Višnjan: Specijalna postelja za sedamnaestogodišnjeg Erika

VIŠNJAN - U subotu je u selu Kolombera nadomak Višnjana bio neuobičajeno živahan promet – kombi Društva distrofičara Istre dovezao je specijalnu postelju za sedamnaestogodišnjeg Erika Momića, a bila je to prigoda za druženje koju predsjednik društva Davor Komar ne propušta. Uvijek se u razgovoru može doznati nešto korisno, a važno je oboljelim članovima udruge i njihovim obiteljima pokazati da nisu sami u bolesti.

Kad otkažu mišići

Istarsko Društvo distrofičara ima 230 članova, od kojih su 103 oboljela od mišićne distrofije, više od 40 njih vezano je trajno za postelju ili kolica, a ostali su podržavajući članovi, među kojima i medicinski tim. Što je mišićna distrofija? Pokušajte zamisliti da su vam otkazali mišići, što znači da ne možete hodati, micati ruke, tijelo, ne možete samostalno sjediti, jesti, piti…. da je fizički dio vaše osobe potpuno zarobljen. To je progresivna bolest, kaže 36-godišnji Komar, otac dvoje djece koji svoju zadivljujuću energiju i entuzijazam kao zarazu prenosi na sugovornike. U društvu su lani imali 250 sponzora zahvaljujući kojima mnogi distrofičari žive samostalnije, bolje su uključeni u društvo, druže se na izletima i susretima i uče na seminarima.
Erik Momić tek je nepuna tri mjeseca član društva. Komar je za njega saznao posredstvom porečkih Lionsa prigodom preuzimanja donacije za kombi kojim je u subotu dovezena postelja za Erika.

- Rekli su mi da na Poreštini živi dječak koji je obolio od distrofije i uspostavili smo odmah kontakt, kaže Komar.

Erikovi roditelji Mira i Eliđo brinu o sinu zajedno sa starijim bratom Aleksandrom i zahvalni su svima koji su im pomogli da nabave prikladna kolica u kojima se samostalno kreće po selu jer obožava biti vani, među ljudima. Bolest mu je dijagnosticirana u petoj godini života i zahvaljujući ogromnom trudu obitelji, a posljednjih nekoliko godina školovanja i nastavnicima višnjanske škole, uspio je završiti osnovnu školu. Majka je svakih sat vremena odlazila u školu premjestiti dijete iz učionice u učionicu, a posljednje dvije godine u školi je odlučeno da je lakše nastavnicima ići k njemu, nego Eriku dolaziti u školu. Doduše, to ga je lišilo druženja s vršnjacima, koje sada nadoknađuje druženjem s domaćim životinjama, ali i onim divljim. Erik voli poći s bratom u lov, ima i svog psa. I dok brat lovi, Erik je u automobilu, čeka da se pojavi srna, zec ili divlja svinja koje voli promatrati iz sigurnosti bratova automobila.

Dar zagrebačkog DM-a

Komar je od zagrebačkog DM-a uspio dobiti na poklon postelju primjerenu za oboljelog od mišićne distrofije, koju pokreće struja, pa je lakše pokretanje oboljelom i onima koji o njemu brinu. Postelja je, kaže Komar, najkvalitetnija koja se može dobiti na tržištu i košta približno 25 tisuća kuna, a pregovara i o nabavci električne dizalice koja ide uz krevet.

Društvo i oboljeli distrofičari računaju s osjetljivošću donatora i sponzora jer sami ne bi mogli nabaviti pomagala koja bi život bolesnih učinila dostojanstvenim. Naime, HZZO pokriva trošak od nekoliko tisuća kuna za postelju i kolica, a za taj se novac mogu kupiti pomagala koja su praktično beskorisna oboljelima jer im ne omogućuju samostalnije kretanje i život. Primjerice, solidna invalidska kolica za distrofičara ne mogu se kupiti za manje od 20-ak tisuća kuna. U onakvima kakve bi HZZO platio Erik bi danas bio potpuno vezan za kuću, odvojen od ostaloga svijeta i okruženja koje obožava.

S. MATEJČIĆ