Vranići: Idila dječjeg "igrališta"
1
[slika1]Vranići... lijepo i mirno predgrađe Poreča u kom su kuće zadnjih 16 godina počele nicati kao gljive. Prekrasne, obiteljske, od kojih većina ima po nekoliko apartmana koji se turistima izdaju uglavnom ljeti.
Koja je manjkavost takvog i njemu sličnih predgrađa? - Dječja igrališta. Ili, bolje rečeno, nedostatak istih ili postojanje nečeg što na njih samo podsjeća.
Na ulasku u Vraniće postoji mjesto koje je predviđeno za dječju igru. Jedan tobogan, dvije ljuljačke (koje su često opasne jer su u trošnom stanju pa ih okolni stanovnici moraju sami popravljati) i jedna nazovi-klackalica. Ionako tužan pogled na prostor namijenjen dječjoj igri i bezbrižnom trčanju travnjakom narušava skoro svakodnevno parkiran autobus kojemu tu stvarno nije mjesto niti je namjena igrališta parkiranje autobusa.
A još kad sam čula kako se dotični “gospodin”, vozač spornog autobusa, odnosi prema djeci koja se tu svakodnevno igraju, osjetila sam potrebu da objavim kako nekima manjka opće kulture čak i spram naše djece. Pojasnit ću: djeca kao djeca, pred Božić su bacala petarde i veselila se. Znam da je eksplozija petardi ponekad izluđujuća za naše uši ali, Bože moj, pa to su ipak samo djeca! Imajmo malo razumijevanja i tolerancije.
Zgrozila me reakcija “gospodina vozača”: desetogodišnjem je dječaku hladno rekao:”Stavi si tu petardu mami u g*****””. Prva mi je reakcija bila da “gospodinu” kažem nekoliko stvari o riječniku kojim se služi kad se obraća djeci ali, složit ćete se sa mnom, iznad takvih se osoba treba izdići a ne spuštati na njihovu razinu.
Tako je taj ružan incident ostao bez moje reakcije ali ga nisam zaboravila. Ako se dotični prepozna u ovom članku, poručujem mu da i stariji trebaju poštivati djecu da bi djeca naučila poštivati starije. Ipak bi im mi trebali biti uzor i netko na koga će se oni ugledati i od koga će učiti.
Koja je manjkavost takvog i njemu sličnih predgrađa? - Dječja igrališta. Ili, bolje rečeno, nedostatak istih ili postojanje nečeg što na njih samo podsjeća.
Na ulasku u Vraniće postoji mjesto koje je predviđeno za dječju igru. Jedan tobogan, dvije ljuljačke (koje su često opasne jer su u trošnom stanju pa ih okolni stanovnici moraju sami popravljati) i jedna nazovi-klackalica. Ionako tužan pogled na prostor namijenjen dječjoj igri i bezbrižnom trčanju travnjakom narušava skoro svakodnevno parkiran autobus kojemu tu stvarno nije mjesto niti je namjena igrališta parkiranje autobusa.
A još kad sam čula kako se dotični “gospodin”, vozač spornog autobusa, odnosi prema djeci koja se tu svakodnevno igraju, osjetila sam potrebu da objavim kako nekima manjka opće kulture čak i spram naše djece. Pojasnit ću: djeca kao djeca, pred Božić su bacala petarde i veselila se. Znam da je eksplozija petardi ponekad izluđujuća za naše uši ali, Bože moj, pa to su ipak samo djeca! Imajmo malo razumijevanja i tolerancije.
Zgrozila me reakcija “gospodina vozača”: desetogodišnjem je dječaku hladno rekao:”Stavi si tu petardu mami u g*****””. Prva mi je reakcija bila da “gospodinu” kažem nekoliko stvari o riječniku kojim se služi kad se obraća djeci ali, složit ćete se sa mnom, iznad takvih se osoba treba izdići a ne spuštati na njihovu razinu.
Tako je taj ružan incident ostao bez moje reakcije ali ga nisam zaboravila. Ako se dotični prepozna u ovom članku, poručujem mu da i stariji trebaju poštivati djecu da bi djeca naučila poštivati starije. Ipak bi im mi trebali biti uzor i netko na koga će se oni ugledati i od koga će učiti.
