Velika rasprodaja Istre

Već se sada na velikom dijelu obale krši zakon koji onemogućava ograđivanje obale, pa možemo zamisliti što će se dogoditi kada se to pravo uvede.

Polako ali sigurno vladajuća koalicija priprema teren za daljnju privatizaciju prirodnih resursa. Prošloga je tjedna Vlada niotkuda izvukla izmjene Zakona o šumama koje je hitno poslala u Sabor, a kojima se slijedi put Sanaderovog Zakona o golf igralištima. Novi Zakon o pomorskom dobru koji je trenutno u procesu javne rasprave predviđa dopušteno ograđivanje plaža za hotele s pet zvjezdica. Nedavno usvojeni Zakon o strateškim investicijama omogućava zaobilaženje procedure povlaštenima da bi brzinski došli do resursa u državnom vlasništvu. Ovaj se proces ne ograničava samo na polje prirodnih resursa, već, čini se, prodire u sve pore zajedničkih dobara. Spomenimo samo na brzinu izglasani tzv. Zakon o zidinama koji je dao upravljanje dubrovačkim zidinama gradonačelniku Vlahušiću, kojem je valjda ponestalo mjesta za otvaranje striptiz klubova i restorana, i Zakon o radu koji tretira radnike isto kao ove resurse, kao potrošnu robu za jednokratnu upotrebu.

Istru su već odavno prekrili planovi za desetke golf terena, a sličan se proces sada događa s marinama. Kroz mutni projekt "Brijuni rivijera" planira se privatiziranje pedeset kilometara pulske obale, a hoteli u NP Brijuni idu u koncesiju. U toj nevjerojatnoj čorbi koju kuhaju političari u ime investitora, a mogao ju je skuhati ili netko s ozbiljnom psihozom ili onaj tko nema namjeru dijeliti sudbinu lokacije, u malu su Istru ubačeni još i zagađivači, kao termoelektrana na ugljen Plomin C i niz kamenoloma, dok ministar Vrdoljak sanja malu Norvešku. Sve ove procese i što oni znače za Istru, za "H-Alter" komentira Dušica Radojčić, predsjednica "Zelene Istre".

Akumulacija vizija raznih ministara značila bi desetke bušotina u Jadranu iz kojih cure nafta i plin, mnoštvo kruzer brodova s tisućama putnika koji se uguravaju u stare jezgre gradova na obali, desetke golf terena oko istog tog mora, a u Istru bi se još ugurala i nova termoelektrana na ugljen i pokoji kamenolom. Očito je da je ovdje riječ o vizijama koje su jedne drugima suprotstavljene i kao takve nisu ostvarive.

Uz sve to, treba dodati i desetke novih marina, zatvorene resorte i ograđene plaže. Međutim, postoji instrument koji bi onemogućio ovakvu situaciju kada bi se ispravno koristio. Radi se o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš koja je uvedena zakonom iz 2007, te uredbom iz 2008. godine, kojoj je funkcija upravo to da se utvrdi kumulativni utjecaj neke strategije, plana ili programa. U strateškoj se procjeni razmatraju moguće varijante i metode za postizanje postavljenih ciljeva te odabiru one s najmanim negativnim učinkom na okoliš. Nakon pet godina proveden je jako mali broj strateških procjena, s tim da ni jedna nije provedena za neki prostorni plan, a upravo su prostorni planovi temeljni instrument zaštite okoliša gdje se i događaju svi ovi konflikti. Primorsko-goranska županija je krenula u izradu procjene za svoj prostorni plan, proces je pokrenula i Istarska županija, a Splitsko-dalmatinska je odlučila da neće izraditi stratešku procjene za posljednje izmjene i dopune prostornog plana, iako su ju zbog količine i značaja izmjena u obavezi izraditi. Nakon pet godina još nismo iskušali ovaj instrument u praksi. Također, pitanje je i koliko su ovlaštene tvrtke kompetentne, jer i njima su ovo prvi susreti sa strateškom procjenom.

Cijeli članka pročitajte ovdje .