Dvojezičnost u Poreču, da na papiru, ali u praksi?

[slika1l]Prenosimo vam osvrt anonimnog čitatelja (podaci poznati redakciji) na pitanje dvojezičnosti u Poreču i njegovim institucijama. Tek uz neznatne lektorske ispravke, pismo donosimo u cijelosti:

"Odmah na početku: ne, ovo nema veze sa ćirilicom i referendumom, pišem ovo kao osobno razmišljanje i kritiku sadašnjeg stanja vezanu uz talijansko - hrvatsku dvojezičnost u gradu Poreču, točnije koliko je ona i gdje (ne)prisutna.

Svi smo mi ponosni na toleranciju i zakonsku dvojezičnost koja postoji u našemu gradu, bar po zakonu. Ovo pišem kao Porečan kojemu je talijanski jezik jednako materinji koliko i hrvatski. Studirao sam u Italiji, poslovno sam vezan za Italiju i naravno stalno upotrebljavam talijanski.

Grad Poreč je u svom Statutu definirao dvojezičnost, odnosno cijelo jedno poglavlje je posvećeno ovom pitanju. U članku 8. tako između ostaloga piše da je svima omogućeno "slobodno služenje svojim jezikom, zaštita ravnopravnog sudjelovanja u javnim poslovima".

Po mom shvaćaju (možda griješim?) to znači da bi službenici koji rade u državnim ustanovama trebali znati talijanski i da sukladno tome nije potreban prijevod dokumenata s talijanskog ili znači da se u gradskom vijeću može raspravljati na oba jezika bez potrebe za prevoditeljem.

Situacija prva: Prije nekoliko mjeseci zbog jedne neoprezne izjave dio porečkih vijećnika je zatražio službenog prevoditelja za talijanski kako bi svi mogli razumjeti izlaganje na sjednici, vijećnici grada u kojemu je talijanski službeni jezik trebaju prevoditelja? U švicarskom federalnom parlamentu zastupnici raspravljaju bez prevoditelja.

Situacija druga: Pošta - više sam puta i sam igrao ulogu prevoditelja jer službenica na šalteru nije znala talijanski i tako nije mogla dati potrebnu informaciju. Opet isto pitanje, zašto službenik/ca ne zna talijanski ako radi u gradu u kojemu je na snazi dvojezičnost?

Situacija treća: prijava boravka stranca iz Italije, opet sam imao ulogu prevoditelja jer službenica u policiji nije znala talijanski (pa čak niti engleski!), a da se ne spominje da su bili potrebni prijevodi s talijanskog za sve dokumente. Na moje pitanje, zbog čega je potreban prijevod ako je na snazi dvojezičnost i zbog čega ona ne zna talijanski, odgovor je bio da je to jednostavno tako!

Situacija četvrta: Nedavno je izašao katalog TZ grada Poreča, prijevod na talijanski jezik je toliko loše napravljen da bi ga vjerojatno i jedan osnovnoškolac bolje preveo, i to opet u gradu u kojemu je talijanski službeni jezik!

Ako nam je dvojezičnost regulirana Statutom grada u kojemu su hrvatski i talijanski ravnopravni jezici gradske uprave, zbog čega se to onda ne poštuje i u praksi? Sada će netko reći, ali policija i pošta nisu u nadležnosti grada, no svejedno se nalaze na području Grada Poreča i sigurno je to problem koji se tiče i grada i kojega bi trebalo riješiti u suradnji sa Zajednicom Talijana. Lijepo je vidjeti dvojezične natpise ulica i na državnim ustanovama, ali kakva je korist od toga kada se unutar tih ustanova ne može služiti talijanskim jer nema osobe koja ga može razumjeti?

S druge strane imamo birokratsku dvojezičnu glupost pri kojoj je službeno ime grada: Poreč - Parenzo, a onda vidimo kako to glupo izgleda u praksi kad se s istim susretnemo u Statuta grada: "Grad Poreč-Parenzo-Città di Poreč-Parenzo".

Ako nam se dvojezičnost svodi na ovo, bolje da je onda niti nemamo jer sve skupa ispada više nego smiješno. Želimo ispasti tolerantni, a zapravo ispadamo licemjerni, ponosimo se dvojezičnošću, a nismo svjesni što ona uopće znači.

Za kraj tek posjetite službenu mrežnu stranicu grada i klikne na talijanski izbornik jezika - stranica se ne otvara!"