Žbandaji (Žbandaj)

Žband ȁ ji (službeno Žband ȁj, tal. Sbandati), naselje 6 km istočno od Poreča (45°13′N; 13°41′E; 132 m nadmorske visine); 538 stanovnika (2021.), grad Poreč.

Smješteno je na povišenoj zaravni pokraj državne ceste (D 302) Poreč - Baderna , na raskrižju s cestom za Sveti Lovreč Pazenatički .

Stanovnik je Žband ȁ jac, stanovnica Žband ȃ jka, a pridjev žband ȁ jski.

Većina stanovništva uglavnom nalazi zaposlenje u Poreču i okolici, ali ostalo je još malo tradicijskoga poljodjelstva. Posljednjih se godina područje uokolo Žbandaja intenzivno urbanizira, a izgradnja je prije svega u funkciji masovnoga turizma porečkoga priobalja. Između Žbandaja i Buići širi se istoimena poslovno-gospodarska zona.

Šire područje Žbandaja je bilo nastanjeno od prapovijesti ( gradine iz brončanog doba), a u antičko doba pripadalo je parentinskom ageru. Nakon ratnih zbivanja i epidemija koji su ga demografski opustošili, u Žbandajima se 1570. nastanjuje kapetan Juraj Filipin s 40 obitelji iz Zemunika u zadarskom zaleđu, u sklopu organizirane kolonizacije koju je mletačka vlast provodila s izbjeglicama iz područja pod njezinom vlašću koja su bila zahvaćena ratom s Osmanlijama. Doseljenicima je dodjeljivana neobrađena zemlja na lokalitetima napuštenih i nenaseljenih srednjevjekovnih sela i stancija, što je dovodilo do širenja novoosnovanih naselja. Svojim dolaskom doseljenici su utjecali na promjenu u strukturi poljodjelstva na način da stočarstvo postaje jednako zastupljeno kao i zemljoradnja. Godine 1607. spominje se da je župan Žbandaja bio Šime Filipin, što dokazuje postojanje organizirane lokalne vlasti. Broj stanovnika u više se navrata sljedećih desetljeća povećavao doseljavanjem novih izbjeglica. Nakon 1622. došao je novi val naseljavanja Poreštine kolonistima pretežno iz Dalmacije, Crne Gore, Bosne, Albanije te Furlanije , Trevisa i grčke Krete. U povijesnim vrelima mnogobrojne su vijesti o razmiricama novih stanovnika među sobom i s Porečanima, česte su bile krađe, fizički napadi, ubijanja životinja, palež i sl.

Žbandajima gravitiraju naselja: Buići (B ȕ ići; stanovnik je B ȕ ić, pridjev b ȕ ićki; 134 stanovnika 2021.), Filipini (Filip ȋ ni; Filip ȋ nac, Filip ȋ nka, filip ȋ nski; 47), Jehnići (J ȅ hnići; j ȅ hnićki; 29), Kadumi (Kad ȕ mi; Kad ȕ mčan, Kad ȗ mka i Kad ȕ mljanka, kad ȕ mljanski; 237), Kirmenjak (K ȉ rmenjak; Krmeč ȁ n, Krmeč ȃ nka, krmeč ȃ nski; 49), Ladrovići (L ȁ drovići, ranije Rad ȍ lovići; l ȁ drovićki; 117), Mičetići (Mič ȅ tići, Mič ȅ tićar, Mič ȅ tićarka, mič ȅ tićanski i mič ȅ tićarski; 28), Mihelići (Mih ȇ lići; M ȉ helić, M ȉ helićka, m ȉ helićarski; 57), Radmani (R ȁ dmani; R ȁ dmanac, R ȁ dmanka, r ȁ dmanski; 256), Radoši kod Žbandaja (R ȃ doši; r ȃ došanski i r ȃ došovski; 174), Ružići (R ȕ žići; R ȕ žićar, R ȕ žićarka, r ȕ žićarski; 35) i Veleniki (Velen ȋ ki; Velenik, velen ȋ čki; 116) te stancije Kaligari (tal. Calegari) i Nadalun (službeno Danelon). Sva ova naselja su u mjesnom odboru Žbandaj-Sbandati, a administrativno pripadaju gradu Poreču.

Žbandajska trobrodna župna crkva sv. Ivana i Pavla mučenika izgrađena je na mjestu starije crkve 1595., u razdoblju doseljavanja stanovnika iz dalmatinskoga zaleđa, kad je osnovana i župa. Zvonik je visok 20 metara, a u unutrašnjosti crkve ima više umjetnina rustičnih karakteristika te škropionica s uklesanom 1688. godinom.

U Žbandajima je područna škola Osnovne škole Poreč (četiri niža razreda), a od 2021. i područni vrtić porečkog dječjeg vrtića Radost.

U Žbandajima je rođen veterinar Ivo Velenik , a u susjednim Radmanima antifašistkinja Ana Guštin i sportski djelatnik Livio Velenik .