Vojni invalid živi od 1.800 kuna mjesečno

Lokalno
24.01.2009 00:00
D. Požarić
POREČ - Nakon što je u našim novinama objavljena informacija o tome da će Grad konačno pomoći Ninoslavu Vukiću i dodijeliti mu na korištenje stan, od njega smo jučer saznali izmijenjene detalje vezane uz njegov status.
Vukić je u Poreču već gotovo 15 godina, koliko traje i njegovo nastojanje da ostvari svoja prava ratnog vojnog invalida, a detalji njegova statusa su se tokom toga razdoblja mijenjali.
- Ja sam hrvatski dragovoljac od prvoga dana, imam konačno status hrvatskog ratnog vojnog invalida s 40 posto invalidnosti i dijagnozom teškog oblika PTSP-a. Sada dobivam hrvatsku mirovinu od 1.760 kuna mjesečno. Odobrena mi je i ona za 70-postotnu invalidninu zbog ranjavanja u BiH, koja bi trebala iznositi 3.000 kuna, ali nisam je dobio jer sam se odmah žalio na rješenje. Žalbom tražim da mi se one podvedu pod jednu i da mi se odredi mirovina kao 80-postotnom invalidu, kako me vode liječnici. To će očito potrajati, rekao nam je Vukić, koji još živi u privatno iznajmljenom stanu za 230 eura mjesečno, koje ne plaća vlasniku jer onda ne bi imao od čega živjeti. Kaže da mu je potpisao suglasnost da u bilo kojem trenutku može »sjesti« na mirovinu na njegovu računu, ali se nada da neće.
- Nisam u Istru došao kao prognanik, nego po nalogu Ministarstva, iz Makarske, gdje nas više nisu htjeli držati nakon operacija i oporavka. General Damir Krstičević rekao mi je da ima posao za mene u Puli, ali da mi ne može osigurati stan. U to vrijeme su one lokalne komisije dodjeljivale stanove - imam i ja rješenje o pravu korištenja imovine stranca. Kada sam morao prijeći u privatni stan, plaćalo ga je najprije Ministarstvo, onda dvije-tri godine Grad Poreč, a sada već jedno pet godina nitko, pripovijeda Vukić.
Čovjek koji je s 28 godina ostavio privatni posao, suprugu i dijete i otišao braniti Hrvatsku danas živi potpuno sam. Ima, kaže, psića, s kojim jedinim redovito svakodnevno razgovara.
- Oba su moja prijatelja umrla, premda su bili mlađi od mene. Supruga i sin još su početkom '90-ih iselili u Australiju i od onda nemam niti glasa o njima. Pijem 28 tableta dnevno, jedina obaveza je šetnja psa, a tokom šetnje sretnem starije gospođe koje također izvode pse pa s njima razmijenim svako toliko po koju rečenicu. I dva puta tjedno se javljam svom liječniku jer on na tome inzistira. Ovoliko koliko sam sada s vama razgovarao, nisam izgovorio godinama, rekao nam je Vukić, kojemu je posebno važno da javnost zna da mu je priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida, doduše ne na razini invalidnosti koju živi, te da mu je jedini mjesečni prihod 1.760 kuna mirovine.
S. MATEJČIĆ
© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti