Tražilica

Sredinom 2020., nezadovoljan novim uvjetima i odnosom urednika, odlazi iz Glasa Istre te krajem iste godine otvara obrt i pokreće informativne mrežne stranice bookaleta.com

Rođen je u hrvatskoj obitelji Pave i Kate, kojoj je u to vrijeme fašističke Italije prezime promijenjeno u Racozzi, a u matične knjige upisan je kao Simone. Šestogodišnju osnovnu školu,  na talijanskom jeziku, pohađao je, do 1939., u Baderni.

U protekla tri desetljeća ostao je jedini mediji koji redovito informira stanovnike Istre o događajima u hrvatskom, slovenskom i talijanskom djelu poluotoka i nije ograničen državnim ili županijskim/provincijskim granicama što je slučaj s ostalim medijima iz Slovenije, Hrvatske i Italije.

Najveći dio radnog vijeka (1964.–84.) obnašao je dužnost ravnatelja osnovne škole u Taru. Uz to dragovoljno sudjeluje u nastavnim i izvannastavnim školskim aktivnostima, posebno sa ženskim i muškim sastavom rukometne sekcije s kojom će u 20-ak godina čak 17 puta osvajati prva mjesta na prvenstvima osnovnih škola ondašnje Općine Poreč.

Tekstove koje je godinama prikupljala majka Mariela, oblikovao je 2017. sportski novinar Robert Matteoni u knjizi Erikove dubine. Godine 2022. publicirali su prijevod knjige na talijanskom jeziku - Gli abissi di Erik.

Potječe iz hrvatski osviještene i antifašistički opredijeljene seljačke obitelji. Njegov otac Josip bio je član tajne antifašističke trojke formirane 1928., uhićen je 1942. i iz pulskog zatvora odveden 1943. u nacistički logor Dachau, gdje je početkom 1945. ubijen.

Ustanova je djelovala do kapitulacije Italije, tj. do 29.IX.1943., kad je izbio požar koji je uništio većinu građe. Muzej je ponovno otvoren 1952. u baroknoj palači Sinčić (Sincich) u glavnoj starogradskoj ulici Decumanus

Između Prvog i Drugog svjetskog rata radio je u mnogim mjestima diljem Jugoslavije pa je, među ostalim, bio suplent Trgovačke akademije u Osijeku i Pomorske akademije u Bakru, profesor Pravnog fakulteta u Subotici i Ekonomsko-komercijalne visoke škole u Beogradu

Pripravnički staž odradio je u pulskoj bolnici i potom se zaposlio u porečkom Domu zdravlja. Brzo je prepoznat kao predan i ambiciozan stručnjak, vizionar, koji će u mnogome obilježiti život Poreča.

Strenja, Eduard - Edo, novinski i umjetnički fotograf, urednik fotografije (Pula, 20.III.1953. – Pula, 26.IX.2011.).

Papa Benedikt XVI. imenovao ga je 17.X.2011. biskupom koadjutorom s posebnim ovlastima Porečke i pulske biskupije. Bio je prvi biskup koadjutor u povijesti ove biskupije, a nakon 1984. i biskupovanja Dragutina Nežića prvi biskup Poreča i Pule koji nije rođen na području ove biskupije

Nakon prvog ljetnog posla na sportu u porečkoj Plavoj laguni, direktor Anton Štifanić imenovao ga je 1963. direktorom turističkog naselja Plava laguna. To su bili počeci organiziranog turizma u Poreču i Hrvatskoj. Turističkim naseljem Plava laguna rukovodio je pet godina.

S hrvatskom rukometnom reprezentacijom je osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu 2003. i na Olimpijskim igrama 2004., srebro na Svjetskom prvenstvu 2005. i 2009., na Europskom prvenstvu 2008. i 2010.

Autorica je brojnih javnih skulptura i kiparskih ostvarenja te dobitnica nagrade Kiklop i nagrade Dr. Ivo Borovečki. Često je izlagala ostvarivši niz samostalnih izložbi te sudjelovala na brojnim skupnim izložbama i likovnim kolonijama.

Otvorena je 1899. u Pazinu nakon dugogodišnje i uporne borbe istarskih preporodnih prvaka Jurja Dobrile, Matka Laginje, Vjekoslava Spinčića, Dinka Vitezića, Dinka Trinajstića, Šime Kurelića i dr.

Nastao je kao zajedničko glasilo društvenog ugostiteljsko-turističkog gospodarstva i drugih djelatnosti (poljoprivrede, ribarstva, trgovine) Poreštine, odnosno tadašnje složene organizacije udruženog rada (SOUR) Plava laguna te radnih organizacija (RO) Riviera, Anita i Turistički biro

U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu te je 1962. došao u Poreč gdje je 1962.-64. pohađao i završio Višu poljoprivrednu školu.

Parenzana (Porečka pruga, Poreška pruga, Parenzaner Bahn, Vinogradarska pruga), vicinalna željeznica Trst – Poreč.

U politici je kao član HDZ-a izabran 1993. u prvi saziv vijeća vrsarske općine. Djelovao je i kao dužnosnik u sportu, posebno nogometu (član Izvršnog odbora Nogometnog saveza Hrvatske, član Upravnog odbora NK Istra Pula i NK Jadran Poreč).

Pučku školu pohađao je u Humu. U vrijeme velike ekonomske krize i gladi nakon iznimno hladne zime, velika se obitelj 1929. preselila na Poreštinu, na stanciju Bašarinka kraj Nove Vasi, gdje su radili kao koloni.