Voda iz Butonige ljeti neupotrebljiva za piće?

[slika1]Upravljanje vodama, kao i mjere zaštite vodnih resursa u nadležnosti su Hrvatskih voda, koje to obavljaju vrlo upitno i time ugrožavaju vodoopskrbu Istre, istaknuo je na jučerašnjoj konferenciji za novinare HNS-ov županijski vijećnik Mauro Ivančić. Upozorio je da u slivu akumulacijskog jezera Butoniga nisu provedene dostatne mjere zaštite od erozije.

- Djelovanjem oborinskih voda, odnosno erozije, dubina jezera se smanjuje, a omogućen je i dotok hranjivih tvari čime se kvaliteta i raspoloživa količina vode namijenjena vodoopskrbi značajno reducira. Zbog stalnog smanjenja dubine jezera zamuljivanjem i povremenog snižavanja razine uslijed radova na akumulaciji, temperatura vode može se u ljetnim mjesecima popeti na skoro 25 stupnjeva Celzija, pa postoji realna opasnost da se voda iz Butonige ljeti kada je najpotrebnija, sukladno Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, neće smjeti koristiti u vodoopskrbi, upozorio je Ivančić. HNS-ov vijećnik jučer je s problemom neprovođenja mjera zaštite izvora vode za piće na području Istre pismeno upoznao i predsjednika Vlade Ivu Sanadera te saborski Odbor za prostorno uređenje i zaštitu okoliša.

[slika2]- Gotovo u potpunosti je zanemarena i zaštita izvora Sv. Ivan u Buzetu, tvrdi Ivančić. U neposrednoj blizini ovog izvora, u drugoj vodozaštitnoj zoni, smješteni su kamenolom i državna cesta na kojoj čak ne postoji znak upozorenja da je to područje vodozaštitna zona, a kamoli nadzor prometa vozila s opasnim tvarima.

- Za mjere zaštite voda osiguravaju se znatna financijska sredstva, 0,27do 0,90 kuna po kubiku prodane vode. Postavlja se pitanje kako su ta namjenska sredstva utrošena proteklih godina u mjere zaštite izvora namijenjenih vodoopskrbi. Znatna sredstva građani također uplaćuju kroz vodnu naknadu, odnosno vodni doprinos kod izgradnje novih objekata, rekao je Ivančić.

Tvrdi da se najočiglednije posljedice onečišćenja vode za piće, odnosno potencijalnih bunara-vodocrpilišta mogu sagledati na području Pule, koja je u odnosu na 1988. godinu izgubila 50 posto vode. Voda se sada mora osiguravati iz drugih izvora uz, naravno, mnogo veću cijenu eksploatacije. Glavni uzrok tome, tvrdi Ivančić, je gradnja naselja sa septičkim jamama u vodozaštitnim zonama, bez prethodno izgrađenog kanalizacijskog sustava.

Odgovornost za sadašnju situaciju, smatra Ivančić, svakako dijele i predstavnici lokalnih vlasti (gradova, općina i Županije) koji nisu inicirali dijalog s predstavnicima Hrvatskih voda, a nerijetko su, kao u slučaju vlasnika zemljišta u slivnom području Butonige, bili nasuprot obespravljenih građana.

G. ČALIĆ ŠVERKO