Željko Zovko, trener RK Poreča: 'Želim proširiti rukomet Istrom'

Sport
07.02.2009 00:00
D. Požarić
Zovko: Ne bavim se kalkulacijama o četiri potrebna boda. Na raspolaganju ih je 30, pa ako budem mogao, sve ću ih uzeti
Zovko: Ne bavim se kalkulacijama o četiri potrebna boda. Na raspolaganju ih je 30, pa ako budem mogao, sve ću ih uzeti
Za sportnet.hr   i parentium.com piše Dražen Požarić
Trener RK Poreča Željko Zovko dao nam je interview u kratkom periodu slobodnog vremena, a ”uhvatili” smo ga između ručka i sastanka sa upravom kluba u hotelu Valamar Diamant, u kojem su porečki rukometni premijerligaši na kratkotrajnim, trodnevnim pripremama.
Zamolili smo Zovka da nam ukratko izloži svoje viđenje trenutne situacije u prvoj ekipi, te internetskoj publici iznese utiske dobivene nakon kratkog nošenja dirigentske palice porečkog rukometnog orkestra.
Iz kluba su otišli igrači poput Marakovića, Matoševića i Popova, na kojima je bio oslonac igre porečkog prvoligaša. Jeste li uspjeli ”pokrpati” rupe nastale njihovim odlaskom, ili ste osmislili drugačiju konfiguraciju ekipe, u kojoj se manjak spomenute trojke ne bi trebao pretjerano ili uopće osjetiti?
Ja se držim jednog pravila: ”Koga nema, bez njega se može i mora.” Bili smo prisiljeni na redizajn i ”kozmetiku” ekipe, ali je osnovna značajka koja je krasi visok ritam igre, poglavito u napadu. Taj smo ritam i dalje zadržali, a segment igre u obrani nastojat ćemo popraviti koliko to god bude moguće.
Želim nastaviti tamo gdje je Saša Ilić stao, jer mislim da je bio na pravome putu i da je napravio veliki pomak u poimanju rukometne igre. Ta je ekipa dobro igrala, privlačila publiku, o njoj se puno pričalo. Istina, nedostaju tri iskusna igrača, od kojih jedan pivot i dva vanjska, gdje smo jako ”tanki”. No, naš je najveći problem taj što nismo uspjeli uhvatiti koliko-toliko normalan ritam treniranja, jer smo ekipi priključili ”školarce” Tima Thossa, Tea Ćorića i Kristijana Radošića, te vratara Daria Krevatina, kojih nemamo na jutarnjim treninzima.
Sa druge strane, zbog Svjetskog smo prvenstva trenirali gdje i kad smo stigli, a tu su bile i moje obaveze prema Hini i Hrvatskom radiju. Ovog smo se tjedna okupili u ”Diamantu” da tijekom 3 dana napravimo kakve-takve zajedničke pripreme i da ovdje finaliziramo ono što smo u proteklom periodu zajednički radili.
Što mislite o organiziranosti kluba? Jeste li zadovoljni tim dijelom svoje radne okoline, ili ima stvari koje biste mijenjali? Jeste li možda već promijenili neke ustaljene navike, običaje, kad je organizacija takmičenja u pitanju?
Poznato je da sam kao trener jako zahtjevan, te da puno tražim i očekujem da se napravi ono što se dogovori. Morat će doći do nekih promjena kod stručno-tehničke pomoći klubu, jer nisu zadovoljeni moji apetiti po pitanju vođenja statistike i video analize, do kojih puno držim. Tu ćemo morati angažirati neke nove ljude. Nastojat ćemo se idući tjedan okupiti i napraviti podjelu zadataka, postići da se zna što je kome, kako i koliko raditi.
Kako ocjenjujete kvalitetu suradnje sa svojim najbližim suradnicima u klubu?
Svi smo mi bivši rukometaši, ni u kojem segmentu nije bilo nikakvih problema. Uspostavljena je odlična komunikacija između mojih suradnika i mene, pa se nije ni osjetio moj izostanak sa tri treninga koji su uglavnom bili kondicijski, trkački sa fitnesom, do kojeg je došlo zbog ranije spomenutih obaveza.
Što mislite o mladim naraštajima? Je li se sa njima, po vašoj ocjeni, do sada kvaliteno radilo i kakva im je dugoročna rukometna perspektiva?
U jedno možete biti sigurni: na sastanku ćemo uskoro nastojati razviti strategiju razvoja rukometa u Poreču, na Poreštini i u cijeloj Istri. Za sada nisam imao dovoljno vremena za ”snimanje” zanimljivih pojedinaca, pa od trenera očekujem da mi kažu neka imena na koja treba obratiti pažnju.
Moj je cilj uvođenje nečeg novoga, a to je da svake srijede gostujemo u drugoj istarskoj dvorani, te da na tom gostovanju odigramo ili demonstracijski trening, ili zajednički trening sa domaćinom, ukoliko u blizini postoji neki rukometni klub. Želja mi je da u cijeloj Istri proširim interes za rukometom. Mala je to regija koju možete prijeći za jedan sat vožnje automobilom. Vjerujem da ćemo u toj svojoj akciji uspjeti pronaći zanimljive igrače, te ih naredne sezone eventualno priključiti našoj ekipi.
Igrali smo Labinu, ići ćemo u Buzet, Bale... Tu su ideju predsjednik i ljudi oko kluba rado prihvatili, pri čemu valja napomenuti da se ne mora nužno raditi samo o istarskom poluotoku, nego se cijela priča može proširiti i na Primorsko-goransku županiju. I konačno, naravno da nećemo odbiti mogućnost da nam se priključi netko kvalitetan tko dolazi i izvan tih regionalnih okvira.
Kako mislite da ćete proći u Kutini protiv ”Moslavine”? Njihova je dvorana poznata kao ”vruć teren” za mnoge, iako je Poreč, ako se ne varam, tamo uzeo bodove dva od moguća tri puta?
Mislim da ćemo u kondicijskom smislu u drugi dio prvenstva ući spremni. Pitanje je kako će mlada ekipa reagirati na ”vrućim terenima” kakav je onaj u Kutini na prvom gostovanju, zatim u Zametu... Pitanje je i koliko će nam se dozvoliti da igramo taj svoj brzi rukomet, kojeg ćemo nastojati i dodatno ubrzati. Želimo biti atraktivni i efikasni, pogotovo u zadnjih 10 minuta. U tom ćemo dijelu, bez obzira na izostanak 3 iskusnija igrača, samo nastaviti raditi ono što se do sada radilo.
Mislim da je Poreč u svojoj prvoj utakmici I lige u Kutini uzeo bodove i iznenadio brzom igrom. Dobio sam u ruke jedan DVD sa snimkom turnira kojeg je ”Moslavina” igrala u subotu u Sloveniji. Nastupili su sa dosta pomlađenim sastavom i bez ključnih igrača kao što su Čapljić, Jelinić, Dedić i Adamović.
Kutina ima tradiciju rukometa, tako da u svojoj dvorani Moslavci izgledaju puno opasnije i goropadnije nego na gostovanjima. Očekuje nas vruć teren i protivnik koji se bori za opstanak, ali mi na gostovanje putujemo rasterećeni, pokušat ćemo odigrati ono što u ovom trenutku najviše možemo i što smo na treninzima pokazali, a to je da možemo igrati i sa jačim protivnicima.
Na žalost, ne ovisimo samo o sebi, nego i o pitanjima na koja će odgovore moći dati tek prve odigrane utakmice, a to je npr. kako će mladi igrači, sa do sada malom minutažom, reagirati na nove situacije.
Imali smo i dosta laganih ozljeda koje remete ritam treninga: Banić ima problema sa koljenom uslijed opterećenja, pa u zadnjih 10 dana nije trenirao osim u fitnessu. Galijot ima problema sa nogama i danas mu je trebala stići adekvatna obuća i ulošci. Rađaković vuče ozljedu od jeseni, a protiv Brazila je žarko želio nastupiti pred velikim brojem gledatelja, pa je prevario i mene i sebe i obnovio ozljedu. Pitanje je kako će na pritisak reagirati Kristijan Radošić, ili Goran Gorenac koji je ranije imao malu minutažu, a sad kad će se od njega puno očekivati, jer će ga 60 minuta svi protivnički igrači tući...
Puno je nepoznanica ispred mene. Porečku sam ekipu upoznao, ali nekad nije najvažnije biti kvalitetan. Vjerujem da smo uz normalne odnose u klubu sposobni nositi se sa svakom momčadi bez ikakvog straha.
Nema straha za porečki rukomet. Publika mora imati strpljenja za mladu ekipu koja u tehničko-taktičkom dijelu igre još puno mora naučiti. Fizički izgledamo solidno, a ako postignemo uzlazni elan i publika stane na stranu porečke mladosti, mislim da neće biti nikakvih problema.
Hoće li se Poreč zadovoljiti sa 4 boda koja jamče ostanak u Premijer ligi, ili će nastojati postići i više? Ima li Poreč snage za više?
Nikad se nisam bavio kalkulacijama. Idem na maksimum. U igri je 30 bodova, pa ako budem mogao, sve ću ih uzeti. Ne zamaram se tim sitnicama, a svi znaju da sam ja jako ambiciozan i da puno toga pokrećem gdje god dođem.
Za mene je najvažnije da smo ekipi priključili mladu četvorku i da ćemo sa Gorencem pokušati izgurati sezonu. Ivan Sever također treba veću minutažu kako bi se adekvatno nametnuo Červaru za A selekciju reprezentacije, jer je to jedino problematično mjesto u njoj. Od Severa očekujem više htijenja i angažmana, očekujem da bude vođa.
Vedran Banić i Ilija Lovrinović danas postaju vođe, ali je pitanje kako će se u tim ulogama snaći... puno je pitanja na koja nitko od nas još nema odgovore, a dobit ćemo ih kad prođe prvih par utakmica. Kad se bolje pogleda, ništa nije isto kao ranije, iako sve izgleda slično.
Jako smo dobro igrali pripremne utakmice, uključujući i onu izgubljenu u Kopru, koju ocjenjujem boljom od utakmica sa Umagom i Brazilom. Na ”tvrdim” smo utakmicama pokazali da se znamo nositi i da imamo odgovore. Očekujem da u fazi obrane pokažemo istu želju i htijenje za zajedništvom kao u napadu. Ako to dobijemo, ako budemo ekipa, neće biti problema. Kad publika vidi da se sa terena izlazi krvavih koljena i lakata, znat će cijeniti napore, pa makar se utakmicu rezultatski izgubilo.
Kako ćete proći u Kupu protiv Medveščaka, ako u vidu imate reprezentativnog golmana i pojačanje u vidu Kreše Ivankovića i dvojice Kineza?
To je, iza Zagrebove, najjača vanjska trojka u ligi. Krešo Ivanković je iskusan, dugo je igrao vani, a dva Kineza su oni isti vanjski igrači kineske reprezentacije koji su nam u Pekingu od ukupno 13 kineskih golova dali 11, zahvaljujući čemu je Kina vodila rezultatom 13:6. Pitanje je kako će se oni uklopiti u ekipu, ali po viđenim igrama i rezultatima vidim da djeluju jako moćno. Prema tome, dobili smo najnezgodnijeg protivnika kojemu moramo ići u goste. No, nema bijele zastave.
© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti