Vrtni đir: Fragmenti 57. Bijenala u Veneciji

U subotu, 20. svibnja u 20 sati započinju ovosezonska događanja u vrtnom prostoru Gradske radionice u Puli, ovaj put uz posebnu projekciju fragmenata video i foto materijala snimljenih tijekom otvorenja ovogodišnje međunarodne izložbe likovne umjetnosti 57. Bijenala u Veneciji. Nakon prezentacije druženje se nastavlja uz neformalno glazbeno improviziranje.

57. Bijenale u Veneciji otvoren je 13. svibnja, a može se posjetiti do 26. studenog. Na glavnoj izložbi sudjeluje 120 umjetnika iz 51 države dok se u programu nacionalnih predstavljanja ove godine predstavlja 86 zemalja sa svojim samostalnim umjetničkim programima. Glavna izložba i većina nacionalnih paviljona smješteni su na Giardinima i Arsenalima, ali osim toga u različitim prostorima po Veneciji postavljena su još 22 službena popratna umjetnička događanja. Ali čak ni to nije sve što se može vidjeti jer su u venecijanskim muzejima i galerijama otprilike u isto vrijeme otvorene brojne izložbe vrijedne posjeta što predstavlja više tisuća izloženih radova i autora, a jedan dio moći će se pogledati u fragmentima video i foto materijala kojeg je snimio Boris Bogunović, član Gradske radionice tijekom otvorenja Bijenala u Veneciji.

Bitno je istaknuti da je glavnu izložbu ovogodišnjeg bijenala pod nazivom VIVA ARTE VIVA osmislila Christine Macel, francuska povjesničarka umjetnosti. Prilikom najave izložbe ona je ustvrdila kako danas, u svijetu prepunom sukoba i šokova, umjetnost predstavlja posljednju liniju obrane za refleksiju, individualno izražavanje, slobodu i postavljanje fundamentalnih pitanja. Na taj način umjetnost predstavlja posljednju utvrdu, poseban vrt kojeg treba uzgajati iznad i onkraj svih trendova ili osobnih interesa. Umjetnost tako stoji kao jasno artikulirana alternativa individualizmu i ravnodušnosti. Christine Macel smatra da je uloga, glas i odgovornost umjetnika unutar okvira suvremenih rasprava danas važnija nego ikad ranije, a upravo unutar i pomoću individualnih umjetničkih inicijativa, svijet sutrašnjice poprima oblik koji, iako ne u potpunosti,  umjetnici bolje intuiraju od bilo koga drugog.