Upoznajmo Porečanke: Vesna Janko Finderle - budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu

Lokalno
16.09.2015 08:07
D. Požarić
Vesna Janko Finderle na skupnoj izložbi Grimalda
Vesna Janko Finderle na skupnoj izložbi Grimalda
Razgovor zabilježio: Davorin Balaž
Temeljni pokretač napretka društva i pojedinca je optimizam koji daje nadu i vjeru u bolje sutra. Optimizam potiču svestrani ljudi širokih vidika, spremni ulagati u sebe i stjecati nova znanja. Međutim, za širenje optimizma izrazito su važno humanisti, koji pomažu drugima i promoviraju dobrotu. Kada se u jednoj osobi spoje humanost i svestranost, onda je ta osoba sposobna i spremna pokrenuti pozitivne promjene te pomoći svima kojima je potrebno. Upravo takva je naša sugovornica Vesna Janko Finderle, ravnateljica Gradskog društva Crvenog križa Poreč. Iz razgovora s njom, vidi se da se radi o osobi koja je uvijek vesela i nasmijana, spremna na suradnju, učenje i pomoć svima kojima je potrebno, ali i sigurna u ono što radi. Svojim angažmanom u organizaciji i provođenju različitih projekata, radionica i humanitarnih akcija doprinosi kvaliteti rada Gradskog društva Crvenog križa Poreč, prenosi humane vrednote i ljudima u najtežim situacijama vraća osmijeh na lice.
Po struci je prvostupnik predškolskog odgoja. Sretno je udana i ponosna majka dvoje djece. Uz poslovne i obiteljske obveze, uspješno se bavi fotografijom, slikarstvom i završava Školu za stilista unutarnjeg uređenja u Rijeci. Svestranošću, marljivošću i pozitivnom energijom osim što pomaže drugima, uspješno ostvaruje svoje ciljeve u svakom području djelovanja.
Vesna Janko Finderle na skupnoj izložbi Grimalda
Što je bio motiv za Vaše bavljenje humanitarnim radom?
Počela sam u prvim godinama rada Društva invalida Poreč, koje je djelovalo pri Zdravom gradu. Oduvijek sam imala potrebu pomagati drugima. Moj pokojni brat bio je osoba s Down sindromom i to me potaknulo na aktivniji angažman. Željela sam dati svoj doprinos zajednici i pokušati učiniti svijet boljim.
Bili ste volonterka u Društvu invalida Poreč. Recite nam nešto više o tom razdoblju!
Održavali smo kreativne radionice s djecom s posebnim potrebama koja su nam odlučila pokloniti najbolji mogući poklon, a to je njihovo vrijeme. S njima smo crtali i izrađivali ukrase za različite prigode. Organizirali smo im proslave rođendana, veselice te kroz druženje uživali s njima. Samu činjenicu da se radi s takvom djecom smatram uspjehom. Ponosna sam što s nekim članovima i njihovim obiteljima kontaktiram i danas.
Opišite svoj put do mjesta ravnateljice Gradskog društva Crvenog križa u Poreču!
Javila sam se na natječaj za radno mjesto referenta za socijalni program i u listopadu 2002. godine počela s radom. Moj posao je uključivao organizaciju i provođenje humanitarnih akcija te rad sa socijalno potrebitima. Kako sam sklona radu s djecom, osim humanitarnih akcija, 2005. godine sam osmislila i pokrenula radionice po školama poput: „Prevencije trgovanja ljudima“ i „Sigurnosni kodovi na vodi“. U suradnji s kolegama osmislila sam projekt „Poznajem li Crveni križ kroz humane vrednote“. Radionicu “Sigurnosni kodovi na vodi“ proširili smo na veći broj škola i ljetne kampove. Kada je u školama uveden Zdravstveni odgoj, krenuli smo s radionicama „Prve pomoći“ za sedme razrede i pripremama učenika osnovnih i srednjih škola za natjecanje iz tog područja. S djelatnicima Policijske uprave Poreč, sudjelujemo u radionicama HAK – a „Sigurnost u prometu“.
Fotografska izložba Memories u porečkom muzeju
Posebno bih željela istaknuti projekt „Mišica Milica“ u sklopu kojeg smo organizirali radionice na temu prevencije trgovanja ljudima za djecu drugih razreda osnovnih škola. Predavanja na istu temu organizirali smo za učenike i učenice trećih razreda srednjih škola. Pokrenuli smo radionicu „Međunarodno humanitarno pravo“, namijenjenu učenicima i učenicama drugih razreda srednjih škola. Nakon realizacije tih projekata koji su prepoznati u zajednici i Crvenom križu, 2013. godine izabrana sam na mjesto ravnateljice.
Koji su najveći uspjesi Gradskog društva Crvenog križa Poreč za vrijeme Vašeg mandata?
Edukacije i radionice proširili smo u veliki broj škola i vrtića na području Poreštine. Pokrenuli smo edukacije na temu darivanja krvi i radionicu „ Međunarodno humanitarno pravo“. Uspješno smo organizirali i odradili akciju prikupljanja pomoći za ljude s poplavljenih područja u kojoj je sudjelovalo 143 volontera uz dobru suradnju svih lokalnih dionika. Organizacijom edukacije o prvoj pomoći za kućne ljubimce, proširili smo djelokrug rada u području zdravstvenog programa. U suradnji s Gradom Porečom, Turističkom zajednicom Poreč i Lagunom Poreč trenutno završavamo projekt „Kupnja vanjskih defibrilatora za građanstvo“. U rujnu krećemo s edukacijama građanstva o njihovom korištenju. Sudjelovali smo na „Festivalu volonterstva“ što je bio vrhunac projekta „VOL UP volunteering“, financiranog sredstvima iz EU fondova u suradnji s Društvom Crvenog križa Istarske županije i Volonterskim centrom Istre. Sudjelujemo u vježbama evakuacije po školama u suradnji s Javnom vatrogasnom postrojbom Poreč. Od Ministarstva socijalne politike i mladih dobili smo sredstva za projekt „MarenDa za sve“, u koji uključujemo 75 djece u teškim socijalnim situacijama te im plaćamo marende u školi. Projekt je ostvaren u suradnji s Društvom Crvenog križa Istarske županije.
Posebno se ponosim projektom „Bolnica za medvjediće“, u sklopu kojeg zajedno s liječnicima volonterima obilazimo sve vrtiće Poreštine i dječju knjižnicu te upoznajemo djecu s kompletnim ljudskim tijelom i medicinskom aparaturom.
Za uspješno djelovanje, važna je prepoznatljivost u zajednici u kojoj djelujemo, podrška Grada Poreča, svih općina na području Poreštine, naših suradnika te prijateljskih i partnerskih organizacija. Držim se zlatnog pravila koje glasi: „Zajedno smo jači!“.
Kako je organizirano Gradsko društvo Crvenog križa Poreč?
Osim mene, dvoje je stalno zaposlenih djelatnika. Igor Ostojić zadužen je za zdravstveni dio koji uključuje: edukacije o zdravlju, programe prve pomoći i akcije darivanja krvi. Suzana Paljuh radi na socijalno - humanitarnim programima. Oni se odnose na pomoć potrebitima, podjelu obuće, odjeće i interventnih paketa hrane, organiziranje socijalnih programa „Pomoć u kući za starije stanovništvo“ i podjelu hrane kroz program „Socijalna košarica“.
Vesna Janko Finderle
Kolika je važnost volontera za djelovanje Crvenog križa i na koji način ih pronalazite?
Naša 143 volontera najvažnija su karika u radu. Za uključivanje novih važna je dobra usmena predaja koju prenose prvenstveno dugogodišnji volonteri. Kroz edukacije koje provodimo po školama, privlačimo učenike koji dolaze volontirati. Ljudi nam se javljaju osobno, telefonom, elektroničkom poštom ili putem društvenih mreža.
Predstavite nam aktivnosti Gradskog društva Crvenog križa Poreč!
Aktivnosti se svode na organiziranje humanitarnih akcija, radionica i edukacija.
Postoji veliki broj edukacija koje organiziramo, a izdvojiti ću samo neke: „Prva pomoć“ za građane i vozače te „Zaštita na radu“ za pravne osobe. Surađujemo s Gradom Porečom i Zavodom za javno zdravstvo u organizaciji edukacija na temu prevencije karcinoma debelog crijeva. Zadnje dvije godine pokrenuli smo edukacije „Prva pomoć za djecu“ na kojoj sudjeluju roditelji djece vrtićkog uzrasta i njihove odgojiteljice.
Mjesečne akcije darivanja krvi okupile su preko 2000 darivatelja. Organiziramo radionice i projekte namijenjene djeci u vrtićima, školama i ljetnim kampovima na Poreštini. Neki od njih su: „ Bolnica za medvjediće“, „Sigurnost u prometu“, „Poznajem li Crveni križ kroz humane vrednote“, „Mišica Milica“, „Upoznavanje s volonterstvom“, „Međunarodno humanitarno pravo“, i „Prva pomoć za škole“ .
Isto tako proširujemo suradnju s Policijskom upravom Poreč te ćemo krajem listopada održati zajedničke radionice za treće razrede srednjih škola na temu prevencije trgovanja ljudima.
S kojim se poteškoćama suočava Crveni križ u svom djelovanju?
Suočavamo se s manjkom volontera za određene aktivnosti. Problem je i kratkotrajnih volonterstava. Primjer toga su srednjoškolci koje educiramo i kad se uklope u naš rad, odu na fakultete. Odmah moramo počinjati s edukacijom novih volontera i tu se vrtimo u začaranom krugu. Naše aktivnosti vrlo često se odvijaju u jutarnjim satima, kada je veći broj volontera na svojim radnim mjestima.
Koje osobne uspjehe u humanitarnom radu ćete pamtiti?
Najveći uspjeh mi je osmijeh osobe kojoj pomognem.
Koje osobine čovjeka čine humanistom?
Osnovne osobine su empatija i veliko razumijevanje. Humana osoba nikada ne gleda ljude svisoka.
Vesna sa djelatnicima i volonterima Gradskog društva Crvenog križa
Što za Vas predstavlja humanitarni rad?
Ispunjava me kao osobu i kroz njega upoznajem ljude koji mi šire vidike, ali opet slično razmišljaju kao i ja. Najvažnije od svega je pozitivno okruženje.
Na kojim projektima nastavljate svoj humanitarni rad?
Trenutno radimo na proširenju programa „Socijalna košarica“. Ukoliko bude potrebe spremni smo organizirati socijalnu samoposlugu. Upravo smo s Društvom Crvenog križa Istarske županije, krenuli s radom na projektima koji su usmjereni na borbu protiv siromaštva. Nastavljamo i dalje s organizacijom humanitarnih akcija i radionica.
Čiji Vas rad Vas inspirira?
Henry Dunanta, osnivača Crvenog Križa. Postavio je famoznih sedam načela kojima bi čovjek trebao težiti: humanost, nepristranost, neutralnost, neovisnost, dobrovoljnost, jedinstvo i univerzalnost. Osim njega uzor mi je Majka Tereza zbog svoje dobrote i nesebičnog pomaganja. Najviše me se dojmila njena rečenica: „Pomozi, bez obzira kako će ti se to vratiti“. Time je poručila da treba pomagati svakome, ali i da humanitarac mora biti spreman podnijeti svaku kritiku.
Vaš komentar na aktualnu izbjegličku krizu?
Prvenstveno smatram da se ljudi trebaju držati sedam načela Crvenog križa, a posebno onog koje kaže da među nama ne bi smjele postojati predrasude o ljudima na temelju kulturoloških, vjerskih, nacionalnih i rasnih razlika. Ne samo kao djelatnik Crvenog križa, već i kao čovjek suosjećam prema ljudima koji ni krivi ni dužni, moraju napustiti svoje domove i nalaze se u teškim životnim situacijama. Kada dobijemo daljnje upute, reagirati ćemo na svaki apel te pokazati da znamo i možemo pomoći ljudima kojima je to potrebno.
Uz posao završavate Callegari školu za Stilista unutarnjeg uređenja u Rijeci. Kako ste se odlučili na to i koji su Vam ciljevi i ambicije u tom području?
Uvijek sam voljela dizajn i kako su moja djeca već srednjoškolci, imam više vremena za novi izazov u životu. Planiram diplomirati do kraja ove godine.
Vesna sa djelatnicima i volonterima Gradskog društva Crvenog križa
Jedan od hobija Vam je fotografija. Kako ste javnosti predstavili svoj rad?
Fotografijom se bavim od malena, a aktivnije sam počela 2010. godine. Želim zaustaviti lijepe trenutke i pretvoriti ih u uspomene. Sudjelovala sam na brojnim natječajima. Najveći uspjesi su mi osvajanje natječaja „Photocity“ u organizaciji Kluba amaterske fotografije Sv. Lovreč na temu Put - putovanje. Za nagradu sam održala samostalnu izložbu „Memories“ u Galeriji Placa u Sv. Lovreču. Izložba je bila posvećena mom pokojnom ocu. Izložene fotografije predstavljale su moje djetinjstvo, školovanje i odlazak dragih ljudi. U Zavičajnom muzeju Poreštine, održala sam drugu samostalnu izložbu na istu temu. Moji radovi bili su izloženi na različitim skupnim izložbama u Poreču, Pazinu, Rijeci i Zagrebu.
Osim fotografije bavite se i slikarstvom. Opišite nam svoju slikarsku karijeru!
Slikarstvom sam se počela baviti u osnovnoj školi. Jednako kao i fotografijom želim zaustaviti lijepe trenutke i pretvoriti ih u uspomene. Izlagala sam na skupnoj izložbi u Galeriji Zuccato. Moji radovi prikazivali su mrtvu prirodu, a koristila sam tehniku ulje na platnu.
Koja je poveznica Vašeg humanitarnog rada i hobija?
Osim fotografiranja naših aktivnosti radi medijskih izvješća, fotografiju sam uklopila u dva projekta Crvenog križa, koji su u sebi sadržavali izložbu namijenjenu građanima i građankama. Prvi projekt bio je „Crveno zvono“ i odnosio se na temu prevencije trgovanja ljudima. Bilo je izloženo 25 radova autora iz cijele Hrvatske, a među njima i jedna fotografija porečkog fotografa Nenada Simunića. Druga izložba „Jučer, danas, sutra“, odnosila se na temu međunarodnog humanitarnog prava. Bilo je izloženo 40 radova koji su prikazivali ekstremno siromaštvo, nasilje te izbjeglice iz Sirije prisiljene napustiti svoje domove.
Kako usklađujete obiteljske i poslovne obveze sa školovanjem i hobijima?
Zlatno pravilo je dobra organizacija i podrška najmilijih.
Što smatrate najvećim životnim uspjehom?
Moj najveći uspjeh je dvoje sretne djece.
Kakve Vas osobe inspiriraju?
Uzore pronalazim u svakodnevnom životu, gledajući različite ljude koji se unatoč silnim poteškoćama bore da svojoj obitelji osiguraju egzistenciju i bolju budućnost.
Vaš životni moto?
Privatni moto: „Budi svoj“. Poslovni moto mi je Aristotelova izreka: „Kritiku lako možemo izbjeći samo ako ništa ne radimo, ne govorimo i ne postojimo.“
Kako vidite svoj doprinos zajednici?
Željela bih naglasiti da bez suradnika i volontera svi uspjesi ne bi bili mogući. Doprinosimo kroz organizaciju edukacija, radionica i humanitarnih akcija putem kojih osposobljavamo i educiramo ljude o različitim temama i za različite životne situacije. Prenosimo humane vrijednosti na građane i građanke te sudjelujemo u spašavanju života kroz dobrovoljno darivanje krvi.
Stara poslovica kaže: „Nemojte se truditi da budete dobri, već i da svijet što ostavljate iza sebe bude dobar.“ Vesna, koja je u isto vrijeme jednostavna i obična, a opet na svoj način jedinstvena upravo to čini. U želji da svijet učiniti boljim mjestom, puno ulaže u sebe, širi vidike i nikad ne odustaje od svojih ciljeva. Ono što je čini posebnom je njen stalni osmijeh na licu, kojim širi optimizam. Upravo ta sposobnost, uz spremnost na suradnju i svijest o važnosti suradnika, čine je pravim liderom, koji svojim djelima inspirira i ljudima vraća osmijeh na lice. Zato budimo jedinstveni i jednostavni poput Vesne te pokušajmo svaki dan učiniti nešto dobro i dati ljudima razlog za sreću i optimizam koji su pokretači napretka pojedinca i društva. Današnjem svijetu upravo to treba.
Vesna je bila organizatorica humanitarne izložbe Jučer danas sutra koja je ukazivala na problem nasilja, siromaštva i teške situacije izbjeglica iz Sirije

Fotogalerija

© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti