Započinje borba za očuvanje `Anite`, istinskog simbola Vrsara i okolice
1
ZAPOČINJE BORBA ZA OČUVANJE «ANITE», ISTINSKOG SIMBOLA VRSARA I OKOLICE
«Anita», dugogodišnji simbol Vrsara i okolice, firma kojoj je Vrsar dao sve i koja je, sa svoje strane, godinama davala sve Vrsaru, postala je odjednom problem prvog reda za taj isti Vrsar! Bolje rečeno, nije «Anita» problem sama po sebi, već je problem u činjenici da se sprema njeno gašenje, ukidanje, spajanje s «Jadran-turistom», premještanje, kako vam draže. Činjenica je da su vlasnici, «Adria-resorts», turistička tvrtka-kćer rovinjskih «tabakini», kao iz vedra neba ošinuli odluku o spajanju «Anite» i «Jadran-turista» u novu firmu sa novim imenom i sjedištem u Rovinju![slika1]
Ta je vijest, uz neke druge, sve samo ne male probleme u odnosima nove uprave (vlasnika) «Anite» i okruženja u kojemu ona već 47 godina egzistira, bila povodom Izvanredne sjednice Općinskog vijeća Općine Vrsar koja je u srijedu održana u sali za sastanke novih svlačionica Nk Vrsara. Na sjednicu su pozvani i članovi Općinskog poglavarstva, zakupci «Anitinih» poslovnih prostora koji su ove godine obaviješteni da im se neće produžavati ugovori o zakupu, a i svi ostali zainteresirani građani. Pozvani su i «Rovinježi»: veliki gazda Vlahović, Renco Miletić, Predsjednik uprave «Adria-resortsa» i ostali iz Uprave. Nitko se od njih nije udostojao pojaviti, a niz je govornika izrazio žaljenje što ni «pravi» Vrsarani i dugogodišnji «Anitini» kadrovi/upravljači poput primjerice Željka Lesića nisu došli ni poslušati svoje sugrađane, a kamoli podržati borbu za poduzeće koje je i njih obrazovalo i othranilo.
Sjednici je prisustvovalo 12 od 15 vijećnika, a nisu se odazvali HSS-ovac Arsen Deak, koji i inače već godinama politički «miruje», tj. nema ga ni blizu zadaća koje je sam prihvatio uz potporu birača, te HDZ-ovci Slavko Pavišić i Želimir Bilandžić. Uistinu, bilo bi zanimljivo čuti a posteriori mišljenje o divnim godinama pretvorbe i privatizacije od predstavnika stranke koja ih je tako uspješno (pro)vodila... Ostali smo, nažalost, a i očekivano, uskraćeni...
Sjednicu je otvorio Marin Tonković, Predsjednik vijeća, te označio četiri moguće teme za raspravu u okviru jedine točke dnevnog reda: komunikacija između Općine i «Adria-resortsa»; spajanje (nestanak) «Anite» i premještanje sjedišta; izbjegavanje plaćanja zakupa od strane Anite za 30-ak hektara općinskog zemljišta u kampovima kojeg «Anita» koristi; neprodužavanje ugovora o zakupu zakupcima poslovnih prostora u vlasništvu «Anite». [slika2]
Načelnik općine Franko Štifanić dao je informaciju o sastanku s predstavnicima «Adria-resortsa» održanom prošlog petka, kad se raspravljalo o ranije spomenutim temama a nije postignut nikakav dogovor. Istakao je da su «Rovinježi» telefonski najavili nedolazak na sjednicu, te da ga je Vlahović preko kurira pozvao na sastanak u Rovinj, 2. studenog. Direktor jedne firme zakazuje termin za razgovor jednom načelniku, u svojem sjedištu. Zar smo toliko odmakli u smjeru tipične banana-države... A toliko se nade polagalo u TDR. Dobro, nisu svi bili tako naivni, no smatralo se da je preuzimanje od njihove strane najmanje loša solucija, već kad nije došlo do ostvarenja toliko zazivanog ESOP programa, tj. preuzimanja većinskog paketa dionica od strane radnika. Mnogi tvrde da je taj program utopistički, no on u svijetu funkcionira, a ima primjera i u Hrvatskoj, doduše malobrojnih (primjerice turističko poduzeće «Turist» iz Zadra). Činjenica je da je za ostvarenje takvog programa potrebno jedinstvo i zajednički napor radnika, uprave i lokalne vlasti. Štifanić je ustvrdio istinu predobro poznatu u Vrsaru i okolici: u slučaju «Anite» je zakazala Uprava, i točka. Da li je bilo riječ o nedostatku poštenja, vizije, hrabrosti, umješnosti, svemu tome zajedno ili jednoj od mogućih kombinacija – teško je sa sigurnošću ustvrditi. Plemeniti i mudri pokušaj nije urodio plodom – ni Vlada RH niti Fond za privatizaciju nisu podržali ta nastojanja. U toj je situaciji, u veljači 2001. godine, Općina podržala ponudu tvrtke «Adria-resort» jer su podršku već prethodno bili dali Sindikat, Zaposleničko vijeće i Udruga malih dioničara «Anite». Dajući svoju suglasnost, odnosno izražavajući pozitiva stav prema ponudi, Općina je tražila garancije da se ime, sjedište i djelatnost «Anite» neće promijeniti bez suglasnosti Općine. Usmena garancija je dana iz samog vrha «Adria-resorts-a» i TDR-a, ističu u Općini. Premještanjem sjedišta Vrsar ne gubi samo imidž, već i značajna novčana sredstva od poreza na dobit (po sadašnjem stanju oko 2 milijuna kuna godišnje, ili desetak posto općinskog proračuna!) te, što je još i gore, drastično se pogoršava perspektiva zapošljavanja mladih visokoobrazovanih kadrova iz Vrsara, budući da je krajnje logično da će zbog niza razloga prednost pri zapošljavanju u upravi imati oni koji žive u sjedištu te uprave (u konkretnom slučaju u Rovinju). Te su činjenice posebno istaknuli Načelnik Štifanić i Pročelnik JUO Općine Vrsar Slobodan Vugrinec. Tu je dalje i problem zakupaca koji su dobili obavijesti da im se neće produžiti najam poslovnih prostora te da moraju napustiti objekte. Radi se redom o bivšim «Anitinim» zaposlenicima, koji su pristali na sporazumni otkaz i ušli u privatni biznis u najtežim godinama za hrvatski turizam ("94., "95.) i uz to preuzeli velik dio stalno zaposlenih «Anitinih» radnika. Logički se nadaje zaključak da je riječ o najboljim kadrovima koje je «Anita» imala, budući da su samo najbolji mogli imati hrabrosti upustiti se u takvu avanturu i nakon toga opstati. Potpuna je nepoznanica što će sada biti s tim ljudima.
Općina Vrsar se u «olovnim godinama», kao malo tko, uspjela uknjižiti na veliku količinu zemljišta u kampovima i pod čvrstim turističkim objektima. «Anita» se momentalno koristi sa tridesetak hektara općinskog zemljišta za koje odbija plaćati bilo kakvu zakupninu, bez obzira na to što joj Općina redovito ispostavlja račune.
Iako iz Općine ističu da oni ne mogu i ne žele ulaziti u poslovnu politiku poduzeća, ipak konstatiraju da su vlasnici «Anite» prevršili mjeru i da rade i protiv vlastitog interesa (osim protiv interesa lokalne zajednice) gradeći tako negativan odnos naspram vlastitog okruženja (za koje je poznato da je od neizmjerne važnosti sa uspješnost poslovanja firme, napose turističke).
Načelnik je na kraju svog izlaganja pozvao vijećnike da pozovu «Adria Resorts» da preispita svoju odluku te zaključio da je, ako baš bude trebalo, Općina Vrsar spremna ići i u stvaranje neke «Druge Anite», za što postoji prostor, spremnost i sposobnost koju je Općina već pokazala na kapitalnim projektima kao što su «Montrakerove» Marine, a, uostalom, i «Montraker» sam.
Slobodan Vugrinec je dodao još nekoliko važnih informacija, ključnih za razumijevanje mogućeg razvoja situacije kao i dobitaka/gubitaka čitave lokalne zajednice u slučaju ostvarenja proklamiranih planova «Adria-resortsa». U procjenu vrijednosti društvenog kapitala «Anite» uključene su bile zemljišne parcele u ukupnoj površini od 9763m2 što je vrlo važno u svjetlu činjenice da ne bi trebalo biti spora o vlasništvu ogromne količine općinskog zemljišta kojim se «Anita» koristi (iako u ovoj čudnoj državi vrijedi vjerojatno više nego igdje drugdje ona stara «nikad ne reci nikad»...). S druge strane, uvjeravanja od strane Uprave «Adria-resortsa» da će gubitak poreza na dobit u općinskom proračunu biti nadoknađene povećanjem poreza na dohodak zbog boljeg poslovanja nove, racionalizirane i standardizirane firme, jednostavno ne drže vodu, u svijetlu činjenice da je taj doprinos proračunu od strane «Anite» u stalnom padu zbog konstantnog smanjivanja broja zaposlenih (sada 225, stotinjak manje nego prije četiri godine, da i ne spominjemo gotovo tisuću zaposlenih iz sredine osamdesetih).
Svoj su doprinos raspravi dali Petar – Đino Paulišić, u ime Zelene stranke, Boris Juričević, u ime kluba SDP-a, Aldo Ukanović, u ime Udruženja obrtnika Poreč, Armido Gerometta, u ime zakupaca poslovnih prostora u vlasništvu «Anite», te Božo Štifanić i Valentin Žužić, Vrsarani i zastupnici u Županijskoj skupštini. Svi su, svaki na svoj način, ukazali na neprocjenjivu materijalnu i emocionalnu odnosno simboličku vrijednost «Anite» za Vrsar i okolicu, gdje gotovo i da nema obitelji koja nije izravno ili neizravno povezana ili bila povezana sa poviješću i sudbinom te firme. Svi su istaknuli i spremnost na borbu za njezino očuvanje, kao i za prava zakupaca i radnika.
Što se tih potonjih tiče, Načelnik je obećao u ime Općine da će se ti ljudi u slučaju potrebe zbrinuti, te da za to postoje valjani mehanizmi – općinsko zemljište kao i mogućnost davanja koncesija na pomorsko dobro.
Vijećnici su jednoglasno donijeli Rezoluciju o «Aniti» d.d. Vrsar, koja rezimira nabrojanu problematiku i stavove.
Ostaje nada da će se problemi riješiti na dobrobit svih, i da će «Adria-resorts» shvatiti da je interes zajednice u kojoj djeluju velikim dijelom i njezin vlastiti interes. Ako i tomu ne bude tako, svi su izrazili spremnost da se borba nastavi svim mogućim zakonskim sredstvima, pa i da «svi skupa gremo u Rovinj pred fabriku tabaka, da vide da nas je i da ne moru s nami jušto tek tako», kako je na kraju sjednice rekao barba Božo Štifanić, stari borac i jedan od «Anitinih» pionira.
Eto, poduži članak koji ste pročitali, ukoliko ste imali strpljenja, jest najsažetiji izvještaj o posljednjim razvojima krucijalnog problema za kraj u kojem živim. O tome bi se dalo još jako puno pisati i nadam se da će uskoro biti prilike, te da ćemo vam javiti ljepše vijesti. Držim da je već dobra vijest i činjenica da su se glave počele skupljati i da se stvara snažna svijest o kolektivnom, općem interesu i da postoji snažna volja da se pokuša spasiti ono što se još spasiti da. A moglo je biti puno bolje, da prije desetak godina nije bilo kao što je bilo, no to je već priča koja nadilazi i nas i «Anitu», priča o «kapitalizmu na hrvatski način»...
«Anita», dugogodišnji simbol Vrsara i okolice, firma kojoj je Vrsar dao sve i koja je, sa svoje strane, godinama davala sve Vrsaru, postala je odjednom problem prvog reda za taj isti Vrsar! Bolje rečeno, nije «Anita» problem sama po sebi, već je problem u činjenici da se sprema njeno gašenje, ukidanje, spajanje s «Jadran-turistom», premještanje, kako vam draže. Činjenica je da su vlasnici, «Adria-resorts», turistička tvrtka-kćer rovinjskih «tabakini», kao iz vedra neba ošinuli odluku o spajanju «Anite» i «Jadran-turista» u novu firmu sa novim imenom i sjedištem u Rovinju![slika1]
Ta je vijest, uz neke druge, sve samo ne male probleme u odnosima nove uprave (vlasnika) «Anite» i okruženja u kojemu ona već 47 godina egzistira, bila povodom Izvanredne sjednice Općinskog vijeća Općine Vrsar koja je u srijedu održana u sali za sastanke novih svlačionica Nk Vrsara. Na sjednicu su pozvani i članovi Općinskog poglavarstva, zakupci «Anitinih» poslovnih prostora koji su ove godine obaviješteni da im se neće produžavati ugovori o zakupu, a i svi ostali zainteresirani građani. Pozvani su i «Rovinježi»: veliki gazda Vlahović, Renco Miletić, Predsjednik uprave «Adria-resortsa» i ostali iz Uprave. Nitko se od njih nije udostojao pojaviti, a niz je govornika izrazio žaljenje što ni «pravi» Vrsarani i dugogodišnji «Anitini» kadrovi/upravljači poput primjerice Željka Lesića nisu došli ni poslušati svoje sugrađane, a kamoli podržati borbu za poduzeće koje je i njih obrazovalo i othranilo.
Sjednici je prisustvovalo 12 od 15 vijećnika, a nisu se odazvali HSS-ovac Arsen Deak, koji i inače već godinama politički «miruje», tj. nema ga ni blizu zadaća koje je sam prihvatio uz potporu birača, te HDZ-ovci Slavko Pavišić i Želimir Bilandžić. Uistinu, bilo bi zanimljivo čuti a posteriori mišljenje o divnim godinama pretvorbe i privatizacije od predstavnika stranke koja ih je tako uspješno (pro)vodila... Ostali smo, nažalost, a i očekivano, uskraćeni...
Sjednicu je otvorio Marin Tonković, Predsjednik vijeća, te označio četiri moguće teme za raspravu u okviru jedine točke dnevnog reda: komunikacija između Općine i «Adria-resortsa»; spajanje (nestanak) «Anite» i premještanje sjedišta; izbjegavanje plaćanja zakupa od strane Anite za 30-ak hektara općinskog zemljišta u kampovima kojeg «Anita» koristi; neprodužavanje ugovora o zakupu zakupcima poslovnih prostora u vlasništvu «Anite». [slika2]
Načelnik općine Franko Štifanić dao je informaciju o sastanku s predstavnicima «Adria-resortsa» održanom prošlog petka, kad se raspravljalo o ranije spomenutim temama a nije postignut nikakav dogovor. Istakao je da su «Rovinježi» telefonski najavili nedolazak na sjednicu, te da ga je Vlahović preko kurira pozvao na sastanak u Rovinj, 2. studenog. Direktor jedne firme zakazuje termin za razgovor jednom načelniku, u svojem sjedištu. Zar smo toliko odmakli u smjeru tipične banana-države... A toliko se nade polagalo u TDR. Dobro, nisu svi bili tako naivni, no smatralo se da je preuzimanje od njihove strane najmanje loša solucija, već kad nije došlo do ostvarenja toliko zazivanog ESOP programa, tj. preuzimanja većinskog paketa dionica od strane radnika. Mnogi tvrde da je taj program utopistički, no on u svijetu funkcionira, a ima primjera i u Hrvatskoj, doduše malobrojnih (primjerice turističko poduzeće «Turist» iz Zadra). Činjenica je da je za ostvarenje takvog programa potrebno jedinstvo i zajednički napor radnika, uprave i lokalne vlasti. Štifanić je ustvrdio istinu predobro poznatu u Vrsaru i okolici: u slučaju «Anite» je zakazala Uprava, i točka. Da li je bilo riječ o nedostatku poštenja, vizije, hrabrosti, umješnosti, svemu tome zajedno ili jednoj od mogućih kombinacija – teško je sa sigurnošću ustvrditi. Plemeniti i mudri pokušaj nije urodio plodom – ni Vlada RH niti Fond za privatizaciju nisu podržali ta nastojanja. U toj je situaciji, u veljači 2001. godine, Općina podržala ponudu tvrtke «Adria-resort» jer su podršku već prethodno bili dali Sindikat, Zaposleničko vijeće i Udruga malih dioničara «Anite». Dajući svoju suglasnost, odnosno izražavajući pozitiva stav prema ponudi, Općina je tražila garancije da se ime, sjedište i djelatnost «Anite» neće promijeniti bez suglasnosti Općine. Usmena garancija je dana iz samog vrha «Adria-resorts-a» i TDR-a, ističu u Općini. Premještanjem sjedišta Vrsar ne gubi samo imidž, već i značajna novčana sredstva od poreza na dobit (po sadašnjem stanju oko 2 milijuna kuna godišnje, ili desetak posto općinskog proračuna!) te, što je još i gore, drastično se pogoršava perspektiva zapošljavanja mladih visokoobrazovanih kadrova iz Vrsara, budući da je krajnje logično da će zbog niza razloga prednost pri zapošljavanju u upravi imati oni koji žive u sjedištu te uprave (u konkretnom slučaju u Rovinju). Te su činjenice posebno istaknuli Načelnik Štifanić i Pročelnik JUO Općine Vrsar Slobodan Vugrinec. Tu je dalje i problem zakupaca koji su dobili obavijesti da im se neće produžiti najam poslovnih prostora te da moraju napustiti objekte. Radi se redom o bivšim «Anitinim» zaposlenicima, koji su pristali na sporazumni otkaz i ušli u privatni biznis u najtežim godinama za hrvatski turizam ("94., "95.) i uz to preuzeli velik dio stalno zaposlenih «Anitinih» radnika. Logički se nadaje zaključak da je riječ o najboljim kadrovima koje je «Anita» imala, budući da su samo najbolji mogli imati hrabrosti upustiti se u takvu avanturu i nakon toga opstati. Potpuna je nepoznanica što će sada biti s tim ljudima.
Općina Vrsar se u «olovnim godinama», kao malo tko, uspjela uknjižiti na veliku količinu zemljišta u kampovima i pod čvrstim turističkim objektima. «Anita» se momentalno koristi sa tridesetak hektara općinskog zemljišta za koje odbija plaćati bilo kakvu zakupninu, bez obzira na to što joj Općina redovito ispostavlja račune.
Iako iz Općine ističu da oni ne mogu i ne žele ulaziti u poslovnu politiku poduzeća, ipak konstatiraju da su vlasnici «Anite» prevršili mjeru i da rade i protiv vlastitog interesa (osim protiv interesa lokalne zajednice) gradeći tako negativan odnos naspram vlastitog okruženja (za koje je poznato da je od neizmjerne važnosti sa uspješnost poslovanja firme, napose turističke).
Načelnik je na kraju svog izlaganja pozvao vijećnike da pozovu «Adria Resorts» da preispita svoju odluku te zaključio da je, ako baš bude trebalo, Općina Vrsar spremna ići i u stvaranje neke «Druge Anite», za što postoji prostor, spremnost i sposobnost koju je Općina već pokazala na kapitalnim projektima kao što su «Montrakerove» Marine, a, uostalom, i «Montraker» sam.
Slobodan Vugrinec je dodao još nekoliko važnih informacija, ključnih za razumijevanje mogućeg razvoja situacije kao i dobitaka/gubitaka čitave lokalne zajednice u slučaju ostvarenja proklamiranih planova «Adria-resortsa». U procjenu vrijednosti društvenog kapitala «Anite» uključene su bile zemljišne parcele u ukupnoj površini od 9763m2 što je vrlo važno u svjetlu činjenice da ne bi trebalo biti spora o vlasništvu ogromne količine općinskog zemljišta kojim se «Anita» koristi (iako u ovoj čudnoj državi vrijedi vjerojatno više nego igdje drugdje ona stara «nikad ne reci nikad»...). S druge strane, uvjeravanja od strane Uprave «Adria-resortsa» da će gubitak poreza na dobit u općinskom proračunu biti nadoknađene povećanjem poreza na dohodak zbog boljeg poslovanja nove, racionalizirane i standardizirane firme, jednostavno ne drže vodu, u svijetlu činjenice da je taj doprinos proračunu od strane «Anite» u stalnom padu zbog konstantnog smanjivanja broja zaposlenih (sada 225, stotinjak manje nego prije četiri godine, da i ne spominjemo gotovo tisuću zaposlenih iz sredine osamdesetih).
Svoj su doprinos raspravi dali Petar – Đino Paulišić, u ime Zelene stranke, Boris Juričević, u ime kluba SDP-a, Aldo Ukanović, u ime Udruženja obrtnika Poreč, Armido Gerometta, u ime zakupaca poslovnih prostora u vlasništvu «Anite», te Božo Štifanić i Valentin Žužić, Vrsarani i zastupnici u Županijskoj skupštini. Svi su, svaki na svoj način, ukazali na neprocjenjivu materijalnu i emocionalnu odnosno simboličku vrijednost «Anite» za Vrsar i okolicu, gdje gotovo i da nema obitelji koja nije izravno ili neizravno povezana ili bila povezana sa poviješću i sudbinom te firme. Svi su istaknuli i spremnost na borbu za njezino očuvanje, kao i za prava zakupaca i radnika.
Što se tih potonjih tiče, Načelnik je obećao u ime Općine da će se ti ljudi u slučaju potrebe zbrinuti, te da za to postoje valjani mehanizmi – općinsko zemljište kao i mogućnost davanja koncesija na pomorsko dobro.
Vijećnici su jednoglasno donijeli Rezoluciju o «Aniti» d.d. Vrsar, koja rezimira nabrojanu problematiku i stavove.
Ostaje nada da će se problemi riješiti na dobrobit svih, i da će «Adria-resorts» shvatiti da je interes zajednice u kojoj djeluju velikim dijelom i njezin vlastiti interes. Ako i tomu ne bude tako, svi su izrazili spremnost da se borba nastavi svim mogućim zakonskim sredstvima, pa i da «svi skupa gremo u Rovinj pred fabriku tabaka, da vide da nas je i da ne moru s nami jušto tek tako», kako je na kraju sjednice rekao barba Božo Štifanić, stari borac i jedan od «Anitinih» pionira.
Eto, poduži članak koji ste pročitali, ukoliko ste imali strpljenja, jest najsažetiji izvještaj o posljednjim razvojima krucijalnog problema za kraj u kojem živim. O tome bi se dalo još jako puno pisati i nadam se da će uskoro biti prilike, te da ćemo vam javiti ljepše vijesti. Držim da je već dobra vijest i činjenica da su se glave počele skupljati i da se stvara snažna svijest o kolektivnom, općem interesu i da postoji snažna volja da se pokuša spasiti ono što se još spasiti da. A moglo je biti puno bolje, da prije desetak godina nije bilo kao što je bilo, no to je već priča koja nadilazi i nas i «Anitu», priča o «kapitalizmu na hrvatski način»...
Fotogalerija
