U pulskoj Areni održao je nekoliko koncerata, a najpoznatiji je humanitarni 16.VI.2001., prvi njegov koncert u Hrvatskoj nakon ratnog raspada Jugoslavije, koji je okupio oko 8.000 posjetitelja i s kojeg je neto prihod od ulaznica i donacija, više od 700 tisuća kuna, utrošen za nabavku medicinske opreme Opće bolnice u Puli

Društvo za izgradnju lokalne željeznice Trst – Poreč (Lokalbahn Triest – Parenzo) bilo je utemeljeno 3.III.1900. u Beču. Dionički kapital toga društva iznosio je 1.400.000 kruna, a podignut je i kredit od 14.150.000 kruna

U mirovini se vratio u zavičaj i u selu Velići, blizu Ferenci, obnovio obiteljsku starinu, kamo se preselio sa suprugom i, kasnije, kćerkom (sin je ostao u Zagrebu). Uključio se u politički život Vižinaštine te je 1999. aktivirao općinsku organizaciju SDP-a i postao njezinim predsjednikom.

Studirao je na Pomorskom institutu u Trstu, te je plovio kao časnik na brodovima talijanske trgovačke mornarice. Diplomirao je na Fakultetu pomorskih znanosti Sveučilišta u Napulju, a 1942. pristupio je ilegalnoj antifašističkoj organizaciji narodnooslobodilačkog pokreta (NOP) na Labinšćini

Cjelodnevni događaj sastavljen od ekipnog natjecanja i smotre istraživačkih radova, ove je godine okupio više od 700 učenika i 200 mentora iz mnogih krajeva Hrvatske

Prvi poratni broj objavljen je 6.V.1945. u Poreču, a drugi 11.V. u Puli. Glasu Istre pridružilo se tada uredništvo dotadašnjega Hrvatskog lista sa Z. Črnjom

Godine 1971. seli se u Poreč, odakle mu je supruga Đurđica (rođ. Bratović), a prvi posao dobio je te godine u područnoj školu u Zamaskom Dolu (selo Trloni) OŠ Trviž.

Potkraj karijere igrao je za porečki boćarski klub Novo naselje i zaslužan je za otvaranje boćališta u toj gradskoj četvrti. Bio je jedan od osnivača Boćarskog saveza Općine Poreč i dao velik doprinos razvoju boćarske infrastrukture na Poreštini. Stekao je i zvanje boćarskoga suca.

Za svećenika je zaređen 29.VI.1946. u Poreču. Prvu župničku službu obnašao je u Sv. Luciji Labinskoj (1946.-1947.) i Labinu (1947.-1950.), nakon čega je bio imenovan tajnikom biskupa Dragutina Nežića (1950.-1952.).