Upoznajmo Porečane: Daniel Šaškin

Lokalno
15.10.2015 09:03
D. Požarić
Daniel Šaškin
Daniel Šaškin
RAZMIŠLJAJ KAO ČOVJEK OD AKCIJE, DJELUJ KAO ČOVJEK OD MISLI
Razgovor zabilježio Davorin Balaž
Vizionari su osobe spremne puno raditi kako bi postigle zacrtane ciljeve. Njihova želja za uspjehom i profesionalnost inspiracija su drugima. Često preuzimaju ulogu lidera, uvijek spremnih reći što misle u cilju promjene na bolje. Posebnim ih čine ideje i njihova realizacija, jer time ostavljaju pozitivan trag svoga djelovanja. Kada iza ideja postoji želja za unapređenjem kvalitete života okoline u kojoj žive, onda njihov entuzijazam i vizionarstvo postaju pokretači kvalitativnih promjena. Upravo takav je naš sugovornik Daniel Šaškin, jedan od najuspješnijih hrvatskih rally vozača i nezavisni gradski vijećnik. Znanja i iskustva stečena u raznim zemljama svijeta i kreativnu energiju usmjerio je u napredak našeg grada. Organizacijom različitih manifestacija, od kojih su neke poput Croatia rallya i Rallyja All Stars prepoznate na svjetskoj razini, unaprijedio je turističku ponudu, a time i kvalitetu života u Poreču.
Daniel je završio Talijansku osnovnu školu Bernardo Parentin u Poreču. Tražeći se kao tinejdžer krenuo je u Klasičnu gimnaziju San Bernardino di Sienna u Udinama iz koje se prebacio u opću gimaziju, Scuola media superiore Italiana u Rovinju. Na kraju je završio jezičnu gimnaziju u Srednjoj školi Mate Balota. Upisao je stomatologiju u Zagrebu da bi se, shvativši kako ne želi cijeli svoj život provesti u istoj prostoriji, prebacio u Visoku poslovnu školu Manero u Višnjanu, gdje je diplomirao marketing u turizmu. Danas je vrlo svestrana osoba angažirana na različitim poljima. Uspješan je poduzetnik, član uprave Odbojkaškog kluba Poreč, gradski vijećnik s Nezavisne liste "Snježane Mekote", organizator sportskih i zabavnih manifestacija, igrač Vaterpolo kluba Vrsar i rally vozač.
Što misliš da bi naši čitatelji voljeli znati o tebi?
Sve čega se prihvatim, želim odraditi maksimalno profesionalno i zato sam često u potpunosti posvećen poslu kao i uživanju u životu kroz zabavu, izlaske i hobije. Kada god mogu pomoći, spreman sam izdvojiti svoje vrijeme. Smatram da su iskrenost i povjerenje velike vrijednosti. Uvijek sam spreman na argumentiranu raspravu u kojoj ću reći ono što mislim u cilju boljitka zajednice, ljudi i samoga sebe.
Ove godine ušao sam u Upravu Odbojkaškog kluba Poreč. Motivirao me izazov da se obrani naslov državnih prvakinja. To će biti izuzetno teško obzirom da su neke ključne igračice otišle na studij. Ukoliko ne postanemo sveučilišni grad, odlazak na studij bit će dugoročni problem sporta, a susrećemo se i sa sa problemom dvosmjenske nastave u mlađim kategorijama koja igračicama onemogućuje redovito treniranje. Moja ideja je širenje baze kluba na cijelo područje Poreštine i stvaranje muške selekcije u bliskoj budućnosti.
Sudjelovao si na radionici BDM kluba „Turistički Poreč kakvog želimo“. Koji su tvoji zaključci?
Turizam čini puno različitih grana: obiteljski, sportski, kulturni, gastronomski, vjerski, zdravstveni, avanturistički, poslovni i cruising turizam. Turistička ponuda treba biti raznolika. Smatram da se Poreč, koji ima puno potencijala, ne može baviti isključivo obiteljskim turizmom, već sve grane treba razvijati podjednako. Još je pokojni profesor Gianni Šegon razvijao sportsko - rekreacijski turizam. Za daljnji razvoj potrebna je suradnja svih dionika. Jedna od ideja je razvoj cruising turizma. Manji kruzeri sa kapacitetom do maksimalno tisuću putnika mogli bi u ranim popodnevnim satima pristajati u porečku luku. U to vrijeme većina turista je na plaži, tako da bi ti gosti popunjavali „dnevnu rupu“ i trošili svoje novce u Poreču.
Kako je došlo do organizacije utrke Croatia Rally u Poreču?
Nekadašnji INA Delta Croatia rally koji se vozio u različitim gradovima Hrvatske i susjednim zemljama, najstarija je utrka u ovom djelu Europe. Uvršten je u kalendar utrka Europskog prvenstva. Od preuzimanja prava i obaveza te potpisivanja ugovora sa HAKS-om, u klubu (Autoklub D.T., op.aut.) smo utrku željeli podići na višu razinu, a krajnji cilj je da jednoga dana postane službena utrka WRC svjetskog prvenstva. Te događaje prati 900 milijuna ljudi u svijetu, a u destinaciju privuku u prosjeku 300.000 gledatelja sklonih velikoj potrošnji. Za uspješnu organizaciju važna će mi biti iskustva i znanja koja sam stekao vozeći utrke u različitim zemljama svijeta.
Što je potrebno za organizaciju tako velike manifestacije?
Iako su nužna velika financijska sredstva, najvažniji je tim sposobnih ljudi. Ima nas 200 i ponekad je vrlo teško voditi takvu ekipu. Hrvatska je još uvijek zemlja koju se tek otkriva. Teško je privući kvalitetne vozače koji se inače odlučuju za druge mondene destinacije. Zbog toga su u ovome poslu vrlo važni poznanstva i dosljednost. Utrku je potrebno podignuti na najviši mogući nivo i kvalitetom privući vozače. Iz tog nam je razloga važno zadovoljiti prije svega sigurnosne kriterije, atraktivnost staza, kvalitetne dodatne sadržaje i stvoriti dobru interakciju s publikom.
Na Rally All Stars 2010. u Poreču doveo si jednog od najpoznatijih svjetskih vozača, Juhu Kankunnena. Kakvi su bili njegovi dojmovi?
Stupili smo u kontakt preko interneta. Nakon upoznavanja, nekoliko sam puta bio gost na njegovoj vozačkoj akademiji. Odvozio sam nekoliko pokaznih i test utrka. U utrci s njegovim instruktorima na stazi dužine 6 km osvojio sam drugo mjesto i na taj način dobio priliku da i sam postanem instruktor. Zahvaljujući našem poznanstvu i suradnji, pristao je doći. Oduševljen je ljepotama Poreča, ljudima, hranom i istarskim vinima. Jednom je naručio 400 boca istarskih vina koje je poklonio prijateljima za Božić. Posebno mu se svidjelo to, što su ga ljudi ovdje prepoznali na ulici, ali nisu bili prenaporni. U Finskoj i drugim europskim zemljama od obožavatelja ne može u miru prošetati gradom.
Šaškin kao instruktor na akademiji Juhe Kankunnena u Finskoj
Šaškin kao instruktor na akademiji Juhe Kankunnena u Finskoj
Šaškin kao instruktor na akademiji Juhe Kankunnena u Finskoj
Šaškin kao instruktor na akademiji Juhe Kankunnena u Finskoj
Odakle tvoja želja da se baviš automobilizmom?
Djed se bavio motociklizmom i stalno nešto radio oko auta i motora. Vidjevši njegove pehare odlučio sam se okušati u auto moto sportu, a fantastična prilika je stigla 1999., kada je organiziran prvi Porečki rally. Saznao sam da se trkaći auto može iznajmiti, sjeo u Peugeot 106 i krenuo u uspješnu avanturu koja još uvijek traje.
Tvrdiš da je rally tehnički najzahtjevniji sport ovog stoljeća! Zašto?
U automobilistički sport uključeno je puno različitih disciplina poput strojarstva, elektrotehnike, fizike, tjelesne kulture, psihologije i sociologije. Inženjeri koji razvijaju trkaće automobile utroše puno sati u planiranje, razvoj i izradu automobila. Borba sa zakonima fizike je konstanta u njihovom poslu. Također, svaki bolid mora zadovoljiti visoke sigurnosne standarde. Za vrijeme utrke u njemu sjede vozač i suvozač. Prije svega staze koje mogu biti dugačke od 50 pa do 450 km, sastoje se od puno različitih dionica kao što su zavoji, prijevoji, usponi, nizbrdice, ravnice. Vozi se po svim vremenskim uvjetima i prijeđe veliki broj kilometara u nekoliko dana. Primjer je Dakar Rally, gdje se 10.000 km odvozi za 15 dana. Toliko staza nemoguće je naučiti napamet i zato suvozač zapisuje njihove specifičnosti. Osim što vozača tijekom utrke mora upozoravati na specifičnosti staze i usmjeravati ga, suvozač mora biti velik znalac u procjeni svog pilota. Vrlo je važno da, unatoč velikom adrenalinu, obojica ostanu potpuno smirena, koncentrirana i staložena. Kao i inženjeri, vozači se također bore sa zakonima fizike.
Proslava pobjede sa suvozačem
Proslava pobjede sa suvozačem
Vozio si najzahtjevniju rally utrku na svijetu, Rally Dakar. Smatraš li to svojim najvećim uspjehom?
Istina je da ga smatram najvećim uspjehom, iako sam nezadovoljan jer utrku nisam završio. Razlog je, na svu sreću, bio tehničke prirode, što me tješi. To je najteža, najopasnija i najzahtjevnija utrka na svijetu. Radilo se o 10.000 km vožnje kroz Argentinu i Čile. Neke dionice išle su preko planinskog masiva Ande gdje su uvjeti za vožnju izuzetno teški i opasni. Rally koji se inače vozio na dionici Pariz – Dakar tada je prvi puta preseljen u Južnu Ameriku. Staza je zahtjevnija i manje vozača završava utrku. Ići ću ponovno! Ova priča nije gotova!
Ima li još uspjeha koje bi izdvojio?
Dva puta sam bio prvak i viceprvak Hrvatske. Jedan od uspjeha kojim se ponosim jest da sam u svojoj klasi pobijedio već na svojoj drugoj utrci, onoj Europskog prvenstva u Sloveniji koju sam odvozio kao junior.
Koja ti se utrka najjače urezala u sjećanje?
Osim Rallya Dakar, Central European Rally koji se vozio preko Karpata kroz Mađarsku i Rumunjsku te Pax Rally kroz Portugal.
Šaškin na Central European Rallyju 2008. kroz Rumunjsku i Mađarsku
Šaškin na Central European Rallyju 2008. kroz Rumunjsku i Mađarsku
Kakvi te osjećaji prožimaju za vrijeme utrke?
Tijekom utrke imam odgovornost ne samo za svoj život, već i za suvozačev. Zato, unatoč velikoj dozi adrenalina koju ovaj sport nosi, tijekom utrke nema mjesta emocijama. Potpuno sam fokusiran na vožnju. Nakon završetka utrke, opustim se, dam si oduška i proveselim s prijateljima.
Opuštanje sa ekipom važno je nakon svakog uspjeha
Opuštanje sa ekipom važno je nakon svakog uspjeha
Na YouTubeu je objavljena snimka tvog izlijetanja sa staze. Što ti je proletjelo kroz glavu u tom trenutku?
Izlijetanje i vrtnja automobila traju tri do četiri sekunde koje izgledaju kao vječnost. Kroz glavu mi je samo prolazilo kada će se bolid zaustaviti i prestati vrtjeti.
[yt10]
Omiljeni bolid?
Volvo mi se sviđa kao marka automobila. Uspjeli su spojiti priču obiteljskog automobila i prisutnosti u sportskom segmentu. Njihova filozofija u kojoj novac nije najvažniji mi je privlačna.
Imaš li uzora među rally vozačima?
Ima ih puno, ali ako moram izdvojiti onda Juha Kannkunen i Gigi Galli.
Što za tvoj život znači činjenica da si državni prvak?
Predstavlja mi veliko zadovoljstvo i ponos zbog činjenice da se naporan rad uglavnom isplatio.
Daniel Šaškin sa suvozačem u bolidu
Daniel Šaškin sa suvozačem u bolidu
Kako komentiraš situaciju u natjecateljskom automobilizmu u Hrvatskoj?
Situacija je jako loša. Nedostaje pravih vizionara, volje za radom i samokritičnosti. U takvoj situaciji, uz stalnu gospodarsku krizu, teško je doći do financijskih sredstava.
Koje su ti daljnje ambicije u automobilizmu?
Volio bih voziti još nekoliko godina i Croatia rally pretvoriti u WRC utrku svjetskog prvenstva. U tom slučaju pokazali bismo ljepote i mogućnosti Poreča, Istre i Hrvatske auditoriju od 900 milijuna ljudi koji godišnje prate WRC utrke. Vjerujem da ću dobiti priliku ponovno sudjelovai i uspješno završiti utrku Rally Dakar. Jedino na taj način bih se volio oprostiti od karijere rally vozača.
Na Dakar Rallyu 2009.
Na Dakar Rallyu 2009.
Istaknuo si da u inozemstvu rally vozači surađuju s institucijama države u podizanju razine sigurnosti u prometu. Je li to moguće provesti u Hrvatskoj i na koji način?
Smatram da je to i u Hrvatskoj nužno provesti. Automobilizam razvija industriju i kroz njega se mladi ljudi puni adrenalina na neki način preusmjeravaju s prometnica u organizirani oblik brze vožnje. Promicanjem izvrsnosti potiče se povećanje razine prometne kulture i sigurnosti u prometu. Mladi vozači u inozemstvu dužni su proći obuke i testove sigurnosne vožnje i osposobiti se za vožnju u svim mogućim uvjetima.
Vojska i policija u inozemstvu surađuju ne samo s autoklubovima, već i s drugim sportskim udrugama. Na taj način obučavaju svoje kadrove za zahtjevne zadaće. Uzimam za primjer proslavljenog skijaša, carabiniera Alberta Tombu koji obučava talijansku policiju za zahtjevne zadaće na teškim terenima.
S Nikom Fleiss, Dubravkom Šimencom i reperom Markom Lasićem Neredom pozvan si na kviz znanja u Osnovnoj školi Stjepana Radića u mjestu Čaglin u okolici Požege? O čemu se tu radilo?
Promovirali smo Snježnu kraljicu. Radilo se o druženju s djecom kroz kviz znanja u kojem im odgovaramo na postavljena pitanja o sportu. Nakon toga, razgovarali smo s njima o puno različitih tema. Na taj način obišao sam brojna mjesta u Hrvatskoj.
Proslava još jedne pobjedničke utrke
Proslava još jedne pobjedničke utrke
Poduzetnik si od 21. godine života. Što je zaslužno za tvoj poduzetnički duh?
Djed Anđelo bio je poduzetnik cijeloga života. Otac mi je doktor koji je otvorio jednu od prvih privatnih ordinacija u Poreču, a majka ekonomistica. Gledao sam njih kako svojim radom postižu rezultate i zaključio da je bolje raditi za sebe i po svom, nego za nekog drugog.
Što smatraš svojim najvećim uspjehom u poduzetništvu?
Činjenicu da podmirujem sve svoje obveze, što je danas sve teža zadaća. Iza mene nisu ostali nikakvi dugovi.
Čime se baviš u slobodno vrijeme?
Imam puno hobija. Volim boraviti na selu, biti u prirodi i uređivati kuću, skupljati starine. Zanimaju me odbojka, ribolov, jedrenje, ronjenje,... Razrađujem projekte. Igram vaterpolo za VK Vrsar, viceprvake Alpe Adria lige, trčim, treniram povremeno kod profesora Miše Milinkovića i vozim. Intrigira me letenje i to je definitivno sljedeći hobi.
Imaš li uzora u životu?
Izdvojio bih pokojnog profesora Branka Mrkušića, djeda Anđela i majku Miru. Učio sam od puno ljudi koji mi na određeni način predstavljaju uzore. Svakako najviše volim ekscentrike jer su uvijek zanimljivi.
Tvoj životni moto?
Budi dosljedan, neovisno o tome koliko te to koštalo.
Napomenuo si da si obišao puno zemalja i upoznao različite ljude koji su ti dali kvalitetne ideje za unapređenje kvalitete života. Na koji način misliš da se te ideje mogu primijeniti u našem gradu?
Smatram da je putovanje najbolji način širenja vidika, znanja i kontakata s ostatkom svijeta, i stoga predstavljaju preduvjet za svaku pozitivnu promjenu. Želio bih spojiti tradicije koje su se održale kroz stoljeća s provjerenim i kvalitetnim novotarijama. Rast neke sredine mora biti održiv. Potrebno je stvari promatrati kroz dugoročnu prizmu te sagledati sve moguće posljedice određenih odluka. Želim mladim ljudima poručiti da se ne predaju i ne odlaze iz Poreča. Neuspjeh u životu ne postoji. Sve su to lekcije iz kojih možemo nešto naučiti. Potrebno je nakon svakog pada zasukati rukave i krenuti dalje u bitku za bolje sutra. Nitko drugi to neće učiniti umjesto nas.
Kako vidiš svoj doprinos zajednici?
Volio bih kao volonter raditi na podizanju kvalitete sportskih i zabavnih sadržaja. Zadovoljstvo mi je stvari odraditi kvalitetno, profesionalno i na visokom nivou. Ne volim iza sebe ostavljati nikakve repove. Kroz manifestacije poput Croatia rallya, Europskog Jet ski prvenstva, Rally All Stars-a, sudjelujem u širenju turističke ponude Poreča. Putem organizacije procesije Sv. Maura želim da se građani Poreča međusobno povežu, njeguju kulturni identitet i povijesno nasljeđe našeg grada. Organizirao sam preko 100 koncerata od kojih se tek za jedan manji dio plaćala ulaznica, na što sa zadovoljstvom gledam kao na svoj doprinos zajednici. Uživam raditi za svoj grad. Nisu mi potrebne nikakve pohvale, već samo ozbiljna podrška okoline i institucija.
Olimpijski moto kaže: „Brže, više, jače“. Te tri riječi obilježavaju ljude koji žele pozitivne promjene, napredak u kvaliteti onoga čime se bave i ne boje se izazova. Takav je i Daniel Šaškin. Zbog želje da stvari obavi na najbolji način i da stalno pred sebe postavlja nove ciljeve i izazove, Daniel uspješno realizira svoje ideje. Radom dokazuje da se uz viziju, volju, djelovanje i ljubav prema svojoj zajednici, može učiniti puno za sebe, ljude oko nas i generacije koje dolaze.
© 2003 - 2024 Parentium Media - Hosted by Plus.hr
Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja boljeg korisničkog iskustva. Izjava o privatnosti