ŽUC ne održava prometnice, ali zato masakrira šume i za to pronalazi smiješna opravdanja

[slika1w]

Nedavno su općinsko i turističko vijeće Vrsara osudili način na koji je ŽUC odradio dio svog posla na održavanju prometnice Vrsar-Limski kanal, a radilo se o tome da su njeni djelatnici granje koje se nadvilo nad cestu i smetalo odvijanje prometa doslovno potrgali strojem koji se za takav posao pokazao potpuno neadekvatnim. Doista je bilo tužno gledati granje, pa čak i deblje grane razbacane uz cestu, a nemala je bila i opasnost da se iz tog sasušenog materijala usred ljetnih vrućina razvije šumski požar koji bi teške posljedice mogao imati i na Kontiju, jedinu europsku prašumu. Stabla bez grana podsjećala su (i još uvijek podsjećaju) na ljude otrgnutih ruku.

Doista nam nije želja lamentiranje nad opustošenim drvećem, nego bismo pažnju željeli skrenuti na aroganciju kakvu je pokazala zaposlenica ŽUC-a Biserka Griparić kad joj je novinarka „Glasa Istre“ postavila pitanje zašto je posao izveden na tako brutalan način. Citiramo gospođu Griparić: „Održavanje koridora je zakonska obaveza ŽUC-a i održavanje se, što god netko mislio o tome, ne može izvesti bez stanovite štete za okoliš. Raslinje je očišćeno sukladno propisima - po 4,5 metara u visinu i metar u širinu, što je nemoguće bez mlatilice i priključnih škara.“

Takva je izjava doista iznenađujuća, naročito ako uzmemo u obzir činjenicu da mlatilice nisu namijenjene lupanju po drveću, nego održavanju metra širine uz prometnicu na kojoj se uobičajeno nalazi „mršavije“ raslinje, koje nije problem na takav način ukloniti. Za kresanje grana postoje drugi alati, npr. obična motorna pila. No, pretpostavljamo da je cilj ove „akcije“ ŽUC-a bio posao odraditi što brže, pa što košta da košta. A image Vrsara, dobitnika brončanog „Plavog civijeta“ za uređenost turističkog mjesta je ovim potezom ŽUC-a itekako narušen, što je, uz veliku štetu pričinjenu vegetaciji, samo dio cijene koštanja.

Ne, mlatilice definitivno nisu namijenjene tome da se njima mlati po krošnjama drveća, a grane čupaju iz debla. Čvršća stabla na metar od ceste potrebno je pojedinačno ukloniti, a ostatak prostora redovno održavati, pa onda ne bi bilo potrebe za smiješnim isprikama i ovakvim (ne)djelima. Osim toga, deblje je grane prihvatljivije odrezati motornom pilom. Nedostatak novca nije nikakva isprika. Jer, mogli su u ŽUC-u jednostavno zapaliti šumu, što je jeftinije i efikasnije od masakra mlatilicama.

Gospođu Griparić koja je svoju izjavu završila riječima „Zahvat nas je i skupo koštao, jer to nije jeftin posao. Ako netko zna drukčiji način održavanja koridora, neka ga nađe i – plati“ podsjetit ćemo da su građani i vlasnici vozila taj posao već platili, a to što ŽUC nema novaca – nije njihov problem. U situaciji kad gradovi i općine moraju županijske ceste sanirati iz vlastitih sredstava koja ŽUC nema, bilo bi pošteno svoj posao odrađivati onako kako treba i uz onoliko novca koliko ga ima, umjesto što se u telefonskim izjavama arogantno odbacuje svaka mogućnost krivnje za devastaciju vrijednog prirodnog bogatstva.

Uostalom, kažu da svaka slika govori više od tisuću riječi, pa ako su ovi reci čista izmišljotina, fotografije sasvim sigurno nisu lažirane. Sve što ovdje malo niže možete vidjeti snimljeno je 5. kolovoza ove godine, nakon komemoracije palim braniteljima iz Vrsara i Funtane, nakon što nas je na nemili incident upozorio načelnik Općine Vrsar Franko Štifanić.