Na biskupskoj katedri u Poreču zadržao se punih 40 godina. Pokopan je u porečkoj katedrali ispred glavnog oltara.

Po padu Mletačke Republike austrijski car postavio ga je za upravitelja Poreča, a za francuske vlasti bio je predsjednik suda za područje od Mirne do Pule.

Za osobit doprinos razvoju boksa dobio je 1977. Zlatnu značku Boksačkog saveza Hrvatske. U izboru Sportskog saveza Istarske županije proglašen je 1999. najboljim sportašem Istre XX. st., a 2000. i Hrvatske u izboru Sportskih novosti. Bio je i počasni predsjednik Hrvatskog boksačkog saveza.

U pazinskom dopisništvu Glasa Istre, gdje je bila dugogodišnja voditeljica, dočekala je 2013. i mirovinu.

Već u osnovnoj školi, koju je pohađao u Varvarima kraj Poreča, pokazao je veliko zanimanje za sportske aktivnosti, a nakon Drugog svjetskog rata, od 1945., aktivno se bavio plivanjem, gimnastikom i nogometom

Živio je i radio u Zagrebu i Vrsaru

Glavni urednik bio je Marco Tamaro, tajnik pokrajinskoga Istarskog sabora, a oko sebe okupljao je ugledne suradnike: Carla Combija, Tomasa Lucianija, Paola Tedeschija, Giovannija Moisea, Domenica Lovisata, Felicea Glezera, Francesca Salatu i dr.

Radio Pula, radijska postaja koja se prvi put oglasila 31.XII.1960. s Monte Zara, jednoga od središnjih brežuljaka u Puli.

Za velik doprinos porečkom kulturnom životu dobio je 2001. gradsku nagradu Sv. Mauro.