Ovaj humanitarni projekt organizira Udruga Djeca za bolji svijet iz Samobora, a namijenjen je osobama svih životnih dobi kako bi se podigla senzibilnost zajednice za važnost i potrebu činjenja dobrih djela te brigu, solidarnost i empatiju u svim segmentima društva.

Kao veliki praktičar osmislio je ili poboljšao 50-ak gimnastičkih sprava i pomagala. I dalje se bavio teoretskim stručnim radom čega je rezultat bio i esej o talijanskoj gimnastičkoj terminologiji (Saggio di una terminologia ginnastica italiana), objavljen 1890., koji se kao priručnik koristio u školama, sportskim društvima, čak i u vojsci.

Laginja, Matko (Matija, Matej, Mate), odvjetnik, političar i preporoditelj (Klana kraj Kastva, 10.VIII.1852. – Zagreb, 18.III.1930.).

Njegovo ime nosi rovinjska Bolnica za ortopediju i rehabilitaciju

Prvoligašku karijeru započinje 2002. godine u BK Istra Poreč s kojim je od 2002. do 2004. osvojio tri uzastopna prvenstva Hrvatske. U tom je razdoblju bio juniorski prvak Hrvatske u brzinskom izbijanju (Vukovar 2001. i Komiža 2002.) te štafetno u paru s klupskim suigračem Elvisom Barbarom u Komiži 2002., kada su njih dvojica u paru klasično bili brončani.

Stodevetnaesta brigada Hrvatske vojske, postrojba utemeljena 7.IX.1991., popunjavala se vojnicima iz cijele Istre, a po formiranju Stopedesetčetvrte brigade vojnicima iz Pule, Rovinja i Labina.

Savez je nastao kao težnja pojedinca i klubova da se boćarski sport u Istri ujedini i organizira u matičnu organizaciju.

Gostovala je u SAD-u, Australiji i Rusiji (SSSR), kao solistica i pratnja drugim pjevačima.

U projektiranju je surađivao i s arhitektom Giuseppeom Paganom Pogatschnigom, također rođenim u Poreču. Godine 1930. izradio je projekt kupališta na otoku Sv. Nikola ispred Poreča, koji nije izveden, a nije ni sačuvan.

Nakon početnoga školovanja u rodnome gradu, 1536.–39. u Veneciji je proučavao humanističke znanosti. S idejama reformacije upoznao ga je ujak fra Baldo Lupetina, a po njegovu nagovoru odlazi na studij u Njemačku.