Zašto pročelnik Laković zbunjuje i vrijeđa vijećnike? (Osvrt Sniježane Matejčić)

POREČ - Komunalni pročelnik Milan Laković ponovno je u svom »najboljem« izdanju: nakon kratkotrajne pristojne komunikacije opet je na prošloj sjednici vijeća nadmeno neodgovarao na vijećnička pitanja, solio pamet, docirao i optuživao vijećnike za tendencioznost. A oporbeni vijećnici samo su željeli dovoljno informacija da bi mogli donijeti kvalitetnu odluku. Laković je, s druge strane, tvrdio da informacija ne nedostaje jer im odluku sugerira stručno tijelo i samo poglavarstvo, pa su se vijećnici morali braniti da nije u pitanju njihovo povjerenje u stručnost, nego njihovo pravo da na temelju kvalitetnih informacija donesu kvalitetne odluke za koje su odgovorni.

Međutim, ni Laković, a ni oni koji mu toleriraju bahatost (gradonačelnik Edi Štifanić i predsjednik vijeća Eđidio Kodan) očito se ne uzbuđuju zbog demokratske procedure i prava na informaciju, pogotovo ako su u pitanju oporbeni vijećnici. U slučaju odabira najboljeg ponuđača za košnju zelenih površina uz ceste za tekuću i dvije naredne godine, koja je izazvala buru negodovanja u vijećnici prošloga tjedna, Laković je prerezao priču tvrdnjom da svaki vijećnik može pogledati tender, jer da se ne mogu kopirati deseci stranica dokumenata s informacijama za vijećnike. Kodan je dodao da je poslovnikom utvrđeno da materijale duže od 15 stranica treba sažeti. Sve to stoji, ali je pitanje kako se sažimlje, odnosno koje informacije se nude vijećnicima u sažetku. Ovoga puta vijećnici su imali odlučiti o ukupnoj cijeni od 900.000 kuna za trogodišnju košnju, ali tek je iz kasnijeg propitivanja proizašlo da je u cijenu uključen čitav posao obavljen ove godine, da se pred kraj godine odlučuje zbog nalaza revizije kojim je naloženo da o javnoj nabavi odlučuje vijeće, a ne poglavarstvo, da je to maksimalni iznos, ali da on može biti manji jer se posao plaća nakon što je obavljen. I onda je logično pitanje vijećnika bilo na temelju koje jedinične cijene će se plaćati košnja – jer toga u materijalima nije bilo. Taj detalj ne mora stajati u aktu koji se zove odluka o odabiru najboljeg ponuđača, ali će stajati u ugovoru s odabranim izvođačem jer je temelj isplate, pa je logično da ga znaju oni koji o tome donose odluku.

Kodan je Lakoviću dozvolio da desetak minuta čita nazive dokumenata čije kopije Komunalni odjel prilaže materijalima za sjednice, ali niti riječ nije rekao o njihovom sadržaju. Sasvim je sigurno da dio njih ne bi bio potreban (zapisnici s otvaranja i zaprimanja ponuda, tablice koje svjedoče o sposobnosti ponuditelja) da su kvalitetno sažeti. Ali, to iziskuje puno više posla i stručnosti, nego dati dokumente na kopiranje i klamanje, pa nek' se vijećnici kroz njih probijaju kako znaju. I onda još Laković s govornice kuka koliko je puno posla na provođenju svake javne nabave, te da je ova oko koje su se sporili trajala više od pola godine. Pažljivim čitanjem materijala za vijeće lako je utvrditi da to nije istina, a i da kopirani dokumenti u materijalu za vijećnike vrve netočnim podacima i da su proturječni.

Na primjer, u formalnom tekstu odluke o odabiru najboljeg ponuđača, koja ima dio koji se zove obrazloženje, piše da je natječaj raspisao Komunalni odjel 10. lipnja na temelju zakona, ali se ne spominje tko je odlučio da se natječaj raspiše, pa to već budi sumnju u zakonitost. U istom odjeljku piše da je natječaj poslan elektroničkom poštom u Narodne novine za objavu šest dana prije nego što je raspisan (4. lipnja), a objavljen je tri dana prije raspisivanja, 7. lipnja!? Dalje piše da je natječaj trajao više od mjesec dana, odnosno do 23. srpnja, kada su otvorene dvije pristigle ponude, te da je izabran najbolji ponuđač, ali ne piše tko ga je izabrao ni kojeg datuma, što također budi sumnju.

Tek se u drugom obrazloženju, onom za vijećnike, raspleće ovaj zbunjujući metež – ali tek ako znate što i gdje treba tražiti. Tako se doznaje da je o raspisivanju natječaja odluku donijelo poglavarstvo 11. lipnja. Ispada da je to dan nakon što je Komunalni odjel raspisao natječaj, a zapravo je u prvoj informaciji krivo napisan lipanj umjesto srpnja. Jer u nastavku stoji da je, nakon odluke poglavarstva, natječaj poslan u Narodne novine gotovo mjesec dana kasnije, odnosno 4. srpnja, i završen je 23. srpnja, a 24. srpnja Komunalnom odjelu naloženo je analizirati dvije pristigle ponude. »Ovlašteni predstavnik Naručitelja« na temelju te analize odabrao je najboljeg ponuditelja 30. srpnja (što se vidi u zaglavlju kopije zapisnika) i to u 15 minuta, a 4. kolovoza taj je odabir potvrdilo poglavarstvo – odluka je mogla ići na vijeće. Ali, vijeće nije zasjedalo od 29. srpnja. To ne znači da procedura javne nabave traje pola godine, nego je od trenutka odluke poglavarstva o raspisivanju do utvrđivanja najboljeg ponuditelja na poglavarstvu prošlo manje od dva mjeseca.

Što se tiče jedinične cijene, nju vijećnici nisu doznali, ali su posredno odlučili da će obrtu Krt biti plaćeno 20 lipa po pokošenom četvornom metru.

Sniježana MATEJČIĆ