Tražilica

Tijekom blizu tri desetljeća izlaženja u Glasu Istre zbog priloga u La kosti list i odgovorne osobe bili su nekoliko puta tuženi (s različitim motivima i ishodima), a svi glavni urednici lista u tom razdoblju zabranili su barem po jedan prilog u pripremljenim La kostima

Pučku školu polazio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Kopru i Sušaku, kamo je u školu odlazio iz tada talijanske Rijeke. U strahu da bi mu fašističke vlasti mogle oduzeti malograničnu putovnicu čime bi mu bilo onemogućeno školovanje u jugoslavenskom Sušaku, od 1930. se više nije vraćao u Italiju.

Zanimanje za glazbu počeo je pokazivati od malih nogu, naučio je svirati harmoniku s pet godina, a prvi glazbeni sastav osnovao je kao dvanaestogodišnjak

Pridonio je poznavanju istarske flore, osobito one u Poreštini, opisavši nove vrste koje nije zabilježio Tršćanin Carlo Marchesetti.

Musizza, Gianpietro (Piero, za Jugoslavije Petar), građevinar, gospodarstvenik, društveni i politički aktivist (Poreč, 28.VI.1933. – Pula, 18.VII.2000.). Bio je veliki zaljubljenik u rodni grad i Istru, vrsni poznavatelj porečke povijesti, a i pjesnik i prevoditelj

Otac joj je bio Mario Antonelli, majka Gioconda rođ. Bresciani. Podaci o njezinom rođenju zabilježeni su u matičnim uredima Puli i Pazinu, a važeći je pulski upis, iako je obitelj živjela u Pazinu, jer je zbog zdravstvenih problema trudna Gioconda otišla u Pulu i tamo rodila.

Strijeljan je na obali morske uvale u južnom dijelu Pule (Al Bianco, službeno Val Consiletti, danas Gortanova vala/uvala) i odmah tajno sahranjen na Mornaričkom groblju, a nakon nekoliko dana je tijelo noću iskopano i premješteno u tajnu grobnicu na Gradskom groblju

Izdao je 17 solo albuma. Tijekom karijere imao je brojne koncerte. Posljednji je, već načet bolešću, održao 5.XI.2022. u zagrebačkoj Areni. Često je nastupao i u Istri, u rodnoj Puli posljednji put u lipnju 2022.

U slovensku arhitekturu uveo je regionalistički pristup već na početku 1960-ih projektom odmarališnoga naselja Lucija. Realizirao je niz stambenih zgrada u Luciji, Strunjanu, Žusterni, Belvederu (1952.-62.) te Semedeli kraj Kopra (1961.).

Trka na prstenac, pučko konjaničko natjecanje pokrenuto 1976. u Barbanu, po uzoru na viteško nadmetanje correr l’annelo koje se u doba mletačke uprave u tome gradu priređivalo na kraju XVII. i početkom XVIII. st. na slobodnome sajmu o blagdanu Duhova.

Radni vijek otpočeo je u pazinskom Kamenu, a na poziv Antona Ninija Štifanića 1963. dolazi u porečku turističku tvrtku Plava laguna, za komercijalnog direktora. Kasnije je bio direktor prodaje i marketinga, potom i direktor te radne organizacije

Naša sloga, prve novine u Istri na hrvatskom jeziku, počele su izlaziti u Trstu 1.VI.1870. kao dvotjednik na četiri stranice maloga formata.

Objavljivati je počeo 1870. u kalendaru Istran. Kao književni i politički povjesničar napisao je nekoliko knjiga i velik broj članaka, a autor je i važnih govora političkog i kultutnog značaja

Adria, list udružene privrede Poreštine, koji je pod tim imenom u Poreču izlazio od 25.V.1982. do 15.IX.1983., nakon čega je nastavio izlaziti kao Porečki glasnik.

Specijalna bolnica za ortopediju i rehabilitaciju „Martin Horvat“ u Rovinju, medicinska ustanova paviljonskoga tipa, osnovana u razdoblju 1886.–88. kao klimatsko morsko lječilište Erzherzogin Maria Theresia Seehospiz der Stadt Wien (Seehospiz und Asyl für kranke, insbesonders scrophulöse und rhachitische Kinder), inicijativom bečkih profesora Luigija (Aloisa) Montija i Eduarda Alberta.

Njegovo ime nose ulice u Trstu i Monfalconeu, jedna tršćanska osnovna škola, zajednica Talijana u Umagu, međunarodni književni susreti (Forum Tomizza) te nagrada za poštovanje vrijednosti multikulturnog društva i ljudskih prava tršćanskog Lions kluba. U Umagu mu je 2010. postavljeno spomen-poprsje, rad akademskog kipara Mate Čvrljka.

Nakon nastupa u Giselle slijedile su uspješne kreacije u baletima Péri, Pas de quatre i Esmeralda te nastupi u Londonu, Parizu, Rimu i Petrogradu. Karijeru plesačice napustila je na vrhuncu slave, s 34 godine, a umrla je potpuno zaboravljena od nekadašnjih obožavatelja.

Filmsku karijeru započela je 1981. u filmu Asso, redateljskog dvojca Castellano & Pipolo, a prvi ju je preporučio poznati pjevač Adriano Celentano. Godinu kasnije dobila je ulogu u filmu Attila, flagello di Dio, istog redateljskog dvojca, s Diegom Abatantuonom u glavnoj ulozi. Producent je bio Vittorio Cecchi Gori i tu je počela njihova ljubavna veza. Vjenčali su se 1983. i u braku su bili do 2000.

U pulskoj Areni održao je nekoliko koncerata, a najpoznatiji je humanitarni 16.VI.2001., prvi njegov koncert u Hrvatskoj nakon ratnog raspada Jugoslavije, koji je okupio oko 8.000 posjetitelja i s kojeg je neto prihod od ulaznica i donacija, više od 700 tisuća kuna, utrošen za nabavku medicinske opreme Opće bolnice u Puli

Društvo za izgradnju lokalne željeznice Trst – Poreč (Lokalbahn Triest – Parenzo) bilo je utemeljeno 3.III.1900. u Beču. Dionički kapital toga društva iznosio je 1.400.000 kruna, a podignut je i kredit od 14.150.000 kruna