Sad vam se javljam iz hotela Delta u Opuzenu. Ispod prozora protiče Neretva, a iz šaša se čuju žabe! Još da im je probati krake…Danas „ispeglano“ 125 kilometara trase srednje težine. Već mi sve hita na Dubrovnik i moguće da ga sutra „napadamo“. Sve ovisi o „trapu“.

Danas bih se htio malo pohvaliti. Javljam vam se iz Podstrane (ispod Splita), a jutros smo bili u Biogradu. Na odometru piše 420 km, jutros pisalo 270. Kad to stavimo u složenu formulu to izgleda ovako: 420 – 270 = 150 km! Toliko smo, naime danas „zgazili“! Uhhh, kako sam ovog trena zadovoljan! Ovako se, vjerovatno, osjećaju alpinisti kada dostignu toliko željeni vrh! A kakav dan…bilo je tu svega. Započeo je, pogađate, makjatom.

Budi me buka izvana (ili grč u lijevom listu, ali više se ne sjećam kronologije!) Jaka bura po dvorištu nosi limene kante i drugi inventar. Otvaram škure i među istim inventarom uočavam i svoje tenisice, ostavljene vani na zračenju. Zbilja pirka! Da nam dan ne bi započeo bez anegdota, Njapo u jutarnjem protezanju odvaljuje stranicu kreveta. Opasan tip. Šta tek radi u svjesnom stanju kada je u snenom kapac načiniti toliko štete.

Pakiranje mi je jedna od stresnijih dnevnih obaveza. Svako jutro prije kafela (što nije nikako Maystorov običaj) stisnuti sto i jednu sitnicu u bisage i znati gdje je što…jer na cesti baš sve trebate. Od fotoaparata, mobitela, kreme za sunčanje (za koju ćete kasnije vidjeti da sam je negdje zaturio), čokoladica, jakna koju navlačim dok smo u mirovanju… A jutros je bilo posebno stresno! Nema Njapovog Pentaxa! Sve smo ponovo raskrcali, pregledavamo torbu po torbu, ali aparata nema.

Znate li što je tlakovac? Ona podloga za parkiralište od betona, sa rupama u formi popularnih ”osmica”. Podloga savršena za parkiranje automobila, ali ne i teškog motocikla. Kako se pokazalo na teži način, prevrtanjem motocikla na bok.

Rab je ono što sam zamišljao kada sam u mašti krojio ovaj tour. Lagan đir, uzbrdice nježne, sa puno panoramskih pozicija i prekrasnih vizura. I ugodno iznenađenje dostojno većih i uglednijih turističkih destinacija – između Lopara i Supetarske Drage nova cesta uz koju vijuga – biciklistička staza! To Maystori rapski!! Svaka vam da…čast! Otok je zelen, pitom, sa obiljem malih, simpatičnih uvalica.

Ranojutarnji sastanak kod mene doma. Njapo došao na vrijeme sa nekim bombarderom od motora. Eleganciju Yamahine siluete remete teško natrpane putne torbe, koje mu ja još dodatno opterećujem rezervnom baterijom sa punjačima, vrećom za spavanje (već vidite kako ja shvaćam biciklizam), i opremom koja ne podnosi mokre uvjete (ubrzo će se pokazati kao pravi manevar). Da ne mislite kako sam bezobrazno bezobrazan napominjem da moj e-bike i pored posebne litijske baterije sa 4 putne torbe nije puno lakši od yamahe

Jutros nešto prije 10 sati u jednom se pulskom kafiću okupila poveća grupa prijatelja i poznanika kako bi na dug put biciklom ispratila našeg kolumnistu Žana Brkljaču, poznatijeg kao Maystor Žan. Dobro raspoložen krenuo je prema Labinu i Raši, a na biciklima ga prvi dio puta prate prijatelji Vlaj i Ćićo, uz dodatnu logističku potporu u vidu automobila kojima će se njih dvojica vratiti u Pulu.

Danas je u 11 sati u prigodnom morskom okruženju na Arci Fiumani održana konferencija za novinare povodom skorašnjeg početka manifestacije Crna ovca koja će se ove godine održavati od 8. do 10. svibnja u Baški na otoku Krku. Ovogodišnju Ovcu prezentirali su predstavnici organizatora - načelnik Općine Baška Toni Juranić i članice Udruge Sinjali Sanja Dorčić i Pavica Čabrijan.

Evo, ovako: oduvijek mi je bila želja da odradim jedno „muško“ putovanje motorom i to opišem u obliku jednog lijepog putopisa. To putovanje trebalo bi biti, u najmanju ruku, pompozno, orginalno, neostvarivo običnom smrtniku. Jednom rječju: uauuuu!!!! putovanje. Inicijalno oduševljenje mi tada pomalo blijedi, a zamjenjuje ga IDEJA: Pula – Dubrovnik na e-bikeu....to mi zvuči uauuuu!! Dogovoreno.