Urnebesnu neorganiziranost oko regulacije izgradnje slijedi i neorganiziranost prometa: anarhija über alles

HISTORIOGRAFIJA RJEŠAVANJA PROBLEMA

[slika2]Prvo su, godinama unatrag, kod gostione «Istra» montirali rampu. Pa nije išlo. Pa se rampa selila prema «Ciaku» i natrag. Pa opet nije išlo. Onda se uvelo stupiće koji također ne funkcioniraju jer ih svako malo netko «rasturi». Pa se vratilo rampu ispred javnog wc-a kod kule na rivi: i tamo problemi. A gradom cijelo vrijeme prometuju doslovno svi koji se snađu, na raznorazne načine izigravajući (pre)skupe sisteme kontrole i nadzora prepune sigurnosnih "rupa" za koje je tijekom godina utrošeno basnoslovno mnogo novaca. Tablica je svakojakih, od slavonskih preko dalmatinskih čak do makedonskih i čeških.

Ja sam, recimo, uredno platio 150kn za parkirnu kartu na velikom gradskom parkiralištu. Iako se automobilom rijetko koristim jer uglavnom vozim motocikl ili skuter, dobro mi dođe kad pljusne ljetna kiša a moram nešto obaviti u gradu. Dobro dođe i zimi.

No, odmah mi je rečeno da osim na velikom parkiralištu  mogu parkirati i na onome kod zgrade Suda, a sasvim sam slučajno otkrio da kartica otvara i rampu na rivi. Ovo posljednje je funkcioniralo do prije nekog vremena kad su u «Usluzi» stvar riješili reprogramiranjem rampi.

URNEBESNE ZGODE NA RAMPI

[slika3]Na rampu je po sistemu «brigo moja - prijeđi na drugoga» postavljen djelatnik «Hotela Neptun» kome su na leđa stavljeni svi problemi bahatih vozača koji često i na silu žele proći tamo kamo ne bi smjeli. Nedavno smo čak i sami bili svjedoci bahaćenja jednog vlasnika brodice koji je pred turistima i ostalim prolaznicima na sav glas vikao i prijetio barbi na rampi.

Da ne spominjemo rigoroznu odluku o vremenima dostave kojom su zakinuti stanovnici i vlasnici objekata u Starom gradu: ako nemaš skladište dovoljno za opskrbu preko vikenda, u nedjelju nećeš imati ni Cole, ni mineralne vode, ni mnogo drugih artikala. Za to vrijeme se kojekakvi ilegalci po rivi furaju na kavu kako im se sprdne.

Rampe su u međuvremenu umrežene (troškovi) i ugrađen je video nadzor (još troškova) kako bi se uhvatilo one koji rampe namjerno razbijaju. Je li to uvelo reda? Nije, naravno. Idemo u nove odluke i troškove.

NOVE ODLUKE: NADZOR I REPRESIJA

[slika4]Sada je Gradsko poglavarstvo, nakon hrpe utrošenog novca i živaca stanovnika Starog grada uvelo još jednu novost: video-nadzor. Smisao toga je, kako su rekli član Poglavarstva Edo Kos i šef «Usluge» Rodoljub Kosić , uvođenje rigorozne kontrole ulaska vozila te represivnih mjera protiv onih koji se ne pridržavaju Pravilnika. Živi bili pa vidjeli.

A KAKO JE TO NEKAD FUNKCIONIRALO?

Imao sam dvadesetak godina, vozio sam kombi za «Kompas», turističko poduzeće. Baza mi je bila na rivi gdje je sjedište «Kompasa» i danas, a svakodnevno sam vozio transfere do pulskog aerodroma, dovozio turiste na hidrogliser, katamaran i druge brodove za Veneciju itd.

Pitate se kako je to funkcioniralo? NIKAKO! Na rivu se nakon određenog vremena nije smjelo i gotovo . Ispred «Zagrebačke banke» bio je instaliran milicajac koji je jako dobro znao što je dostava a što «đir po rivi» te nije bilo teoretske šanse da neki ilegalac prođe. Trgovine su bile uredno opskrbljivane, stanari su mogli parkirati jer je bilo mjesta. Iako tadašnje društveno uređenje nije bilo bajkovito - taj segment je radio «kao urica».

Ne jednom bio sam u situaciji da sa punim kombijem gostiju dođem pred ZaBu i - ni makac dalje. Padala kiša ili sjekire, tamo je uvijek bio barba Nikola Martinović , revni porečki milicajac sa velikim ličkim brkovima. Iskrcao bih putnike, dao im kišobrane koje je «Kompas» za tu prigodu osigurao, vodič bi ih otpratio do broda a ja sam im na kolicima teglio kofere. I TOČKA!

ZAŠTO DANAS NE MOŽE TAKO?

[slika7]Prvenstveno zato jer oni koji su dužni brinuti o redu nemaju dovoljno volje, a vjerojatno ni znanja da to učine kako treba. Drugi je razlog razmaženost i bahatost vozača odnosno vlasnika vozila: svatko misli da ima bogomdano pravo popiti kavu na rivi i dovesti se do kafića u svom automobilu. Trećeg neću navoditi, tiče se besmislenog trošenja gradskog novca a nemam ga prostora ni volje argumentirati pa nije red ni da pišem o njemu. Ima ih sasvim sigurno još, no, dovoljan je i prvi.

NARODNI TRG

Nije samo riva u neredu: takvo je stanje po cijelome gradu: Narodni trg je vječno zakrčen automobilima koji tamo ne bi trebali biti. Mladi policajci u bijelom trude se objasniti vozačima da tamo ne smiju parkirati, ali za to nikoga nije briga. Ignoriraju ih, psuju, ne poštuju. Pauk tu i tamo skupa sa policajcem «prođe», odveze koji auto, napiše se kakva kazna za prometni prekršaj i to je sve. Problem se ne rješava, pokušava se tek ostaviti dojam da se nešto radi.

Na trgu su uredno obilježena mjesta za parkiranje motocikala, skutera i invalidskih vozila. Nitko ih ne poštuje, a sasvim sigurno uz ovakvo nesankcioniranje prekršaja i neće. Jeste li primijetili da su uvijek ista vozila parkirana na zebri i mjestu za invalide ispred kockarnice? Naravno da jeste. Jesu li to primijetili gradski oci i policija? Naravno da jesu! Zašto ne djeluju? E, to ćemo morati pitati njih.

Ono malo prostora za skutere što nisu zauzeli automobili zauzeo je vlasnik "Ciaka" koji je samoinicijativno na njih postavio klupe, reklame i slične prepreke.

PEŠKERA

U Peškeri je stalno zakrčen prostor ispred stupića na ulasku u prostor Trga slobode. Hitna pomoć ili vatrogasno vozilo u slučaju potrebe nemaju šanse tuda proći. Jednako tako, uporno se parkira na zebri i luku ispred slastičarnice preko puta. Na suprotnoj strani prema moru gdje je pješačka staza ograđena kamenim blokovima neprestano je parkirano barem jedno vozilo, uvijek isto, vukovarskih tablica, i tako već godinama, a često mu se «pridruže» i drugi.

PARK OLGE BAN

Na križanju Parka Olge Ban i ulice Nikole Tesle svaki dan problemi sa dostavnim vozilima i automobilima parkiranim na sredini ceste. Sirene sviraju, vozači ispaljuju na živce, invalidi prolaze kako znaju i umiju, pješaci jednako tako slalomiraju pazeći da ih netko ne pregazi...

ROTOR NA PROSTORU «VIALE»

[slika8]Oko rotora, na nogostupu, na mjestu prolaska za invalide, u ulici Istarskog razvoda...posvuda limene beštije parkirane u tri reda. Razlog? Dijelom manjak parkirališta, dijelom razmaženost.

KANDLEROVA ULICA

Teško da postoji gradska ulica koja je zakrčenija automobilima koji, eto, jednostavno MORAJU biti parkirani na tom potezu kako bi se nešto na brzinu obavilo. Zakrčenost je evidentna do te mjere da često ni gradski komunalci nemaju mogućnosti odvesti smeće koje se iz dana u dan gomila pa Kandlerova zna smrdjeti kao centar Istambula prije par stotina godina.

TRG JOAKIMA RAKOVCA

Jedna fila, druga fila, parkiranje na zebri, dostavna vozila na pločnicima, probijanje barijera od betonskih stupova da bi se parkiralo svoj terenac, čak i parkiranje skupog BMW-a na sredini trga, ispred spomenika Joakimu Rakovcu - svemu smo tome svakodnevno svjedoci. I brižni Đoakino vjerojatno rukom pokazuje kako nam svima skupa «fale tri čiste».

TRŽNICA

Dvije trake koje bi trebale kanalizirati promet iz dva smjera stalno su zapravo - jedna. S desne strane jedan na drugog naslagani su automobili ljenjivaca kojima je teško potražiti slobodno mjesto na velikom parkiralištu udaljenom točno 3 metra, ili im je preskupo platiti 150kn godišnje za parkiranje na tom istom parkiralištu.

Oko "kružnog trokuta" ispred tržnice također parkiranje, ponekad s obje strane ulice. Trotoar i zebra sa strane su mjesta gdje dežurni pacijenti ostavljaju automobile prilikom ispijanja pića u obližnjim kafićima.

POSTOJE LI JEFTINIJA I KVALITETNIJA RJEŠENJA?

Naravno da postoje. O nekima već treću godinu «trubimo» na ovom portalu, a čine to i novinari drugih medija, naročito «Glasa Istre». No, sve je, izgleda, uzalud jer to ili nitko ne čita ili ga za problem jednostavno nije briga: nije to ništa što se neće riješiti hrpom jumbo plakata i prodajom demagogije tijekom sljedeći izbora.

Najbolji su primjer parkirališta rezervirana za motocikle poput onih na Narodnom trgu i u Zagrebačkoj ulici. Kad se naša gradska vlast već povodi za nekim dobrim rješenjima iz Rovinja, zašto po uzoru na taj grad nisu ograđena parkirališna mjesta za skutere tako da automobil na njih jednostavno ne može ući? Umjesto toga, sva su mjesta zauzeta automobilima. «Osigurali smo mjesta za skutere i motocikle», reći će oni. «Malo morgen», odgovorit će građani. Ali, tko uopće građane išta pita osim jednom u četiri godine? Prvo im se, lakovjernima, obećaju promjene. Onda se napravi stranačka fešta i sva se obećanja zaborave.

Drugi je primjer selektivno postavljanje stupića i neadekvatna zaštita pješaka i prostora namijenjenog njima. A tek invalida?

Do kada tako? Izgleda da je netko odlučio kako će tako biti - zauvijek.

Umjesto da se policija i gradska vlast udruže na rješavanju problema koji guši grad, na djelu imamo povremene «vatrogasne» akcije koje ne služe ničemu osim opravdanju vlastite nemoći ili nerada.

Kad se već ne može apelirati na kulturu vozača, je li toliko teško stupićima zaštititi pješake i invalide? Nije teško, a nije ni toliko skupo da to porečki proračun ne bi mogao podnijeti.

Je li strašno teško uvesti «lisice» i drakonske kazne za nedozvoljeno parkiranje? Naravno da nije: vjerojatno bi ispočetka bilo velikog otpora i nemilih scena, ali ako je potrebno prvo platiti kaznu da se lisice skinu pa se onda žaliti, nema tog «balkanluka» koji će samo tako proći, iako smo mi specijalisti za izvrdavanje plaćanja kazni.