Zašto Rohatinski otvara Pandorinu kutiju?

Kada guverner naše središnje banke spomene tečaj, onda se strese onih 90 posto dužnika uz valutnu klauzulu, a upravo je Željko Rohatinski u petak izjavio da nema smisla više braniti kunu ako se hitno ne provedu reforme.

Međutim, rekao nam je da građani ne trebaju strepiti - devalvacija kune nije opcija, kuna će ostati stabilna, HNB će je braniti, jer, kaže guverner, imamo rezerve dovoljno visoke da je branimo do ulaska u EU. No, pojasnio je, tečaj nije svemoguć, niti je sveta krava, on je tek jedan od instrumenata monetarne politike koji nas je do sada spašavao i omogućio da vanjski udar krize prebrodimo lakše nego što bismo da nije bio stabilan.

Ako sve ostale troškovne komponente nastave rasti i ako se preko utjecaja na te komponente ne bude utjecalo na rast konkurentnosti, ponovio je, tada tečaj ostaje na brisanom prostoru i njegovo daljnje branjenje nema puno smisla.

Postavlja se pitanje zašto guverner otvara Pandorinu kutiju koju upravo on godinama pokušava zatvoriti, i to baš sada, kada kuna pod naletom kredita i turista jača, zbog čega je HNB prije nekoliko dana već dva puta intervenirao da bi sprječavao njeno jačanje, a ne slabljenje?

Vjerojatno to čini zato što vremena više nema, zato što želi da Jadranka Kosor čuje da rezove u proračunu treba povući sada i odmah, a upravo je tečaj zadnji argument upozorenja koji Rohatinski u komunikaciji s inertnom Vladom može povući: krediti građanima vezani su uz eursku klauzulu i, ako tu dođe do poremećaja, bio bi to socijalni udar širih razmjera koji više niti jedan HDZ-ov spin ne bi mogao pokriti.

Guvernerov istup stoga treba tumačiti prije svega kao zadnje upozorenje Vladi, no, s druge strane, ovakva retorika na neki način i olakšava posao Jadranki Kosor jer će sada moći građanima reći: Birajte, ili selektivni rezovi ili devalvacija! Ne treba pojašnjavati da bi devalvacija, uz ovoliko ovisnost o euru, zahvatila puno širu masu ljudi.

Primjerice, rata stambenog kredita od 500 eura sada mjesečno iznosi oko 3.600 kuna (tečaj od 7,2 kune za euro). U slučaju 10-postotne deprecijacije ista bi rata iznosila 3.960 kuna (tečaj 7,92 kune za euro), a u slučaju 20-postotne deprecijacije, za kakvu se obično zalažu protivnici jake kune, ovaj bi dužnik mjesečno morao vratiti 4.320 kuna (tečaj 8,64 kune za euro) ili gotovo 800 kuna više nego sada.

Došlo bi dakle do drastičnog pogoršanja standarda, dio građana ostao bi bez krova nad glavom jer bi banke sjele na hipoteke, a i same bi banke bile u opasnosti zbog rasta loših kredita. Lančana reakcija išla bi dalje, sve dok se kuna ne izravna sa svojom realnom vrijednošću, onom koja odgovara našem mršavom izvozu.

Guverner kaže da su sve spekulacije o postotku deprecijacije gluposti te da devalvacija nije opcija, a njenu pogubnost već osjećaju građani s kreditima vezanim za švicarski franak, čiji tečaj nije u nadležnosti HNB-a, pa je već odavno otklizao.

Guvernera smo pitali da li da građani kredite u švicarcima prebace u eurske ili da dalje guraju ovako?

"To ovisi o njihovim očekivanjima glede daljnjeg kretanja tečaja franka. HNB je upozoravao da se krediti u švicarskim francima izbjegavaju, međutim, zbog niže kamate dio građana je donio odluku koja se pokazuje neisplativom. Što bismo mi sad trebali, voditi specijalnu politiku tečaja i prema franku", kaže guverner. (A. DRAGOJEVIĆ MIJATOVIĆ/Novi list)