Upoznajmo Porečanke: Snježana Lehman (Najveći čovjek uvijek ostaje dijete)

Razgovor zabilježio: Davorin Balaž

Tajna sreće i zadovoljstva pojedinih ljudi je zadržavanje djeteta u sebi. Na taj način svijet promatraju s radošću i svemu pristupaju s pozitivnim stavom. Dječji entuzijazam i neiscrpna energija omogućuju im da optimizam i pozitivne vrijednosti prenose na ljude oko sebe. Angažmanom u različitim organizacijama koje rade sa djecom i brinu o kvalitetnom provođenju njihovog slobodnog vremena na najbolji način ulažu u budućnost zajednice. Takva je naša današnja sugovornica Snježana Lehman, dugogodišnja predsjednica, danas tajnica Društva Naša djeca Poreč. Snježana je svoje slobodno vrijeme i profesionalnu karijeru posvetila djeci Poreštine. Uz veliki entuzijazam zajedno sa članovima i članicama Izvršnog odbora DND-a osmišljava programe i projekte za rad s djecom čime daje svoj doprinos kvaliteti života naše zajednice.

Po struci je diplomirana ekonomistica. Svoja praktična i teoretska upravljačka znanja stečena kroz dugogodišnju poslovnu karijeru uspješno primjenjuje radeći u Društvu Naša djeca. Kvalitetnim idejama dovela je do povećanja broja djece koja sudjeluju u programima i prepoznatljivosti rada Društva na nacionalnoj razini. U želji da mlade stručnjake za rad s djecom zadrži u Poreču, osigurala je financijska sredstva za njihovo zapošljavanje u Društvu te sudjelovala u osnivanju udruge Urbana subkulturna baza kojom mlade veže za naš grad i omogućuje im kvalitetno provođenje slobodnog vremena.

Razigrano dijete u njoj, puno ideala i lijepih očekivanja nastoji biti promjena koju želi vidjeti u svijetu i time potvrđuje naslovnu izreku njemačkog pisca Johana Wolfganga Goethea.

Svoj ste život posvetili radu s djecom. Što krije dijete u vama?

Ono je razigrano, puno ideala i lijepih očekivanja. Maloj djeci svijet je velika lijepa neotkrivena tajna. Ne dozvoljavam da mi odrastanje to oduzme. Iako u poslu doživljavam teške trenutke, uvijek hranim dijete u sebi. To mi pomaže da prepoznam potrebe djece s kojom radim.

U Poreč ste iz Rijeke doselili 1979. godine. Koji je bio razlog preseljenja?

Dobila sam posao stručnjaka u prodaji i marketingu u Plavoj laguni.

Radili ste u Plavoj laguni 24 godine i bili uspješna poduzetnica u poslovanju s nekretninama. Kako ste uspijevali uskladiti svoj posao s ostalim obvezama?

Najviše su mi pomogli podrška i razumijevanje obitelji. Gledajući kako moja djeca rastu, odlučila sam raditi s drugom djecom.

Ekonomistica ste po struci. Što Vas pokreće da se bavite organiziranjem slobodnog vremena djece?

Dijete opisano u prvom pitanju. Kada kao tim u Izvršnom odboru DND-a kreiramo programe, želimo djeci ponuditi sadržaje koji ne postoje u školama ili vrtićima. Ograničeni smo brojem voditelja aktivnosti. Prilikom osnivanja break dance grupe, morali smo dovoditi osobu iz Zagreba ili Rijeke da podučava djecu. Bila sam prisutna na svakom treningu kako bih pratila napredak sekcije.

Bili ste prva i dugogodišnja predsjednica Društva Naša djeca Poreč, a danas ste tajnica. Molimo Vas opišite ukratko svoju karijeru u Društvu.

Na inicijativu entuzijasta i Odjela za društvene djelatnosti u Poreču je 1996. godine ponovno utemeljen DND, a ja sam izabrana za prvu predsjednicu. Godinama sam volontirala. Mi smo dio nacionalnog saveza Društava Naša djeca i slijedili smo njihove smjernice. Međutim, kreirali smo programe kako bismo zadovoljili lokalne potrebe. Tako smo 1997. godine pokrenuli Ljetni kamp, s obzirom da roditelji tijekom sezone puno rade i potrebno je da im djeca budu zbrinuta. Uz to, pokretali smo radionice, organizirali humanitarne akcije, gostovanja stručnjaka. Razvoj programa doveo je do potrebe profesionalizacije funkcije tajnika te sam se 2012. godine prihvatila tog posla.

Ponosno ističem uspješno provođenje financijske stabilizacije Društva kroz institucionalnu podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i prepoznatljivost na nacionalnoj razini. Zahvaljujući tome danas imamo sedam zaposlenih. Troje nas je u središnjem uredu, a tri cure su zaposlene na plesnim radionicama. Posebno bih voljela istaknuti našeg kućnog majstora barba Jovicu, koji je bio dugogodišnji volonter, a danas uz svoj posao radi s djecom, postavlja scenografije i pomaže u svemu.

Pokrenuli ste sa suradnicima brojne projekte usmjerene djeci i njihovom odgoju. Molim vas da nam ukratko prezentirate o kojim se projektima radi i ukoliko ima neki koji vam posebno znači da ga izdvojite i kažete nešto više o njemu.

Ljetni kamp je posebna priča, a uz njega izdvajam Stihovi ne poznaju granice . Bili smo dio europskog projekta u kojem su surađivali hrvatski i slovenski Savez Društava Naša djeca. U projekt je bila uključena aktivnost Sto ljudi sto ćudi , putem koje smo predstavili Porečane sa svih strana svijeta i pokrenuli projekt Stihovi ne poznaju granice. Potičemo djecu da pišu stihove na jezicima svojih predaka o temama poput tolerancije ili suživota. Pisali su na čakavštini te standardnom hrvatskom, talijanskom, slovenskom, engleskom i španjolskom jeziku. Ove godine tema je bila Šarena livada koja predstavlja našu multikulturalnu zajednicu. Ovaj projekt se uspješno razvija suradnjom s osnovnim školama u Poreču i Taru, Zajednicom Talijana Poreč, Albanskim nacionalnim vijećem Poreč i Slovenskim kulturnim društvom Oljka. Veliku zaslugu ima i članica Izvršnog odbora društva prof. Vesna Milanović, koja je i knjižničarka u Osnovnoj školi Poreč. Uz pomoć Drage Orlića biraju se pjesme koje će se čitati povodom Međunarodnog dana pjesništva. Uz taj projekt navela bih i preuređenje dijela prostora Starog remonta u funkcionalnu plesnu dvoranu i ove godine uređen uredski prostor. Kroz projekt Pikarin samanj potičemo razmjenu, prodaju i kupnju korištene robe i udžbenika. Plesna instruktorica Adila vodi radionicu za mlade s posebnim potrebama. Uz to organiziramo i obilježavamo niz drugih aktivnosti: Dječji karneval, Pozdrav proljeću , Međunarodni dan plesa, Dan grada Poreča, Dan obitelji, Dječji tjedan, Dan konvencije UN o pravima djeteta . Sudjelujemo u Prosinačkim svečanostima . Iako to nije prioritet u aktivnostima DND-a, omogućavamo polaznicima i voditeljima radionica da se predstave na natjecanjima i smotrama na kojima je njihov rad zapažen.

Sve aktivnosti i projekti koje provodimo važne su za dobivanje podrške zajednice.

Kako ste zadovoljni dosad ostvarenim rezultatima i koji su vam ciljevi u budućnosti?

Jako sam zadovoljna brojem djece koja pohađaju naše radionice i aktivnosti. To pokazuje da nudimo zanimljive programe i da naši stručni voditelji i voditeljice kvalitetno rade s djecom. Na žalost, još nismo uspjeli oformiti stalnu grupu Dječjeg foruma gdje se djeca upoznaju sa svojim pravima, uče miru, toleranciji i suradnji u skladu s Konvencijom UN-a o pravima djeteta. Potiče se njihova aktivna participacija u ostvarivanju svojih prava u lokalnoj zajednici i šire. U suradnji s Osnovnom školom Poreč, uspjeli smo to pokrenuti u jednom razredu, a radi se o temelju za osnivanje Dječjeg gradskog vijeća kojim bi se Poreč mogao kandidirati za prestižnu titulu Grad prijatelj djece , što je glavni budući cilj. Mogu reći da sam zadovoljna rezultatima, ali smatram da možemo i trebamo bolje.

Istaknuli ste kako se Društvo Naša djeca u prošlosti susretalo sa stalnim problemom manjka adekvatnih prostora. Kakva je situacija danas?

Kvalitetnim radom stalno nam se povećava broj djece u radionicama. Prostor kojeg smo dobili na korištenje od Grada zadovoljava rad likovne i dramske grupe. Tamo nam se mogu nekako ugurati i breakeri , ali za cure iz plesnih grupa prostor je premalen. Nakratko smo problem sami riješili uređenjem dvorane u Starom remontu, ali sada nam je i to premalo. Na žalost, do sad nismo dobili termine u sportskim dvoranama ili drugim prostorima. Djeca rade u neadekvatnim uvjetima i snalazimo se kako znamo u suočavanju s tim.

U intervjuu za Glas Istre 2007. godine rekli ste da, obzirom na ulaganja u rad sa djecom, imamo bolju djecu nego zaslužujemo. Kako povećati osjetljivost zajednice za rad s djecom?

Poreč ulaže puno financijskih sredstava u rad s djecom. Međutim, u relativnom odnosu to je malo kada se usporedi s puno siromašnijim općinama. Još uvijek nije izgrađena nova škola. Dvosmjenska nastava onemogućuje nam dobivanje termina u dvoranama. Još jedan problem je nerazumijevanje dječjih prava. To nisu materijalne stvari, već pravo na odgoj, kvalitetno slobodno vrijeme, zdravstvenu zaštitu. Osjetljivost bi se povećala edukacijom roditelja i zajednice o osnovnim dječjim pravima iz Konvencije UN-a o pravima djeteta .

Dobitnica ste nagrade Sv. Mauro za poseban doprinos zajednici. Koliko Vam je to priznanje značilo?

Doživjela sam ga prvenstveno kao priznanje cijelom Društvu i svim osobama koje su ga zajedno sa mnom stvarale. To je potvrda dobrog rada.

Prošle godine zajedno s članovima Dječjeg foruma prisustvovali ste prezentaciji ideje izgradnje nove Osnovne škole. Kakve su bile vaše ideje o sadržajima koje nova škola treba pružiti djeci koja će je pohađati?

Napravili smo radionicu Moja idealna škola na kojoj su djeca davala ideje na temu. Pokušali smo doznati koliko se škola u koju idu razlikuje od idealne. Odgovori su bili zanimljivi. Tražili su obojene zidove, slavinu za zgorom iz koje će moći piti vodu, park sa Wi-Fi priključkom. Dogradonačelnik, dipl. ing. Loris Peršurić nam je predstavio projekt te očekujemo njegovu skoru realizaciju.

Prva ste predsjednica dječje limene glazbe Porečki delfini. Kako je došlo do utemeljenja te skupine?

Bilo je to jako lijepo iskustvo. Pokrenuto je kroz današnje Pučko otvoreno učilište Poreč. Moj sin je bio uključen, a mene su drugi odabrali za predsjednicu.

Jedna ste od osnivačica udruge Urbana subkulturna baza Poreč. Kako ste zadovoljni radom udruge?

Udruge mladih ovise o angažmanu članova, a naši su i danas aktivni. Nakon završetka osnovne škole, mladi više ne mogu sudjelovati u aktivnostima DND-a. Osnivanjem USB-a to im je omogućeno. Potičemo mlade da ostanu povezani s Porečom i vrate mu se nakon fakulteta.

Članica ste Izvršnog odbora Saveza društava Naša djeca Hrvatske. Čime ste zaslužili tu čast?

Pretpostavljam da se radi o dugogodišnjem kvalitetnom radu koji je prepoznat. To je potvrda dobrog rada Društva Naša djeca Poreč, koje će 15. siječnja 2016. godine proslaviti dvadeset godina rada.

Za vas se kaže da ste svojim dugogodišnjim volonterskim radom ostavili neizbrisiv trag u našem gradu. Što Vam volonterstvo znači?

To je način života. Pomažemo i zadovoljavamo svoje potrebe prenošenjem znanja i vještina na druge. Čovjek je puno sretniji kada daje nego kad prima.

Koji su najveći izazovi današnjice u radu s djecom?

Mislim da je to brzi tempo života. Roditelji u borbi za egzistenciju u uvjetima velike nesigurnosti nemaju vremena za djecu. Tu bi mi kao zajednica trebali puno više pomoći organiziranjem različitih programa za zbrinjavanje djece. S druge strane, zakonska regulativa oduzima djeci pravo na normalno djetinjstvo. Stavlja ju pod stakleno zvono i guši u osobnom razvoju. Ta šuma propisa onemogućuje ljudima koji rade s djecom da se njima uistinu bave.

Ulaganje u djecu najbolje je ulaganje u budućnost. Pri tome je važno kako djeca provode svoje slobodno vrijeme. Kakve su razlike u organizaciji i provođenju slobodnog vremena djece danas u odnosu na period kada su vaša djeca odrastala ili kada ste vi bili dijete?

Recimo da smo mi kao roditelji imali veću socijalnu sigurnost koja nam je ostavljala više vremena za djecu. Imali smo dugoročno sigurna radna mjesta i mogli osigurati dostojan krov nad glavom za obitelj. Slično je bilo u periodu kada sam bila dijete. Današnji roditelji susreću se prvo s egzistencijalnim problemima i strahom za radno mjesto te je stoga puno teže biti roditelj. Iz tog problema velike nesigurnosti proizlaze problemi kvalitetnog odgoja i organizacije slobodnog vremena djece.

Djeca su najiskrenija bića i u radu s njima čovjek doživi trenutke kojih se s radošću sjeća cijeli život. Što se vama najviše urezalo u sjećanje?

Izdvojiti ću jedan detalj koji objašnjava dječju iskrenost. Sudjelovala sam kao roditelj u pripremi Dječjeg karnevala u Osnovnoj školi Poreč. Djeca su se družila s nama i izrađivala maske. U jednom trenutku, jedno dijete je utrčalo u razred i reklo: „Meni je ovo najljepši dan u životu.“. Taj trenutak čiste dječje iskrenosti zauvijek ću pamtiti.

Uspjeli ste osigurati novčane potpore od strane Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva. Kako ste dobivena sredstva iskoristili?

Da, od ove regionalne Zaklade sa sjedištem u Puli dobili smo financijska sredstva za par projekata. Time smo uredili prostore u Starom remontu, organizirali Pikarin samanj , proveli projekt Stihovi ne priznaju granice. Ono što je još važnije od potpore našim projektima je to što smo od Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva dobili institucionalnu potporu koja se daje udrugama ne za projekte, nego za njihov rad. Nacionalna zaklada je pomno provjerila kompletan rad Društva i 2015. godine nam dodijelila potporu koja traje tri godine. To nam je omogućilo zapošljavanje stručnjakinje za pripremu i vođenje projekata što nam omogućava stabilnije financiranje DND-a iz različitih izvora, a time i razvitak programa za rad s djecom.

Koja je Vaša poruka roditeljima i zajednici kada se o radi o brizi za djecu?

Nemojte zaboraviti biti djeca. Vrijednosti koje su nam u djetinjstvu značile, ne smiju biti zaboravljene. Bili smo iskreni, direktni. Stariji se srame igrati, a život bi trebao biti igra. Tada bi bili sretniji.

Bili ste jedan od autora na Izložbi fotografija Poreč pod snijegom – Parenzo sotto la neve . Imate li osim fotografije još neke hobije?

Nemam puno vremena, tako da mi fotografija baš i nije pravi hobi. Vidjevši motiv Poreča pod snijegom probudilo se dijete u meni što se vidjelo kroz fotografije. Niti posao mi ne ostavlja puno vremena za hobije. Aktivna sam članica Društva prijatelja Giostre. Volim putovati, skijati i čitati. Dugo godina bavila sam se odbojkom. Bila sam članica udarne postave OK Poreč. Prilikom prve trudnoće sa sinom Juricom, igrala sam prvih pet mjeseci i nakon toga pauzirala. On i suprug bili su mi velika podrška na svakom treningu i utakmici. Karijeru sam prekinula, 1988. godine, kada sam drugi puta zatrudnjela.

Vaš životni moto?

Izreka Mahatme Gandija: Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.

Kako vidite svoj doprinos zajednici?

Doživljavam ga kao zadovoljstvo koje osjećam doprinoseći. Volim raditi u zajednici i drago mi je kada stvari funkcioniraju kako treba. Kroz svoj posao razvijam projekte i aktivnosti kojima doprinosim. Kroz angažman u Društvu prijatelja Giostre realiziram svoje kreativne potencijale u plesnoj i glumačkoj sekciji te doprinosim očuvanju baštine.

Slavni brazilski pisac Paolo Coelho rekao je: „Dijete uvijek može odraslog čovjeka naučiti trima stvarima: da bude veseo bez razloga, da bude uvijek nečim zabavljen i da se zna svom snagom zauzeti za ono što želi. Odrasla osoba postaje najveći čovjek upravo zato što druge odrasle osobe i dalje može naučiti tim stvarima koje kako je rečeno predstavljaju tajnu uspjeha i zadovoljstva. Snježana je pravi primjer takve osobe.