Na prijedlog cara Franje Josipa I. papa Pio IX. ga je 1857. imenovao porečko-pulskim biskupom. Zaređen je u Gorici 2.V.1858., a ustoličen u Poreču 17.V.1858., te je postao prvim istarskim Hrvatom novijega doba na biskupskoj stolici. Prvi je koji je svoju inauguralnu poslanicu uputio vjernicima i na hrvatskom jeziku.

Ilirske pokrajine (franc. Les Provinces Illyriennes), upravno-teritorijalno područje sastavljeno uglavnom od nekih hrvatskih i slovenskih zemalja (1809.–13.).

Povijest nogometa u Puli seže na sam kraj XIX. st., u vrijeme ubrzanog razvitka grada kao glavne ratne luke Austro-Ugarske Monarhije, koji je imao velik utjecaj ne samo na gospodarski rast nego i sveukupni društveni razvoj Pule.

Kao srednjoškolac 1960-ih polazi umjetničke tečajeve, a uz pomoć mentora, slikara Guida de Bonisa i Raffaelea Pontecorva otkriva kiparstvo koje postaje njegova dominantna umjetnička strast. Izražava se u raznim kiparskim tehnikama i formatima, a bavi se i grafičkim dizajnom

U politici je aktivan od kraja 1970-ih, najprije u Savezu socijalističke omladine, potom u Savezu komunista Hrvatske (SKH) u kojem je krajem 1980-ih bio i profesionalni sekretar Općinskog komiteta SKH u Poreču. U nezavisnoj Hrvatskoj učlanio se 1990. u Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ), a bio je i članom Družbe "Braća Hrvatskoga Zmaja".

Godine 2015., na obljetnicu Đoserovog rođenja, zelenu površinu na pulskoj Verudi, u blizini mjesta gdje mu je bila rodna kuća, gradske su vlasti službeno imenovale Poljanom Sergia Blažića - Đosera.

Kao rukovodilac bio je vrlo blizak radništvu, znajući da uspješno turističko poslovanje tvrtke umnogome ovisi o zaposlenicima. Pod njegovim rukovodstvom Plava laguna je od tvrtke s malim naseljem drvenih bungalova i dva nerentabilna hotela izrasla u najvećeg i najuspješnijeg jugoslavenskog hotelijera s brojnim hotelima, apartmanskim naseljima i kampovima.

Sportski talent pokazivao je već kao dječak u rodnome Višnjanu, a atletikom se počeo baviti kao srednjoškolac u Pazinu. Nastupao je za pulski Grion te za Sveučilište u Trstu, osvojivši u skoku u vis prva mjesta na studentskim prvenstvima 1942., 1947. i 1948. te na 110 m s preponama 1948.

Društvo za izgradnju lokalne željeznice Trst – Poreč (Lokalbahn Triest – Parenzo) bilo je utemeljeno 3.III.1900. u Beču. Dionički kapital toga društva iznosio je 1.400.000 kruna, a podignut je i kredit od 14.150.000 kruna.

Životni put vodio ga je od Oliba, preko Lošinja do južne Istre i Poreča, gdje je živio i radio pola stoljeća. Bio je ribar i kapetan ribarskog broda, ali i samouki umjetnik - mozaičar, slikar, skladatelj i glazbenik.