Zlato se vraća kući! Hrvatska je prvak svijeta!

Zlato se vraća kući! Tamo gdje je bilo 2007. godine. Hvatska je vaterpolski prvak svijeta. Uh, kako to dobro zvuči. Hrvatska je drugi put prvak svijeta. To zvuči još bolje. Pred 8000 Mađara Hrvati su pokazali tko igra najbolji vaterpolo. 13 hrabrih Barakuda utišalo je Mađarsku i Budimpeštu.

Kakav veličanstveni rezultat. Nadali smo se, ali ipak… No kada je pala Srbija, cilj je bio jasan. Zanima nas samo zlato. Najavismo, učinismo. Uh.

Početak je bio iz najoptimisitčnijih složenih pripremnih scenarija. Navijači se svi još nisu ni smjestili, a mi smo već imali 3:0. U našem prvom napadu nakon dobre Buljubašićeve obrane  Sukno se oslobodio čuvara, a uposlio ga Garcia. Naš Španjolac opet je izrežirao pola gola kada je u prvom našem napadu s igračem više pronašao Lončar a, nije mu bilo teško.

Xavi je bio upravo Xavi. Onaj nogometni. Njegova treća asistencija, sada za Jokovića u polukontri. 3:0 za pet minuta, sva tri gola na gotovo identičan način, ziceri sa tri-četiri metra.

Mađari su propuštali svoje napade s igračem više, točnije, dva u prvoj četvrtini koju smo zaključili na briljantan način. Macan je postigao premijerni pogodak na turniru. Čuvao se sigurno. Doduše, pomogao je tu puno i Nagy koji nije najavio svoj ludi dan. Upravo smo to priželjkivali.

Navrla su svim Mađarima vjerojatno sjećanja na 2014. godinu kada su imali identičan početak. Kriminalan. Srbi su imali 6:1 u 11. minuti. No došao je i red na njih. Vamos ih je upisao na semafor u prvoj minuti druge četvrtine, a T orok 90 sekundi kasnije prepolovio našu prednost.

Ono što smo odigrali u prvih osam minuta, bilo je nerealno za ponoviti, no nakon četiri komada u prvoj nijedan u nismo zabili u drugoj. A nije da nije bilo prilike. Dva napada s igračem više olako smo propustili, sreća što su Mađari tu bili još gori. Oni su na poluvrijeme otišli s 0/4.

No žaliti se nismo mogli osim što je Nagy malo uzbudio publiku, ali zahvaljujući našim udarcima koji nisu bili čisti kao dotad. Mađari su nas udaljili od svojih vrata, čak i kada smo bili šest na pet. Nakon prve dvije realizacije promašili smo sljedeće četiri, a domaćini nisu mogli dovijeka promašivati. Erdely je pogodio za 3:4.

Ušli smo već u 14. minutu bez postignutog pogotka, toliko je trebala da se naša uvodna prednost potpuno otopi. Manchercz je postavio stvari na početak 11 minuta prije kraja.

Trebali smo pod hitno nekakav pokretač. Gol. Garcia je odlučio da je bilo dosta, kako našeg posta tako i promašaja s igračem više. Uz veliku pomoć domaćeg bloka konačno smo zabili.

Sljedeći napad Garcia je ponovno naciljao mađarski blok dovoljno da prevari Nagya. Nakon 14 minuta bez gola, zabili smo dva u minuti. E, to smo trebali.

6:4 je. Vrijeme polako curi domaćinima, nama ne i vodstvo. Štoviše, povećava se. Lončar je promašio zicer, ali Sukno ga je ispravio. 7:4 pet minuta prije kraja. Tako smo blizu.

Vamos daje šansu Mađarima, pogodio je s igračem više. Pa još jednom. 2:44 do kraja. Mađarima je postalo dovoljno da ih krivo pogledamo i letjeli smo van. Neka ih. Zato mi imamo Sukna. Kakav gol. Iz prekršaja sa sedam metara. Opet +2.

Ulazimo u posljednjih 100 sekundi sa zlatom oko vrata. Trošimo sekunde, suci nama igrače. Vamos je požurio. Konačno nešto i za nas od sudaca. Prekršaj u napadu. 33 sekunde do kraja imamo loptu. Imamo zlato!!!

Mađarska –  Hrvatska 6:8 (0:4, 2:0, 2:2, 2:2)

Mađarska:  Nagy (10 obrana), Att. Decker; Torok 1, Manhercz 1, Zalanki, Vamos 3, Hosnyanszky, Ad. Decker, Gor-Nagy, Erdely 1, Varga, Mezei, Harai
Hrvatska:  Bijač (10 obrana), Marcelić; Macan 1, Fatović, Lončar 1, Joković 1, Buljubašić, Vukičević, Bušlje, Sukno 3, Krapić, Šetka, Garcia 2
Igrač više: Mađarska 4/8, Hrvatska 3/10
Peterci:  Mađarska 0/0, Hrvatska 0/0
Treće isključenje:  –