Na današnji dan 1928. rođen prosvjetni, društveno-politički i sportski djelatnik, rukometni trener Đani (Ivan) Strize

Strize, Đani (Ivan), prosvjetni, društveno-politički i sportski djelatnik, rukometni trener (Trogir, 30.XI.1928. – Tar , 10.X.2013.).

Otac Ante, majka Vjekoslava rođ. Ljubić.

Završio je Višu pedagošku školu u Splitu i stekao zvanje učitelja hrvatskoga ili srpskoga jezika i povijesti. Prije dolaska u Istru radio je kao učitelj u osnovnim školama na Lastovu i u Sv. Filipu i Jakovu u kojem postaje općinski prvak s Rukometnim klubom (RK) Gusar. Ljubav prema sportu i posebno rukometu gajio je od mladosti nastupajući u rodnom Trogiru na poziciji pivota u rukometnoj sekciji Društva za tjelesni odgoj (DTO) Partizan i kao vratar tamošnjega nogometnog kluba. Za vrijeme rada u Sv. Filipu i Jakovu završio je doškolovanje u Šibeniku za učitelja tjelesnoga odgoja i uspješno trenirao RK Biograd u Dalmatinskoj rukometnoj regiji.

Najveći dio radnog vijeka (1964.–84.) obnašao je dužnost ravnatelja osnovne škole u Taru. Uz to dragovoljno sudjeluje u nastavnim i izvannastavnim školskim aktivnostima, posebno sa ženskim i muškim sastavom rukometne sekcije s kojom će u 20-ak godina čak 17 puta osvajati prva mjesta na prvenstvima osnovnih škola ondašnje Općine Poreč.

Bio je 1965. suosnivač Sportskog društva Istra iz Tara, u kojem je vodio i trenirao žensku i mušku rukometnu sekciju. Godine 1968. osnovao je u Taru RK Lanterna koji je djelovao do 1978., kada prestaje rad muškoga tima, a klub nastavlja sa ženskom ekipom kao RK Delfin. Ulogu koju je rukomet imao u tom malom mjestu pokazuje i podatak tadašnje Takmičarske komisije Rukometnog saveza Istre po kojem je od 1964. do 1981. u klubu bilo registrirano ukupno 130 igračica i igrača.

Igračku karijeru završava koncem 1960-ih, ali nastavlja s trenerskim radom. Od 1969. je licencirani rukometni sudac druge kategorije, a dvije godine poslije ulazi u prvu kategoriju. Kao rukometni trener radio je u dva navrata i u RK Poreč, sa seniorskom momčadi u sezoni 1968./69. i od 1989. do 1994., obnovivši rad ugaslog kluba te organizirajući i vodeći školu rukometa.

Trenersku funkciju obnašao je također i u Nogometnom klubu Istra iz Tara (1971./72.) u kojem je niz godina bio član izvršnog odbora i tajnik.

U mirovinu odlazi 1992. s mjesta učitelja Osnovne škole Poreč.

Tijekom radnoga vijeka obnašao je niz rukovodećih funkcija, između ostalih bio je profesionalni tajnik Saveza za fizičku kulturu (SFK) Poreč 1985.-89., predsjednik i dugogodišnji član izvršnog odbora SFK Poreč, predsjednik Mjesne konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda (SSRN) Tar, predsjednik i dugogodišnji voditelj Kulturno-umjetničkog društva Ivan Giovanni Palma iz Tara, predsjednik Samoupravne interesne zajednice (SIZ) odgoja i osnovnog obrazovanja općine Poreč, predsjednik Odbora školskih sportskih društava općine Poreč i dr.

Niz godina bio je sportski dopisnik za dnevnike La Voce del popolo , Glas Istre i Sportske novosti .

Za svoj rad dobio je više sportskih i društvenopolitičkih priznanja i nagrada, među kojima diplomu Rukometnog saveza Hrvatske za zasluge u radu na razvoju rukometa (1968.), diplomu Rukometnog saveza Jugoslavije (RSJ) za aktivnost od posebnog značaja za razvoj rukometa (1968.); brončanu medalju RSJ, plaketu SOFK-a u čast 25. godišnjice Saveza (1973.), priznanje Sindikata u prosvjeti i kulturi za primjeran rad i postignute rezultate (1982.).