Vozim terenca, parkiram na zemlji, ja sam - zemljak

U subotu, pred same izbore, prolazeći pored zelene površine ispred Žute zgrade koju su krasili (ilegalni) ”sendviči” sa plakatima našeg vrlog premijera, naletjeli smo na još jednog zemljaka, ovoga puta njemačkih tablica.

Ne pitamo se ”kako mu nije žao” jer znamo da je to nemoguće: leekovi poput njega ne razmišljaju o drugima, nego samo o sebi.

Ozbiljno razmišljamo o tome da se na travnjak pred crkvicu, kad već nadležni ne žele postaviti rubnjak, ”posije” malo čavlića. Tko zna, možda bi se koji i upiknuo u gumu ovakvog neotesanca. Jer, takve ”po defaultu” ništa ne boli jače od udarca po novčaniku.