Uspješna trojka iz drugog razreda opće gimnazije

Monika Bogović, Kruno Nikačević i Tea Radović učenici su drugog razreda opće gimnazije, a osim istog razreda zajedničko im je iskustvo državnog natjecanja.

>Nije čest slučaj da se učenici iz Istre plasiraju na državno iz hrvatskog jezika, jesi li zadovoljna zauzetim 10. mjestom?

Da, zbog toga uopće nisam očekivala plasman na državno natjecanje pa mi je i samo to bilo veliko iznenađenje. Zadovoljna sam uspjehom, iako naravno uvijek može bolje. No državno mi je bilo iznimno lijepo iskustvo i s one neslužbenije strane, zbog stjecanja novih prijateljstava i učvršćivanja starih.

Monika je zaista umjetnički tip, osim jezika ide na školsku likovnu grupu i bavi se pisanjem za koje je dobila pohvalu na Laurusu nobilisu u kategoriji srednjih škola na hrvatskom jeziku. Reci nam kada i kako si počela sa pisanjem? Koja je bila tema tvojeg zadnjeg uratka?

Počela sam pisati u višim razredima osnovne škole, kad sam dobila poneke ideje za kratke priče. S jednom takvom sam već tada sudjelovala na Laurusu nobilisu, a ove sam godine poslala esej "Snaga ljubavi u književnim djelima".

>Kruno, zauzeo si zavidno treće mjesto na državnom natjecanju iz povijesti u Dubrovniku koje je nešto drugačije od ostalih natjecanja. Reci nam kako je cijelo natjecanje organizirano. Jesi li očekivao ovako visoko mjesto?

Natjecanje iz povijesti je raspodijeljeno na samostalne istraživačke radove i na ispite znanja, tako da je ovo okupljanje u Dubrovniku bilo doista masovno, te se trebalo dobro snaći u gomili povjesničara. Prije natjecanja prof. Torbica i ja smo si postavili cilj ući u 10 najboljih, posto je bilo nezahvalno očekivati postolja, jer sam u kvalifikacijama ostvario 11. rezultat. Kvalitetno smo radili i rezultat je došao.

Već si poznat po svojom nadarenošću za sport i odbojkaškim uspjesima, uspijevaš li uskladiti svoje obaveze prema klubu i reprezentaciji i još k tome spremati se za državno?

Malo je bilo problema sa satnicama treninga i priprema za državno, ali to je bio jedini problem. Sve se stiglo, nije bilo većih zamjerki od trenera, haha.

>Tea, članica si školskog debatnog kluba već dvije godine, a u tako kratkom roku uspjela si zajedno s ekipom osvojiti prošle godine 12., a ove 9. mjesto, a sama si 10. govornica u državi dvije godine za redom. Koliko je potrebno za pripremu i kakve su teme na natjecanjima?

Pripreme za debatni turnir su vrlo naporne iz razloga što saznamo tezu ranije te moramo pripremiti tzv. čaše, odnosno dokument koji sadrži nasu argumentacijsku liniju za svaku tezu, a na državnom su dvije. Trebamo pripremiti i afirmacijske i negacijske čaše jer tijekom turnira prođemo obje strane teze. Jednako tako, zahtjeva se maksimalna pripremljenost i poznavanje problema u kontekstu zajednice Hrvatske pa i svijeta i to iz svih aspekata te naravno baratanje primjerima i podacima koji služe kao potkrjepa argumentima. Ustvari, 70% posla odrađujemo prije samog turnira.

Teme su uglavnom ekonomskog, gospodarskog i socijalnog tipa. Na međužupanijskom smo se natjecanju bavili nuklearnim elektranama, a na državnom održivim razvojem te prodavanjem vode po tržišnoj cijeni. Lani su nam zadali problem podupiranja poduzeća od posebnog značaja za gospodarstvo, davanja udjela u profitu zaposlenicima... ugl, teze koje zahtijevaju određeno poznavanje ekonomije koje mi kao srednjoškolci većinom nemamo i zato su pripreme naporne.

Debata se u hrvatskoj pojavila prije nepunih 20-ak godina, kolika je zainteresiranost mladih za ovakvu vrstu aktivnosti ?

zainteresiranost je svakom godinom sve veća, ali debata je još uvijek većinom u Rijeci i Zagrebu najrazvijenija. To su klubovi koji su otvoreni dolaskom debate u Hrvatsku te imaju vise iskustva zbog odlazaka na međunarodne turnire, a u debati je iskustvo iznimno veliki faktor za uspjeh.

Osim na debati iskustvo si stekla i u govorničkoj školi „Ivo Škarić“, opiši nam dojmove.

Govornička škola "Ivo Škarić" je projekt u organizaciji Hrvatskog filološkog društva koja skuplja srednjoškolce iz cijele Hrvatske i educira ih na polju retorike, odnosno govorništva. Ustvari, učimo kako držati govor, ali i sastanak, brainstorm, zdravicu i ostale oblike javnog govorenja. Uz sve to, stekla sam puno prijatelja iz svih krajeva Hrvatske koji imaju slične interese te se atmosfera koja vlada u tih deset dana jednostavno ne može opisati. Nadam se da ću na jesen položiti treći stupanj.

Imate neku poruku za mlade?

Budite ono što jeste i volite to što radite.

Za kraj je dovoljno samo reći da je recept za uspjeh sasvim jednostavan: trud, malo sreće i puno ljubavi. Neka svi mladi i oni malo manje mladi prepoznaju u vama potencijal i kvalitetu, jer od vas se stvarno može mnogo naučiti i očekivati. Ponosni smo na vas.

Emilija Borčić, 2. OG