Život u "gradu sa pet zvjezdica"

[slika1w]

Stanari porečke ulice Ivana Matetića Ronjgova nikako se ne mogu ufurati u film o životu u gradu sa pet zvjezdica, kako mu vole tepati gradski oci, a razloga je za to više.

Prvo, stanar na raskršču sa ulicom Stipe Rajka je svoje netom kupljeno imanje "izbacio" podosta izvan gabarita zemljišta na račun pločnika, a pametan netko u gradskoj upravi je odlučio da ulica Stipe Rajka više nije jednosmjerna. Zbog toga stanari Ronjgove svakoga dana moraju izlaziti u tu ulicu moleći Svevišnjega da im s desna ne dopraši netko koga nemaju šanse vidjeti sve dok im ne dođe sasvim blizu.

Dalje, cijela je ulica dvosmjerna, iako u svom gornjem dijelu (od kućnog broja 10 nadalje) ima prostora za prolaz tek jednog automobila ili kombija.

Igralište je posebna priča: ne samo da nije ograđeno ni osvijetljeno, usprkos najavama gradskih vlasti i nekadašnjem velikom predizbornom zamahu uređenja takvih igrališta po Poreštini, nego se ni ne čisti, a ne mijenjaju se ni mrežice na onom sirotom košu na košarkaškom igralištu. Klupe su tek na intervenciju stanara vraćene u hladovinu gdje su i nekad bile, nakon što su ih stručnjaci "posadili" na plus pedeset stupnjeva, kao da služe za pečenje janjca, a ne za sjedenje i odmor.

U ulici postoji i jedan krak koji nikad nije dobio ogledalo, pa stanari tog dijela ulice svakog dana nose glavu u torbi kad nekamo kreću svojim automobilima. I autor ovih redaka svakoga dana nekoliko puta izrekne molitvu kad iz dvorišta želi izaći na ulicu u promet na kojem bi pozavidjeli i stanari tri puta širih ulica.

I naposlijetku, tu su posljedice genijalne ideje gradskih hortikulturnjaka da u zemlju pozabadaju stabla koja oduvijek proizvode hrđu na automobilima, a na jesen i hrpetine lišća koje nitko ne čisti. Osim stanara, dakako. Ili komunalaca kad ih netko pozove, kao što je to bio slučaj danas.