Vremeplov: Neonske reklame i stare urbanističke cjeline (1964.)
Neonske cijevi (Foto: Pslawinski, Wikimedia commons)
Koliki je kvalitativni pomak u Poreču učinjen po pitanju svjetlećih reklama u starogradskoj jezgri u proteklih pedesetak godina može nam dočarati sadržaj članka objavljen u Glasu Istre 1964. godine, na kojeg nas je uputio čitatelj. I nisu u pitanju bile samo svjetleće reklame, nego i gradnja bez dozvole tadašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika kulture.
Neonske su reklame u to doba bile novost, a tehnologija je u međuvremenu uznapredovala. Jesmo li i mi? Nagrđujemo li povijesnu stečevinu ili protivnici napretka ne žele kročiti u sadašnjost ni budućnost?
Neonska cijev je uobičajeni naziv za sve svjetlosne izvore u obliku cijevi u kojima svjetlost nastaje izravno električnim izbojem u plinu pod niskim tlakom, bilo da je to neon ili neki drugi plin. Takve se cijevi najčešće upotrebljavaju za izradu svjetlećih natpisa - savijanjem se oblikuju slova. O plinu ili smjesi plinova kojima je cijev napunjena ovisi i boja dobivene svjetlosti.
Više
.
Neonske reklame i stare urbanističke cjeline (Glas Istre, 1964.)
Svjetleće reklame su i efikasna reklamna sredstva i ukras gradova koji mnogo pridonosi noćnoj živosti ulica i trgova. Vatrometi boja u neonskim cijevima pretvaraju gradske ulice čak i u kišnim noćima u rascvjetale vrtove. Međutim, sa svjetlećim reklamama je kao sa svim drugim: ne pristaju svakome, a najmanje u stare urbanističke cjeline čija je arhaičnost stilova najveća turistička atraktivnost i vrednota. Zbog toga je i davanje dozvole za isticanje neonskih reklama zakonom stavljeno u nadležnost Zavoda za zaštitu spomenika kulture.
Postoje, naime, neki historijski ambijenti u koje ne pristaju.
Naročito u turističkim mjestima treba voditi računa o svemu novom što se gradi i ističe i paziti da stilski ne odudara od ambijenta. Međutim, događa se, nažalost, da se odluke Zavoda za zaštitu spomenika ne poštuju i da se ne vodi računa o tome je li Zavod odobrio gradnje nekih novih objekata, isticanje tabla, neonskih reklama i slično.
Ovih dana zapazili smo u Poreču u Ulici Cardo Maximus na zgradi Komunalne banke da poduzeće "Ukras" iz Rijeke postavlja veliku svjetleću reklamu, prilično šarenu i ni najmanje usklađenu sa ambijentom ove ulice i trga u Poreču, gdje se nalaze najstarije i najljepše stilske građevine ovoga grada.
Koliko nam je poznato, poduzeće "Ukras" nije vodilo računa o tome da je prije postavljanja ove reklame trebalo zatražiti dozvolu od Zavoda za zaštitu spomenika i njegovog predstavnika u Poreču.
Ovo nije prvi slučaj nepoštivanja zakona o zaštiti historijskih ambijenata u Poreču i nastavi li se tako dalje, javlja se opasnost da se upropaste vidici i ambijenti koji su najvredniji turistički fundus Poreča.
Kada su u pitanju stare urbanističke cjeline treba dobro promisliti i odvagnuti da li često vrlo relativan i problematičan komercijalni efekt jednog pojedinog poduzeća vrijedi da se njegovom reklamom nagrdi neki stilski ujednačeni ambijent.
I još nešto treba naglasiti: u svakom turističkom centru i više su nego dobrodošle svjetleće reklame turističkih i ugostiteljskih poduzeća, no pitanje je da li baš prodaju suvenira treba i noću reklamirati svjetlećom reklamom kada je radnja ionako zatvorena, to više kada se takva reklama nalazi na mjestu i u ambijentu u koji uopće ne pristaje. (T.F.)
