Vrijeme je za promjene - nogometaši 'Jadrana' odradili još jednu sezonu za zaborav

POREČ - Ni svi članovi kluba, ni porečki ljubitelji nogometa sigurno nisu prije dvije godine, nakon novog ustroja sadašnjeg oblika Treće HNL - zapad, očekivali ovako loša rezultatska ostvarenja kakva su u protekle dvije sezone ostvarili nogometaši »Jadrana«. Jer prošlosezonsko ponavljanje skromnog 14. mjesta u konkurenciji 18 klubova, iste pozicije koju su zauzeli i pretprošle sezone, daleko su od želja, planova i ambicije i kluba i sredine kao što je Poreč. I dok se još ostvarenjima iz pretprošle sezone može i »gledati kroz prste« s obzirom na upoznavanje novog ranga natjecanja prošla sezona nikako ne može dobiti prolaznu ocjenu jer su Porečani u njoj umjesto koraka naprijed ostvarili korak nazad. Naime, u odnosu na sezonu 2006./07. porečki nogometaši prošle sezone ne da se nisu pomakli ni za mjesto više, već su na kraju osvojili i pet bodova manje. I sve to s teorijski kvalitetnijom momčadi koju je prije godinu dana od nositelja igre napustio tek zapovjednik obrane Saša Peršić, ali su je s druge strane nadopunili igrači kao što su Flego, Čuturilo, Udovičić ili Barlecaj s kojima se ipak očekivao uzlet barem k sredini prvenstvene ljestvice.

Svi su krivi

- Mislim da naša rezultatska ostvarenja dovoljno govore sama za sebe da sa sezonom nikako ne možemo biti zadovoljni - ocjenjuje trener »Jadrana« Robert Jugovac. Takvom nezadovoljstvu smo svi u klubu pomalo doprinijeli i svi smo na neki način »krivci« - od rukovodstva, preko mene kao trenera do igrača. Mada ja svoju krivicu mogu prihvatiti samo djelomično s obzirom da sam momčad preuzeo definitivno prekasno, nakon prvog odigranog proljetnog kola, dakle, nisam ovu momčad niti selekcionirao niti s njom odradio pripreme. Kako u radu nisam imao ni prostora ni vremena za neke značajnije pomake, jedini cilj mi je bio tijekom proljeća zadržati momčad u ligi i u tome smo na sreću uspjeli.

Koji su razlozi ovakvim rezultatskim podbačajima momčadi koja po mnogim ocjenama po kvaliteti igrača vrijedi daleko više?

- Nije tu u pitanju (ne)kvaliteta igrača, mada bi ja na kraju i više volio da je tako, jer bi onda znali da smo izvukli maksimum, a nismo. Nažalost, moramo istini pošteno pogledati u oči i otvoreno reći da u našoj momčadi mnogi igrači nemaju karakter potreban za ostvarivanje kolektivnog uspjeha. Zbog toga ova momčad uglavnom na terenu nije izgledala kao tim, već kao skup pojedinaca. Mnogi igrači su svojom igrom, ali i ponašanjem na terenu, pa čak i odnosom prema radu na treninzima, prečesto zaboravljali da su dio kolektiva i svojim nepromišljenom postupcima ustvari nanosili štetu ne toliko sebi koliko svojim kolegama i na kraju cijelom »Jadranu«. Ubrzo nakon što sam preuzeo momčad shvatio sam zašto moj prethodnik, kolega Ivica Vidović nije s ovom momčadi uspio ostvariti više. Budući da ja nisam tek trener »Jadrana« koji u klubu odrađuje posao, već dijete ovoga kluba koji je dobar dio igračke karijere proveo u njemu, takav me odnos prema klubu posebno boli i smeta.

Sezona je ipak imala i svojih pozitivnih strana?

- Apsolutno. Bilo je utakmica s kojima možemo biti itekako zadovoljni. Odigrali smo u četiri-pet utakmica za divljenje. Dobili smo »Rudara« kod kuće i tu utakmicu gotovo cijelu odigrali s igračem manje. Vodili smo protiv »Lokomotive« u Zagrebu, u Senju smo zaslužili barem bod. Bilo je igrača koji su svojom igrom, odnosom prema obvezama i pozitivnim karakterom zadovoljili. Tu prije svega mislim na Ereiza, kapetana Deana Bonacu, Simonovića kojeg je nažalost zaustavila ozljeda, kao i Igora Gržentića koji je nažalost zbog ozljede propustio cijelo proljeće. Toj skupini možemo pridodati i Čuturila, Flega i Udovičića, mada je svatko od njih kroz proljeće imao i svojih gafova. Dalje neću nabrajati jer bismo onda došli do igrača koji prije svega sami sebe moraju pitati što su ove sezone uopće radili. Na koncu su ipak najveći dobitak naši juniori koji su u za njih sigurno nezahvalnom trenutku neiskusni morali uskakati u momčad i »vaditi kestenje« iz vatre. Kepčija i Jure Bonaca su postali nezamjenjivi članovi prve jedanaestorice, Biondić odmah do njih, a i ostali su ravnopravno konkurirali za sastav.

Klub bez predsjednika

Što i kako dalje?

- Klub se već u ovom trenutku mora popuniti potrebitim kadrovima i očvrsnuti sve svoje redove uključujući i rukovodstvo i logistiku. Premda mi koji smo za svoje aktivnosti u klubu dobivali bilo kakvu naknadu moramo biti zahvalni svim ljudima koji su odrađivali mukotrpan posao pribavljanja financijskih sredstva za naš nesmetani rad, činjenica je da klub već duže vrijeme nema predsjednika neminovno se osjeća i u samoj momčadi. Što se mene tiče, moram što prije sjesti s odgovornim ljudima i vidjeti računa li se i dalje na mene budući da smo prigodom preuzimanja momčadi u načelu dogovorili suradnju do kraja sezone. Spreman sam prihvatiti izazov daljnjeg vođenja »Jadrana« jer mislim da se u ovoj sredini da napraviti puno više nego što se prethodne dvije sezone ostvarilo. Jedan od uvjeta je i da u stručnom timu ostane i moj pomoćnik Edgardo Baldo kojem sam posebno zahvalan jer smo zajedno prošli mnoge lijepe i ružne trenutke, te Gverino Zović. Što se pak igračkog kadra tiče, tek kada definiram svoj status možemo o njemu pričati. No s obzirom na zaključne ocijene ne samo ove, već i prethodne sezone objektivno je svima jasno da su promjene potrebne - zaključio je Jugovac.

Kristijan KLARIĆ