Voda iz šterni onečišćena bakterijama
Šterne se ne prate sustavno pa su i rezultati očekivano loši
Nitko pouzdano ne zna koliko je u Istri šterni. Koliko njih još sakuplja kišnicu? Iz koliko se cisterni voda pije, iz koliko se zalijevaju vrtovi? Nitko nije obavezan kontrolirati vodu u privatnim cisternama, pa čak ni u javnim ako se voda ne koristi za piće. Uostalom, javni spremnici vode za piće u Istri više (gotovo) i ne postoje.
Unatoč razgranatoj vodovodnoj mreži šterne nisu izašle iz mode, a to sugerira i pjesma Arinke Šegando iz ovogodišnje akcije županijske Turističke zajednice "Neka moja Istra blista".
Dapače, kao vrijedan izvor kvalitetnog prirodnog resursa one će, kako izvori pitke vode budu sve ugroženiji kemijskim i drugim onečišćenjima, sve više ulaziti u modu. Budući da obaveznog monitoringa nema, ta se voda analizira isključivo na inicijativu korisnika, i to u županijskom Zavodu za javno zdravstvo, po popularnoj cijeni od sto kuna po uzorku.
Kemijska i bakteriološka analiza provodi se na isti način kao i za vodu iz vodovodne mreže. Mjeri se pH, odnosno kiselost, zatim električna vodljivost, mutnost, sadržaj oksidabilnih tvari, kloridi, amonij, nitrati, a od bakterioloških parametara ukupne koliforne bakterije, Escherichia coli, enterokoki te broj bakterija na 22 i 37 stupnjeva.
Escherichia coli, crijevni enterokoki i koliforne bakterije
- Šterne se ne prate sustavno pa su i rezultati očekivano loši. Fizikalno-kemijski pokazatelji uglavnom su dobri, no svi uzorci vode iz cisterni koji stižu na analizu u laboratorij pokazuju bakteriološko onečišćenje. Razlog onečišćenja najčešće je neodržavanje šterni, doznajemo od Sonje Diković, voditeljice laboratorija za pitke i površinske vode ZZJZ-a.
Ono što je s higijenskog stajališta neprihvatljivo su Escherichia coli, crijevni enterokoki i koliforne bakterije, kojih ne bi smjelo biti. Riječ je o indikatorskim bakterijama, koje uopće ne moraju biti patogene, dakle ljudi ne moraju nužno imati većih problema ako piju takvu vodu, a uz to se i naviknu na određenu količinu. "Nismo dosad čuli da je netko imao problema zbog pijenja vode iz šterne", veli Diković.
Godišnje pristigne najviše stotinjak uzoraka, a lani ih je bilo 65, pretežno iz južne Istre, zbog blizine laboratorija, i najviše pred sezonu, kada se pojave povećane potrebe za vodom. Ono što ZZJZ- u nedostaje da bi imali pravu sliku o stanju šterni i kvaliteti vode jest povratna informacija. Ne znaju jesu li se vlasnici šterna pridržavali njihovih uputa i je li voda nakon toga ispravna jer im naknadno ne donose uzorak vode. (Piše Jasna ORLIĆ)
PROČITALI STE SKRAĆENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE U SRIJEDU.
Unatoč razgranatoj vodovodnoj mreži šterne nisu izašle iz mode, a to sugerira i pjesma Arinke Šegando iz ovogodišnje akcije županijske Turističke zajednice "Neka moja Istra blista".
Dapače, kao vrijedan izvor kvalitetnog prirodnog resursa one će, kako izvori pitke vode budu sve ugroženiji kemijskim i drugim onečišćenjima, sve više ulaziti u modu. Budući da obaveznog monitoringa nema, ta se voda analizira isključivo na inicijativu korisnika, i to u županijskom Zavodu za javno zdravstvo, po popularnoj cijeni od sto kuna po uzorku.
Kemijska i bakteriološka analiza provodi se na isti način kao i za vodu iz vodovodne mreže. Mjeri se pH, odnosno kiselost, zatim električna vodljivost, mutnost, sadržaj oksidabilnih tvari, kloridi, amonij, nitrati, a od bakterioloških parametara ukupne koliforne bakterije, Escherichia coli, enterokoki te broj bakterija na 22 i 37 stupnjeva.
Escherichia coli, crijevni enterokoki i koliforne bakterije
- Šterne se ne prate sustavno pa su i rezultati očekivano loši. Fizikalno-kemijski pokazatelji uglavnom su dobri, no svi uzorci vode iz cisterni koji stižu na analizu u laboratorij pokazuju bakteriološko onečišćenje. Razlog onečišćenja najčešće je neodržavanje šterni, doznajemo od Sonje Diković, voditeljice laboratorija za pitke i površinske vode ZZJZ-a.
Ono što je s higijenskog stajališta neprihvatljivo su Escherichia coli, crijevni enterokoki i koliforne bakterije, kojih ne bi smjelo biti. Riječ je o indikatorskim bakterijama, koje uopće ne moraju biti patogene, dakle ljudi ne moraju nužno imati većih problema ako piju takvu vodu, a uz to se i naviknu na određenu količinu. "Nismo dosad čuli da je netko imao problema zbog pijenja vode iz šterne", veli Diković.
Godišnje pristigne najviše stotinjak uzoraka, a lani ih je bilo 65, pretežno iz južne Istre, zbog blizine laboratorija, i najviše pred sezonu, kada se pojave povećane potrebe za vodom. Ono što ZZJZ- u nedostaje da bi imali pravu sliku o stanju šterni i kvaliteti vode jest povratna informacija. Ne znaju jesu li se vlasnici šterna pridržavali njihovih uputa i je li voda nakon toga ispravna jer im naknadno ne donose uzorak vode. (Piše Jasna ORLIĆ)
PROČITALI STE SKRAĆENU VERZIJU TEKSTA. OPŠIRNIJE ČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLASA ISTRE U SRIJEDU.
