Kanadska zlatošipka - invazivna ali i korisna

Autorice: Danijela Poljuha, Mirela Uzelac Božac, Institut za poljoprivredu i turizam Poreč

Krajem ljeta, baš negdje u ovo vrijeme, plavo-zelena Istra dobije zlatni odsjaj jer se naše livade zažute i ako se slučajno nađete u šetnji prirodom, ova će vas eksplozija boja neminovno očarati. No, zavirite li samo malo ispod površne ljepote zlatnog pejzaža, naići ćete na kompleksnu priču o suživotu vrsta koju nam priroda želi ispričati. Priča je to o biološkoj invaziji, stranim vrstama, klimatskim promjenama, uslugama ekosustava, medu (i mlijeku) ekološke ravnoteže i naravno, čovjeku, kao ključnom akteru ove ekološke pozornice.

Upoznajmo vrstu da bismo je bolje kontrolirali 

Solidago canadensis , poznatija kao kanadska zlatošipka ili gustocvjetna zlatnica, višegodišnja je biljka iz porodice glavočika (Asteraceae) s nadzemnom i podzemnom stabljikom, visine od 20 do 250 cm. Listovi su joj sjedeći i veličinom se smanjuju od dna prema vrhu. Prepoznat ćete je po žarko žutim cvjetovima skupljenim u cvat-metlicu.  

Najbolje uspijeva na zapuštenim staništima s puno svjetla i na umjereno kiselom tlu bogatom dušikom, tako da ćete je najčešće vidjeti na neobrađenim zemljištima, pokraj rijeka i uz puteve. Razmnožava se sjemenom i vegetativno, podankom. 

Teško ćete je razlikovati od bliske srodnice, velike zlatnice ( Solidago gigantea ), također invazivne vrste raprostranjene u Hrvatskoj.

Odakle je došla, zašto je opasna i možemo li je se riješiti?

Kanadska zlatošipka je podrijetlom iz Sjeverne Amerike, odakle se agresivno proširila diljem svijeta, po Europi, Aziji i Australiji. Unesena u Europu u 17. stoljeću kao ukrasna biljka,  postala je široko rasprostranjena uspijevajući na livadama te uz rubove šuma i cesta. Od 2004. godine, nalazi se na listi invazivnih stranih biljnih vrsta Europske i mediteranske organizacije za zaštitu bilja (EPPO). Vrsta se i dalje agresivno širi, potiskujući autohtono bilje, smanjujući bioraznolikost i time narušavajući ravnotežu prirodnih ekosustava.

Još uvijek nije do kraja razjašnjeno zašto je ova vrsta tako invazivna, no pretpostavlja se da važnu ulogu u tome igra oslobađanje fitotoksičnih (alelopatskih) kemikalija koje štetno djeluju na susjedne biljke i time ih potiskuju, što onda zlatošipki osigurava dominaciju na nekom prostoru.  

Suzbijanje ove vrste vrši se mehaničkim putem, uklanjanjem obraslih površina te kemijskim tretiranjem herbicidima. No, danas, u vrijeme globalnih klimatskih promjena i u ovoj fazi, u kojoj se ona već proširila diljem svijeta, potpuno uklanjanje bilo bi vrlo zahtjevno i gotovo nemoguće. U Hrvatskoj još ne postoje planovi upravljanja ovom vrstom. 

Ako je ne možemo iskorijeniti, možemo li je iskoristiti?

Unatoč svojoj invazivnoj prirodi, kanadska zlatošipka posjeduje i korisna svojstva koja se mogu iskoristiti za pozitivne ekološke učinke. Njeni cvjetovi bogat su izvor nektara i peludi i podržavaju medonosne pčele i divlje oprašivače, čime se poboljšava lokalna bioraznolikost. Vrijedi spomenuti i to da je med kanadske zlatošipke vrlo cijenjen zbog svoje prepoznatljive arome. Ova biljka također pokazuje potencijal u bioremedijaciji tj. oporavku onečišćenog tla, a sve se više primjenjuje i u bioekonomske svrhe, poput proizvodnje prirodnih boja, biopesticida i farmaceutskih proizvoda. 

Kanadska zlatošipka kao izvor ljekovitih tvari

Osim za negativne učinke, upravo su kemijski spojevi u biljci odgovorni za neka njena pozitivna svojstva, a pogotovo ona medicinska. Kanadska zlatošipka je već stoljećima poznata u tradicionalnoj medicini i koristi se kao protuupalno sredstvo te u liječenju urinarnih infekcija.  Znanstvenice iz Instituta za poljoprivredu i turizam u Poreču u okviru istraživačkog projekta NATURALLY koji financira Hrvatska zaklada za znanost, istražuju potencijal kanadske zlatošipke i drugih invazivnih biljaka u Istri za iskorištavanje u farmaceutskoj industriji. Svojim su analizama provedenim u suradnji sa znanstvenicima sa Sveučilišta u Ljubljani, Zagrebu i Pretoriji te s Istarskog veleučilišta i Veleučilišta u Rijeci pokazale da su ekstrakti lista i cvijeta ove vrste bogati fenolnim spojevima. Među tim spojevima najznačajniji su klorogenska kiselina i rutin, poznati po svojim snažnim antioksidacijskim i antibakterijskim svojstvima.

Ovi preliminarni rezultati ukazuju na fitofarmaceutski potencijal kanadske zlatošipke, invazivne vrste u Istri koja unatoč svom invazivnom karakteru, može biti vrijedan izvor bioaktivnih spojeva za farmaceutsku industriju.

Ukoliko želite znati više o invazivnim biljnim vrstama u Istri posjetite web stranice Instituta: Projekt grada Poreča za promicanje ekologije i ekološke pismenosti – EkoPis , projekta NATURALLY (Priroda kao saveznik: strane biljne invazivne vrsta kao izvor farmaceutika) ili u pročitaje više u brošuri o najčešćim stranim invazivnim vrstama .