Usluga - tko caruje a tko klade valja?
Kratkom analizom događaja u gradskom komunalnom poduzeću koji su posljednih mjeseci objavljeni u tisku došli smo do zanimljivih i ne baš optimističkih saznanja o načinu vođenja tog poduzeća
Nekako se stiče dojam da je «Usluga» postala «tvrtka-slučaj» jer je komunikacija sa Gradom koji je u ime građana Poreštine vlasnik tvrtke i zadužen za upravljaje njome u najmanju ruku loša, barem kad govorimo o nekim recentnijim zbivanjima.
Primjerice, Uprava je društva još uvijek nelegalna jer na Skupštini održanoj negdje pred ljeto ove godine bivšem predsjedniku uprave Edu Jugovcu mandat nije produljen nego je raspisan novi natječaj na kog su se javile dvije osobe. Skupština je zasijedala ne planirajući mogućnost da neka od ponuda dospije nakon roka ali sa valjanim datumom, što se i dogodilo, pa treća ponuda nije ni razmatrana nego je na rečenoj predljetnoj Skupštini za predsjednika Uprave odabran Rodoljub Kosić.
Osoba čija ponuda nije razmatrana požalila se Sudu u Pazinu i negdje na jesen ove godine dobila presudu da se ona ima pravo natjecati na natječaju, čime je odabir predsjednika uprave zapravo poništen i cijela procedura izbora vraćena na početak.
Pitanje legalnosti Uprave
Nedavno je Nadzorni odbor postavio v.d. Upravu koja još uvijek nije potvrđena jer bi se Skupština imala tek održati negdje u prosincu, tako da su svi odluke aktualne uprave zapravo nevažeće, primjerice: natječaj za nabavu kamiona, natječaj za nabavku i postavljanje web kamera itd. Ako uzmemo u obzir neke od aktivnosti uprave, onda je stvar u najmanju ruku zabrinjavajuća. Radi se o zakonom propisanoj proceduri koja nije ispoštovana nego se sve izvelo na neki «gremo pa ča bude» način. Istovremeno se tisak bavi nekim manje važnim stvarima (primjerice: vrlo jakim napadima na Eda Jugovca oko njegova managerskog ugovora kojeg, bio on kakav jest, Jugovac sasvim sigurno nije potpisao sam nego uz njega i tada aktualni gradonačelnik a i u tim se napisima čitateljima ne servira cijela istina nego, izgleda, samo ono što nekome odgovara. Tako, primjerice, u «Glasu Istre» doznajemo da je Jugovac otezao sa potpisivanjem papira na kom su elementi među kojima je tisku najzanimljivija visina otpremnine, dok drugi izvori tvrde da je Jugovac odbio papir potpisati radi toga što je uvjete potrebno usuglasiti sa sindikatima, što je zakonska obaveza. Što je prava istina?
Tko je i sa kojom namjerom naručio reviziju poslovanja uprave iz vremena Eda Jugovca koja košta više od 30.000 kuna i koja nije otkrila gotovo ništa spektakularno? Zašto nije angažirana Državna revizija koja bi taj posao obavila besplatno?
Teško je reći kad nemamo sve elemente, ali se istina može nazrijeti ako malo bolje o svemu razmislimo.
Kolika je cijena odlaganja otpada i gdje je novac od kanalizacijskog doprinosa ?
«Usluga» i «Adriaplus» su 09. travnja 2003. godine potpisali ugovor o namjenskom zajmu na iznos od milijun kuna (to je bilo u vrijeme kad je predsjednik uprave bio Edo Jugovac). Zajam je, koliko doznajemo, iskorišten do visine od 830.000 kuna a razlika od 170.000 kn Adriaplusu nikada nije uplaćena.
U vrijeme direktorovanja Jugovca sklopljen je i ugovor sa «Rijekatankom» koji je odrađen do pola, jer je nova uprava odbila dalje provoditi ugovor. Sad Adriaplusu preostaje samo da preuzme ugovor kako bi ugovoren posao bio do kraja odrađen.
Sredstva od naplate kanalizacijskog doprinosa «Usluga» je obavezna uplatiti Gradu koji ih «Usluzi» odmah treba vratiti u formi dokapitalizacije Društva, no «Usluga» taj novac odbija uplatiti i u tisku izjavljuje da nije dužna Gradu a oko «Usluge» kolaju priče da se taj novac troši nenamjenski.
Cijenu za sanaciju i izgradnju odlagališta «Košambra» utvrdilo je Gradsko poglavarstvo na sjednici 14.09.2004, i to u visini do 40 Eura po toni otpada što treba biti prihod «Adriaplusa», dok je cijenu prikupljanja otpada trebala odrediti «Usluga». «Usluga» je predvidjela cijenu od oko 80 Eura po toni za «svoj» dio, tako da je prijedlog ukupne cijene postupanja sa otpadom od oko 120 Eura po toni vrlo visok, čak viši od cijene odlaganja otpada u nekim europskim metropolama.
Cijena o kojoj se, kako doznajemo, razmišljalo je 40 + 40 Eura po toni što bi bilo prihvatljivo za sve (Grad, gospodarstvo i stanovništvo).
U «Usluzi» svoje prevelike apetite pravdaju izjavom da «moraju pokriti gubitak», što bi trebalo značiti da će građani i gospodarstvo iz svog džepa platiti loše vođenje poslovne politike u gradskom komunalnom poduzeću. Obzirom na to da u upravi ne sjedi ni jedan ekonomist (a savjetnik je dobio otkaz), takva izjava i nije čudna, no nadajmo se da će se na Skupštini u prosincu voditi računa o svemu ovdje rečenome i još mnogočemu drugome što, ako je sudeći po pisanju dnevnog tiska, većina građana i ne zna.
Nekako se stiče dojam da je «Usluga» postala «tvrtka-slučaj» jer je komunikacija sa Gradom koji je u ime građana Poreštine vlasnik tvrtke i zadužen za upravljaje njome u najmanju ruku loša, barem kad govorimo o nekim recentnijim zbivanjima.
Primjerice, Uprava je društva još uvijek nelegalna jer na Skupštini održanoj negdje pred ljeto ove godine bivšem predsjedniku uprave Edu Jugovcu mandat nije produljen nego je raspisan novi natječaj na kog su se javile dvije osobe. Skupština je zasijedala ne planirajući mogućnost da neka od ponuda dospije nakon roka ali sa valjanim datumom, što se i dogodilo, pa treća ponuda nije ni razmatrana nego je na rečenoj predljetnoj Skupštini za predsjednika Uprave odabran Rodoljub Kosić.
Osoba čija ponuda nije razmatrana požalila se Sudu u Pazinu i negdje na jesen ove godine dobila presudu da se ona ima pravo natjecati na natječaju, čime je odabir predsjednika uprave zapravo poništen i cijela procedura izbora vraćena na početak.
Pitanje legalnosti Uprave
Nedavno je Nadzorni odbor postavio v.d. Upravu koja još uvijek nije potvrđena jer bi se Skupština imala tek održati negdje u prosincu, tako da su svi odluke aktualne uprave zapravo nevažeće, primjerice: natječaj za nabavu kamiona, natječaj za nabavku i postavljanje web kamera itd. Ako uzmemo u obzir neke od aktivnosti uprave, onda je stvar u najmanju ruku zabrinjavajuća. Radi se o zakonom propisanoj proceduri koja nije ispoštovana nego se sve izvelo na neki «gremo pa ča bude» način. Istovremeno se tisak bavi nekim manje važnim stvarima (primjerice: vrlo jakim napadima na Eda Jugovca oko njegova managerskog ugovora kojeg, bio on kakav jest, Jugovac sasvim sigurno nije potpisao sam nego uz njega i tada aktualni gradonačelnik a i u tim se napisima čitateljima ne servira cijela istina nego, izgleda, samo ono što nekome odgovara. Tako, primjerice, u «Glasu Istre» doznajemo da je Jugovac otezao sa potpisivanjem papira na kom su elementi među kojima je tisku najzanimljivija visina otpremnine, dok drugi izvori tvrde da je Jugovac odbio papir potpisati radi toga što je uvjete potrebno usuglasiti sa sindikatima, što je zakonska obaveza. Što je prava istina?
Tko je i sa kojom namjerom naručio reviziju poslovanja uprave iz vremena Eda Jugovca koja košta više od 30.000 kuna i koja nije otkrila gotovo ništa spektakularno? Zašto nije angažirana Državna revizija koja bi taj posao obavila besplatno?
Teško je reći kad nemamo sve elemente, ali se istina može nazrijeti ako malo bolje o svemu razmislimo.
Kolika je cijena odlaganja otpada i gdje je novac od kanalizacijskog doprinosa ?
«Usluga» i «Adriaplus» su 09. travnja 2003. godine potpisali ugovor o namjenskom zajmu na iznos od milijun kuna (to je bilo u vrijeme kad je predsjednik uprave bio Edo Jugovac). Zajam je, koliko doznajemo, iskorišten do visine od 830.000 kuna a razlika od 170.000 kn Adriaplusu nikada nije uplaćena.
U vrijeme direktorovanja Jugovca sklopljen je i ugovor sa «Rijekatankom» koji je odrađen do pola, jer je nova uprava odbila dalje provoditi ugovor. Sad Adriaplusu preostaje samo da preuzme ugovor kako bi ugovoren posao bio do kraja odrađen.
Sredstva od naplate kanalizacijskog doprinosa «Usluga» je obavezna uplatiti Gradu koji ih «Usluzi» odmah treba vratiti u formi dokapitalizacije Društva, no «Usluga» taj novac odbija uplatiti i u tisku izjavljuje da nije dužna Gradu a oko «Usluge» kolaju priče da se taj novac troši nenamjenski.
Cijenu za sanaciju i izgradnju odlagališta «Košambra» utvrdilo je Gradsko poglavarstvo na sjednici 14.09.2004, i to u visini do 40 Eura po toni otpada što treba biti prihod «Adriaplusa», dok je cijenu prikupljanja otpada trebala odrediti «Usluga». «Usluga» je predvidjela cijenu od oko 80 Eura po toni za «svoj» dio, tako da je prijedlog ukupne cijene postupanja sa otpadom od oko 120 Eura po toni vrlo visok, čak viši od cijene odlaganja otpada u nekim europskim metropolama.
Cijena o kojoj se, kako doznajemo, razmišljalo je 40 + 40 Eura po toni što bi bilo prihvatljivo za sve (Grad, gospodarstvo i stanovništvo).
U «Usluzi» svoje prevelike apetite pravdaju izjavom da «moraju pokriti gubitak», što bi trebalo značiti da će građani i gospodarstvo iz svog džepa platiti loše vođenje poslovne politike u gradskom komunalnom poduzeću. Obzirom na to da u upravi ne sjedi ni jedan ekonomist (a savjetnik je dobio otkaz), takva izjava i nije čudna, no nadajmo se da će se na Skupštini u prosincu voditi računa o svemu ovdje rečenome i još mnogočemu drugome što, ako je sudeći po pisanju dnevnog tiska, većina građana i ne zna.
