Tražilica

Ukupno 27.528,38 eura bespovratnih potpora dodijeljeno je porečkim poduzetnicima u 2024. godini kroz Program poticanja razvoja poduzetništva i Javnog poziva

Kao ekonomski stručnjak analizirao je razvoj turizma u Istri poslije oslobođenja, društveno-ekonomske odnose na istarskom selu, kretanja i promjene stanovništva u Istri između dva rata i poslije oslobođenja, stanje istarske poljoprivrede od 1918. do 1923. i između dva rata.

Potječe iz hrvatski osviještene i antifašistički opredijeljene seljačke obitelji. Njegov otac Josip bio je član tajne antifašističke trojke formirane 1928., uhićen je 1942. i iz pulskog zatvora odveden 1943. u nacistički logor Dachau, gdje je početkom 1945. ubijen.

U rodnom gradu završio je osnovnu i srednju školu te je 1962. došao u Poreč gdje je 1962.-64. pohađao i završio Višu poljoprivrednu školu.

U politici je kao član HDZ-a izabran 1993. u prvi saziv vijeća vrsarske općine. Djelovao je i kao dužnosnik u sportu, posebno nogometu (član Izvršnog odbora Nogometnog saveza Hrvatske, član Upravnog odbora NK Istra Pula i NK Jadran Poreč).

U Istru dolazi 1952. i aktivno sudjeluje u političkom i gospodarskom životu Poreča. Bio je predsjednik mnogih društava i klubova, te je kao predsjednik Skupštine općine Poreč (u tadašnjem sustavu gradonačelnik) pokrenuo i podržao mnoge značajne projekte.

Od 1967. do 1978. aktivno je radio u turizmu i kao direktor porečkog Hotelsko-turističkog poduzeća Riviera dao je svoje osobno obilježje i izuzetan doprinos.

Bio je veliki zaljubljenik u rodni grad i Istru, vrsni poznavatelj porečke povijesti, a i pjesnik i prevoditelj.

Musizza, Gianpietro (Piero, za Jugoslavije Petar), građevinar, gospodarstvenik, društveni i politički aktivist (Poreč, 28.VI.1933. – Pula, 18.VII.2000.). Bio je veliki zaljubljenik u rodni grad i Istru, vrsni poznavatelj porečke povijesti, a i pjesnik i prevoditelj

Radni vijek otpočeo je u pazinskom Kamenu, a na poziv Antona Ninija Štifanića 1963. dolazi u porečku turističku tvrtku Plava laguna, za komercijalnog direktora. Kasnije je bio direktor prodaje i marketinga, potom i direktor te radne organizacije

Kao rukovodilac bio je vrlo blizak radništvu, znajući da uspješno turističko poslovanje tvrtke umnogome ovisi o zaposlenicima. Pod njegovim rukovodstvom Plava laguna je od tvrtke s malim naseljem drvenih bungalova i dva nerentabilna hotela izrasla u najvećeg i najuspješnijeg jugoslavenskog hotelijera s brojnim hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima.

U politici je kao član HDZ-a izabran 1993. u prvi saziv vijeća vrsarske općine. Djelovao je i kao dužnosnik u sportu, posebno nogometu (član Izvršnog odbora Nogometnog saveza Hrvatske, član Upravnog odbora NK Istra Pula i NK Jadran Poreč).

Istarska županija je pri samom vrhu po broju pravnih osoba, trgovačkih društva te obrta i slobodnih zanimanja, dok je prva po broju tvrtki u privatnom vlasništvu.

Mirković, Mijo (Miho, pseudonim Mate Balota), ekonomist i književnik (Rakalj, 28.IX.1898. – Zagreb, 17.II.1963.).

Maretić, Anton - Toni, turistički gospodarstvenik (Funtana, 5.IX.1924. – Poreč, 21.X.1990.).

Početkom siječnja 1951. dolazi u Pazin na dužnost predsjednika Kotarskog narodnog odbora, a 1.IV.1959. preuzima dužnost glavnog direktora pazinske kemijsko tekstilne industrije Pazinka, osnovane 1958.

Mirković, Mijo (Miho, pseudonim Mate Balota), ekonomist i književnik (Rakalj, 28.IX.1898. – Zagreb, 17.II.1963.).

Popović, Anton Marčelo, gospodarstvenik, turistički djelatnik, političar (Bralići kraj Vrsara, 28.VIII.1943. - Vrsar, 27.III.1996.).

- Nažalost, neodrživo poslovanje i ulaganje često imaju veći profit od održivog

Istarska županija raspisala je pet javnih natječaja vrijednosti 5.8 milijuna kuna za financijsku potporu javnih potreba u kulturi, poljoprivredi, šumarstvu, lovstvu, ribarstvu i vodnom gospodarstvu, razvoju gospodarstva, te području zdravstva i socijalne skrbi i projekata udruga nacionalnih manjina i drugih neprofitnih organizacija.