Je li naš grad svojoj djeci maćeha ili majka (2)

Naša čitateljica Irma Bauk je, potaknuta člankom pod naslovom "Je li naš grad svojoj djeci maćeha ili majka?" odlučila napisati kratki osvrt iz svog kuta gledanja na problematiku.
Pismo prenosimo u cijelosti, uz manje dorade.

Poštovani,

vaš članak (Je li naš grad svojoj djeci maćeha ili majka?) potakao me da napišem kratki osvrt iz svog kuta gledanja. Razmišljala sam o tome je li mi potrebno pisati kad se to mene osobno ne tiče, ali sam na kraju ipak odlučila pisati, jer mislim da smo ovoj djeci dužni upravo „mi čije sjećanje iz bioloških razloga dosiže u neka davna vremena …“, tim više što smo ta davna vremena i budućnost našoj djeci kreirali upravo mi.

Često smo se znali dičiti i biti ponosni kad bi nas netko tada pitao odakle smo. -Pa, iz najjačeg turističkog grada u Hrvatskoj! (bar po broju turista i noćenja po stanovniku).

Bili smo sretni zbog činjenice da živimo u općini koja je pronašla svoju glavnu gospodarsku djelatnost, intenzivno rješavala zapošljavanje, a svoje planove i investicije usmjerila ka daljem turističkom razvoju za dobrobit svih građana, direktno ili indirektno. Ponosni smo bili svake godine kad smo vidjeli da se sredstva usmjeravaju u uređenje grada, okolice, cesta, infrastrukture i ostalog.

U velikoj turističkoj firmi uvijek su nam (Radić, Oreste, Palma) znali govoriti da se naša akumulacija viška sredstava usmjerava u izgradnju novih hotela nauštrb plaća, jer je to dugoročna politika ulaganja za dobrobit naše djece. Nije to bilo tako davno. A sad se postavlja pitanje što činimo da našoj djeci omogućimo osnovno - EGZISTENCIJU?

Redovito čitam vaš portal, pogotovo članke koji se odnose na takve i slične probleme, od kojih navodim ove:

• Sportska dvorana na Žatiki preskupa, nefunkcionalna, loše projektirana i nepotrebna (208.600.000 HRK - za te smo novce mogli izgraditi još jednu školu i dvoranu ili možda …).
•  cijena novogodišnjeg dočeka 2015. godine (50.000 € - za te smo novce mogli isplatiti 54 bruto plaće u iznosu od 7.000 kuna).
• neriješen dnevni boravak za četvrti razred u OŠ Poreč koji je nakon intervencije roditelja riješen,
• Skuplje mjesečne karte za srednjoškolce-putnike, vezano uz odustajanje sufinanciranja od strane Istarske županije (neke općine djelomično sufinanciraju prijevoz tih učenika, ali ne i Grad  Poreč).
• I (lokalna) je politika krivac za alkoholiziranost nacije,
• neki drugi stariji članci koji su se ticali ulaganja u skupe rotore itd.

Pitam se, kao što se sigurno pitaju i drugi građani, pa kamo je nestala ona bogata općina? Zar je bogata po tome što gradi skupe spomenike (Žatika) i troši na skupe provode? To me podsjeća na staru izreku „daj narodu kruha i igara“, pa će tako zaboraviti na probleme. Slažem se sa školskim kolegom Koradom Korlevićem koji kaže da živimo u zemlji u kojoj je proračun za sport i zabavu puno veći od onoga za školstvo, pa nam djeca nakon završetka školovanja ostanu razočarana.

Pitam se da li se odgovorni tako ponašaju i sa svojim kućnim budžetima? Građani svakim danom osjećaju da se gradskim novcem sve lošije gospodari te da se troši na manje bitne stvari, a nema ga za ono što je građanima znatno potrebnije i važnije.

Redovna čitateljica
Irma Bauk