Upoznajmo Porečanke: Eva Leona Komšić, najperspektivnija mlada sportašica i svjetska prvakinja u kickboxingu

Sedamnaestogodišnja Porečanka Eva Leona Komšić iz Kickboxing kluba King, na ovogodišnjoj svečanosti Dan porečkog sporta proglašena je najperspektivnijom mladom sportašicom u 2022. godini. Prvi je put nastupila na Svjetskom prvenstvu u kickboxingu i odmah se okrunila zlatom u kategoriji juniorki, a prije toga osvojila je prvo mjesto u Prvenstvu Hrvatske u kick lightu do 55 kg.

Ova naizgled obična srednjoškolka, učenica 3. razreda gimnazije Srednje škole Mate Balote, zapravo je vrlo posebna. Razoružava svojom pristupačnošću, ozbiljnošću i lijepim osmjehom, a istovremeno iznenađuje izborom borilačkog sporta u kojemu talentom, predanošću i marljivim radom postiže vrhunske rezultate.

Kako i zašto si se počela baviti kickboxingom? Koliko je tome doprinijela činjenica da je to sport tvog tate Leonarda i kako funkcionirate kao ekipa, budući da je on tvoj trener? Što je najbolje u ovom sportu, a što najteže ili najizazovnije?

Kickboxingom se bavim odmalena, uvijek mi govore da sam prohodala u dvorani. Sve je došlo nekako spontano. Oduvijek sam gledala tatu u dvorani i s vremenom, tokom odrastanja, pronašla sam se u tom sportu i zavoljela ga. Tata Leonardo je moj trener, ali i najveća podrška i motivacija. Kao ekipa zaista odlično funkcioniramo i jako sam sretna što imam priliku sve to dijeliti upravo s njim. Bez njega ne bih uspjela ostvariti sve ovo sto jesam.

U čemu se sastoje tvoji treninzi? Ide li uz to i posebna prehrana? Prenosiš li potrebnu disciplinu i na ostala područja u životu? Imaš li sportske uzore?

Kada govorimo o treninzima, postoji više toga sto odrađujemo tokom tjedna. Svakako se radi na tehnici izvođenja udaraca, njihovoj brzini i preciznosti. Tu su i kondicijski treninzi te sparing. Uz trening, prehrana je vrlo bitan dio cijelog procesa. Kada dolazimo do perioda prije natjecanja, uvijek se držim prehrane po dogovoru s trenerom i pazim što jedem. Ovaj sport me definitivno naučio redu, radu i disciplini te me na neki način oblikovao u osobu kakva jesam. Mogu sa sigurnošću reći da mi je upravo ta disciplina pomogla u svim drugim područjima života izvan dvorane. Jedini uzor kojeg imam je upravo moj tata. On je zaista osoba na koju se pokušavam ugledati i koju smatram pravim sportskim, ali i životnim uzorom.

Pred kraj prošle godine ostvarila si svoj dosadašnji najveći uspjeh – osvojila zlatnu medalju u uzrastu juniorki (disciplina kick light, kategorija do 55 kilograma) na Svjetskom prvenstvu u talijanskom Jesolu. U četiri dana ostvarila si četiri pobjede u četiri borbe! Kakav je to osjećaj? Jesi li očekivala takav ishod i kako je proteklo natjecanje?

Nastupiti za reprezentaciju i doma se vratiti sa zlatom, svjetskom medaljom, zaista je nešto neopisivo! Kada se to sve dogodilo nekoliko dana još nisam bila svjesna što sam zapravo osvojila i trebalo mi je vremena da se dojmovi slegnu. Dok smo bili u Italiji bila sam fokusirana isključivo na borbe, nisam razmišljala ni o čemu osim toga. Imala sam veliku motivaciju i želju, pripremala sam se cijelo ljeto te na kraju i došla do rezultata koji me čini iznimno sretnom.

Je li te razveselila titula najperspektivnije mlade sportašice Poreča? Što ti ona znači?

Nagrada za najperspektivniju sportašicu grada definitivno me razveselila i dokazala mi da se svaki trud isplati. Iznimno mi je drago da je grad prepoznao moj trud, rad te na kraju i rezultat do kojeg sam stigla. Ta je nagrada samo još jedan poticaj da nastavim trenirati i davati sve od sebe.

Gledaju li ljudi još uvijek s čuđenjem na djevojku koja se bavi kickboxigom? Prate li te u toj tvojoj strasti obitelj i prijatelji? Tko su tvoji najglasniji navijači?

Kada spomenem da se bavim ovim sportom, ljudi ostanu u šoku. Vjerujem da je svima već jasnije da se sve više cura počinje baviti “muškim” sportovima, no nikada ne mogu sakriti svoje čuđenje. Često mi govore da me ne mogu mi zamisliti kao nekoga tko može udariti, već da sam vrlo mirna i povučena. Moja obitelj i prijatelji uvijek su uz mene. Ne mogu reći da im je svejedno, no podržavaju me u mojim odlukama. Vjerujem da mojoj mami najteže pada gledanje borbi i da joj nije ni malo drago kad dođem doma s novom plavicom, no ona je kao i tata moja najveća podrška. Uz njih veliku motivaciju dobivam od brata i sestre koji su, sa sigurnošću mogu reći, moji najveći navijači.

Što trenutno radiš? Koji su tvoji sljedeći izazovi i ambicije u sportu?

Trenutno su u tijeku pripreme za nadolazeće državno prvenstvo koje će se održati u subotu, 13. svibnja. Nakon toga, ako sve prođe po planu, nadam se europskom prvenstvu na kraju osmog mjeseca.

Imaš li vremena za izlaske, hobije i razonodu? Kako ćeš provesti ljeto?

Ponekad se osjećam kao da mi dan traje puno kraće od 24 sata, no uz dobru organizaciju - sve se stigne. Prema sadašnjim planovima, nadam se da će ljeto ponovno biti u dvorani, puno treninga i rada. Svoje slobodno vrijeme, osim u dvorani, volim provoditi s obitelji i prijateljima. Svi oni me ispunjavaju i čine osobom kakva jesam. Volim se prošetati s prijateljima, pogledati neki dobar film… primjerice, uživala sam u sportskim dramama iz serijala Creed.

Bi li preporučila kickboxing svojim vršnjacima, posebno vršnjakinjama i zašto? Što bi poručila onima koji imaju predrasude prema tom sportu?

Kickboxing je sport koji te nauči prije svega poštovanju prema drugima, ali i prema sebi. To je sport koji zahtjeva puno truda i strpljenja. Preporučila bih ga svima, mojim vršnjacima i vršnjakinjama, no i svima drugima koji imaju volju i želju za treniranjem. Većina ljudi kickboxing povezuje s udarcima i agresivnošću, ali zapravo je riječ o nečemu sasvim drugome. Radi se o disciplini, samokontroli, tehnici, koordinaciji i ravnoteži, fleksibilnosti i snazi, izgradnji karaktera i samopouzdanja. Na treninzima i u borbama na tatamiju uvijek brinemo jedni o drugima, a stvaraju se i lijepa prijateljstva.