rekreativnim aktivnostima.

Stodevetnaesta brigada Hrvatske vojske, postrojba utemeljena 7.IX.1991., popunjavala se vojnicima iz cijele Istre, a po formiranju Stopedesetčetvrte brigade vojnicima iz Puljštine, Rovinjštine i Pazinštine

Tri puta je nastupio na Jugoviziji te tri puta na Dori. Za najbolji muški vokal u različitim skladbama skupio je ukupno devet Porina.

Već 1968. bio je neslužbeni prvak Europe u automobilima do 850 cm³, a sljedeće godine u Abarthu od 1000 cm³. Godine 1971. i 1973. bio je prvak Jugoslavije na kružnim stazama, a 1971 i 1972. na brdskim.

Brijunski otoci (Brijuni, Brioni), otočna skupina od 14 otoka i nacionalni park (od 1983.) ispred zapadne obale Istre

Godine 2010. dobio je gradsku nagradu Sv. Mauro, kojom je prigodom gradonačelnik Edi Štifanić kazao kako je „naš Petar, Pjero, više od župnika; ne samo da je čuvar našeg duha, duše, on je čuvar i naše baštine“.