Upoznajmo Porečanke: Rene Sain

Rene Sain - OK Poreč

Razgovor zapisao: Davorin Balaž

Uspješni mladi ljudi zalog su za bolju budućnost. Upornošću i samopouzdanjem ostvaruju zacrtane ciljeve, vjeruju u svoje snove i nikad od njih ne odustaju. Želja za napretkom i pobjednički duh čine ih osobama koje bi jednog dana trebale postati nositelji društva. Upravo takva je naša današnja sugovornica Rene Sain, 18-godišnja igračica Odbojkaškog kluba Poreč i članica juniorske reprezentacije Hrvatske - izrazito pozitivna mlada osoba koja zna što želi i svojom ustrajnošću potvrđuje izreku Eleanor Roosevelt da budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova.

Rene je cijeli život provela u Poreču, u kojem je uspješno završila osnovnu školu i opću gimnaziju. Ove je godine na Sveučilištu u Trstu upisala studij francuskog i engleskog jezika. Ambiciozna i uporna Rene namjerava i dalje uspješno usklađivati obveze vrhunske sportašice s učenjem. Iako je sigurna da će se jednog dana vratiti u Poreč, svoju kvalitetu želi pokazati i u jačim europskim ligama.

Odbojka je trenutno tvoj život. Što je bio motiv da se počneš baviti tim sportom?

U osnovnoj školi počela sam trenirati košarku te nisam imala ambiciju za bavljenje odbojkom. Nakon što je Ženski košarkaški klub Poreč 2008. godine zapao u probleme, odlučila sam krenuti na odbojku. Utjecaj na to imala je i činjenica da se moja mama Marlena bavila odbojkom u mladosti. Danas, nakon svih uspjeha, uvjerena sam da je odluka bila i više nego dobra.

Osvajanje Kupa Hrvatske sa OK Poreč

Osvojila si puno trofeja. Koji su ti se najviše urezali u sjećanje?

Najvažnije mi je osvojeno prvenstvo Hrvatske za seniorke 2015. godine, a uz njega još i npr. Kup Hrvatske 2013. godine te brojni trofeji u mlađim kategorijama.

OK Poreč - seniorske državne prvakinje

Višestruka si državna prvakinja. Kakav je osjećaj postati državni prvak?

Državno prvenstvo osvojile smo nekoliko sati prije mog 18. rođendana i to je bio poklon kakvog samo sam mogla poželjeti. Osjećaj je bio neopisiv i predstavlja ostvarenje sna iz djetinjstva. Postala sam državna prvakinja igrajući za klub iz svog grada, u kojem sam napravila prve odbojkaške korake.

U Sportskoj dvorani Veli Jože nalazi se fotografija generacije Odbojkaškog kluba Poreč koja je u naš grad donijela naslov prvakinja Hrvatske. Kako se osjećaš kada sebe gledaš na toj slici?

Sjetim se trenutaka neopisive sreće i veselja. Ponosna sam jer je ta slika priznanje dobiveno od zajednice u kojoj živim. Mi smo prva istarska ženska ekipa koja je osvojila naslov prvakinja Hrvatske.

Izabrana si za najbolju igračicu kadetskog prvenstva Hrvatske. Koliko ti to priznanje znači?

Taj trofej mi jako puno znači. Prekrasan je osjećaj kada u nečem što voliš daješ sve od sebe i vidiš da drugi to primijete i nagrade.

Pobjednički duh Rene Sain

Izdvoji nam još neka individualna priznanja značajna za tvoju karijeru.

Poziv u kadetsku reprezentaciju Hrvatske. Prvo sam izabrana na poziciju tehničara, da bi me nakon toga prebacili na poziciju libera. Ponosna sam na to što sam u jakoj konkurenciji uspješno odigrala obje pozicije. Dvije godine za redom izabrana sam za najbolju obrambenu igračicu juniorskog prvenstva Hrvatske, a prošle godine osvojila sam nagradu za perspektivnu sportašicu Grada Poreča.

Članica si juniorske reprezentacije Hrvatske. Opiši nam svoju reprezentativnu karijeru.

Prvi put sam pozvana u kadetsku reprezentaciju 2011., nakon samo tri godine aktivnog treniranja. Sudjelovale smo na više turnira. Na prvome, za srednjoeuropske ekipe koji se održavao u Sloveniji, osvojile smo brončanu medalju. Igrala sam poziciju tehničara. Na sljedeća dva turnira u Italiji i Austriji osvojile smo srebro i tu sam igrala na svojoj današnjoj poziciji, a to je libero.

Nakon završetka kadetskog staža, pozvana sam u juniorsku reprezentaciju s kojom sam na dva turnira u Italiji i Sloveniji osvojila brončanu medalju. Sudjelovale smo u dodatnim kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, ali smo ispale nakon tijesnog poraza od Turske, kasnije treće na tom prvenstvu.

Rene u državnoj reprezentaciji

Ove godine odlaziš na fakultet u Trst. Koji su daljnji planovi i ambicije u odbojkaškoj karijeri?

Nastaviti ću karijeru u Odbojkaškom klubu Poreč. Tokom tjedna trenirati ću s Odbojkaškim klubom Kopar, koji se natječe u elitnom rangu slovenskog prvenstva. Petkom ću dolaziti u Poreč kako bih odradila trening i utakmicu.

Voljela bih da netko primijeti veliki rad i želju za uspjehom. Želim jednog dana zaigrati u jačoj ligi kao što su npr. talijanska, turska, njemačka i francuska. Obožavam odbojku i smatram da je angažman u sredini, gdje je jača konkurencija, važan za karijeru jer će mi omogućiti da još više napredujem.

Kako uspijevaš uskladiti školske obveze s obvezama vrhunske sportašice?

Osim dobre organizacije i podrške obitelji, moram pohvaliti profesore i ravnatelja koji su mi izlazili u susret kad god je trebalo.

Postala si državna prvakinja sa srednjom školom. Reci nam nešto više i o tome.

Državna prvakinja bila sam svake godine tijekom srednjoškolskog obrazovanja. Veći dio cura je bio iz Odbojkaškog kluba Poreč te smo bile pojačane curama iz Umaga ili Vrsara. Dominacijom smo potvrdile kvalitetu rada u porečkoj i istarskoj odbojci. Nismo imale puno zajedničkih treninga, ali kako smo sve dobre igračice, brzo smo u ekipi stvorile "kemiju". Slabije utakmice koristile smo kao treninge za uigravanje različitih taktičkih varijanti. To nam je pomoglo da protiv najjačih konkurenata pokažemo sve što znamo i pobijedimo. Bila sam ponosna što smo svoj grad i školu predstavili na najbolji mogući način. Ekipu je vodio profesor Anton Malnar, a uz nas je uvijek bio naš trener Miodrag Stojaković. Sudjelovale smo i na dva svjetska prvenstva u Francuskoj i Portugalu.

7

Tvoje viđenje stanja u hrvatskoj odbojci?

Financijska situacija je vrlo teška i to dovodi do pada kvalitete i slabije konkurencije. Većina boljih igračica odlazi u inozemstvo jer je u Hrvatskoj teško živjeti od odbojke. Veliki problem je što odbojke nema na televiziji i javnim medijima te se teško pronalaze sponzori. Ne shvaćam zašto je javnost slabo zainteresirana za ovaj sport.

Tvoj odbojkaški uzor?

Nemam uzora u odbojci. Dok sam trenirala košarku uzor mi je bio Dražen Petrović jer sam slušala priče starijih generacija i pogledala više video zapisa, utakmica i dokumentarnih filmova. Osim njega voljela sam Davora Kusa i Roka Lenija Ukića.

Tko je za tebe najbolji odbojkaški trener/ica?

Moj trener Miodrag Stojaković koji me naučio sve što znam o odbojci. Želim istaknuti da sam puno naučila od mame Marlene i njene prijateljice Teute Sauko.

Imaš li ti trenerskih ambicija?

Da. Više puta sam asistirala i samostalno vodila treninge mlađih kategorija. Volim odbojku i rad s djecom. Spoj takve dvije ljubavi može donijeti samo uspjeh.

Najbolja igračica s kojom ili protiv koje si igrala?

Kao članica juniorske reprezentacije imala sam čast igrati protiv seniorske vrste i naših najboljih igračica kao što su Samanta Fabris, Mia Jerkov, Senna Ušić i Maja Poljak. Teško mi je izdvojiti najbolju igračicu s kojom sam dijelila svlačionicu, jer ima puno dobrih.

Koje su osobine vrhunskog sportaša/ice?

Osoba treba voljeti sport i baviti se tim iz ljubavi, a ne misliti samo na novce. Potrebna je potpuna posvećenost i jasni ciljevi koje osoba želi postići.

Osim odbojke, čime se baviš u slobodno vrijeme?

Uz školske obveze, uživam u rolanju i šetnjama.

Kako si se odlučila za studij francuskog i engleskog jezika?

Strani jezici mi dobro idu i volim ih pričati. Osim toga, taj studij će mi omogućiti da se istovremeno mogu maksimalno posvetiti odbojci, koju volim više od svega.

Za tebe kažu da si talentirana za sve sportove. Što za tebe sport predstavlja?

Uživam igrati bilo koji sport. Uz kvalitetan način provođenja slobodnog vremena i zdrave životne navike, realiziram se kao osoba i uživam u dobrom društvu.

Prije odbojke trenirala si košarku. Opiši nam svoju karijeru košarkašice.

Krenula sam s devet godina u Košarkaškom klubu Poreč. Dva puta osvojile smo prvenstvo Istre u mlađim kategorijama. Igrala sam na poziciji organizatora igre. Bila sam pozvana u selekciju Istre za koju sam odigrala nekoliko utakmica. Sa suigračicom Ivanom Dojkić, danas uspješnom košarkašicom, pozvana sam u Ženski košarkaški klub Dubrava. S Dubravom sam postala državna prvakinja, dvostruka vieprvakinja i jednom brončana u Hrvatskoj.

Državna prvakinja u košarci sa ŽKK Dubrava

U mlađim kategorijama ostvarila si nešto o čemu mnoge košarkašice sanjaju. Zabila si koš s polovice igrališta u posljednjim trenucima. Taj koš je donio naslov prvaka. Kakav je to bio osjećaj?

Koš s polovice igrališta zabijala sam dva puta u ključnim trenucima. Igrale smo ligašku utakmicu protiv Ženskog košarkaškog kluba Pazin. Dvije sekunde prije kraja gubile smo tri razlike. Šutirala sam s polovice igrališta i pogodila za produžetke. U prvom produžetku zabila sam tricu za izjednačenje i novi produžetak. Na kraju smo ipak izgubile jedan razlike.

U finalu stigla je slatka osveta Pazinu. Ivana Dojkić, koja je uz mene bila najbolja igračica, morala je izaći iz igre zbog pet osobnih pogrešaka. Odlučila sam preuzeti svu odgovornost na sebe. Malo manje od trideset sekundi prije kraja utakmice, pri isteku našeg napada okružile su me tri protivničke igračice. Odlučila sam šutirati i pogodila za 38:35. Do kraja utakmice uspješno smo se obranile i osvojile prvenstvo.

Državno školsko prvenstvo - Višebojac

Osvojila si prvo mjesto na državnom školskom sportskom natjecanju Višebojac. Reci nam nešto više o tome.

Natjecanje je održano u Koprivnici. Sastoji se od različitih individualnih disciplina: sprint, skok u dalj, šutiranje slobodnih bacanja, sedmeraca i malonogometnih kaznenih udaraca. Bile su i dvije ekipne discipline: potezanje konopa i skakanje u vrećama. Uspješno sam prošla kvalifikacije i plasirala se u finale gdje su me došli podržati cijeli razred i ravnatelj. U finalu zahvaljujući dobroj koncentraciji uspješno sam odradila sve zadatke. Osvojila sam rekordnih 170 bodova i pobijedila.

Namjeravaš li se jednog dana vratiti u Poreč?

Nakon studija bih željela zaigrati u inozemstvu, ali nakon toga bih se voljela vratiti u svoj grad. Tu je ipak moj dom te me najljepši trenuci i sjećanja vežu za ovaj grad.

Postoji li osoba koja te inspirira?

Nema neke određene osobe, ali volim ljude koji si zacrtaju cilj i s ljubavlju odrađuju sve potrebno da bi uspjeli u tome. Oni mi uz roditelje i dečka daju motivaciju da ustrajem u svojim ciljevima i uspijem.

Što smatraš svojim najvećim životnim uspjehom?

Najvećim uspjehom smatram što moja obitelj, dečko i prijatelji vjeruju u mene i pružaju mi podršku.

Tvoja misao vodilja u životu?

"Reci mi da ne mogu i dokazat ću ti da mogu".

Kaže se da na mladima svijet ostaje. Rene je zaista posebna mlada osoba. Iako joj je tek 18 godina, ostavlja dojam zrele osobe jasnih stavova i ciljeva. Za nju ne postoji nemoguće te joj je odustajanje strana riječ. Svojim pobjedničkim stavom i vjerom u sebe može nam svima biti primjer. Vjerujemo da će Rene, kada skupi nova znanja i iskustva u inozemstvu, stvoriti nove generacije pobjednika i pobjednica u porečkoj odbojci i biti važan kotačić razvoja sporta i naše zajednice. Dobro je znati da svijet ostaje na takvim mladima.