Umro je Đorđe Balašević

[slika1d]

Đorđe Balašević bio je srbijanski kantautor, pjesnik, redatelj i glumac poznat po svojim baladama i šansonama. Prije nekoliko dana primljen je u beogradsku Infektivnu kliniku gdje se liječio od upale pluća. Desetak dana liječio se kod kuće, ali, nakon što su se simptomi pogoršali, primljen je u bolnicu. Preminuo je tri mjeseca prije 68. rođendana.

Balašević je prije dvije godine doživio infarkt, što je zabrinulo i rastužilo tisuće njegovih obožavatelja, a tada je bio hospitaliziran u Institutu za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici.

Đorđe Balašević rođen je 11. svibnja 1953. godine u Novom Sadu od oca Jovana i majke Veronike, rođene Dolenec. Njegovi su se do rata 1941. godine prezivali Balašev, kada je njegov djed promijenio prezime u Balašević. Završio je gimnaziju u Novom Sadu 1972. te studirao zemljopis na novosadskom Prirodno-matematičkom fakultetu koji nije završio, već studij prekida i pridružuje se grupi "Žetva" 1977. godine. U srednjoj školi htio je postati nogometaš. Nogometom se bavio, što govori u brojnim govorima, kao i u pjesmi “Prva ljubav”.

Balašević se priključio skupini "Žetva" iz Novog Sada te s njima snimio singl "U razdeljak te ljubim" koji je prodan u 180.000 primjeraka, a što je bio velik uspjeh za tadašnji jugoslavenski status. 1978. godine napušta skupinu "Žetva" i osniva vlastitu, nazvanu "Rani mraz". Skupina je prvi put nastupila u Opatiji 1978. godine s pjesmom "Moja prva ljubav". Tada se skupini priključio Bora Đorđević, kasnije poznatiji pod nadimkom Bora Čorba, koji je nakon nekoliko mjeseci napustio skupinu i osnovao vlastitu (Riblja čorba).

Godine 1979. osvaja prvo mjesto na splitskom festivalu s pjesmom "Panonski mornar". Tada je počelo Balaševićevo razdoblje. Godine 1980. morao je odslužiti vojni rok pa nije imao vremena za glazbu, ali uspio je napisati tekst za pjesmu Zdravka Čolića i Srebrnih krila.

Sa skupinom "Rani mraz" izveo je dvije najpopularnije pjesme poput "Priča o Vasi Ladačkom" i "Život je more". 1982. godine napušta skupinu "Rani mraz" i počinje samostalnu pjevačku karijeru.

Prvi album izdao je iste godine i nazvao ga Pub, a za kojeg je dobio mnoge pohvale. Krenuo je na samostalnu turneju Jugoslavijom i održao koncert u Beogradu, koji mu je označio uspješnu samostalnu karijeru sljedećih godina. Sljedeća dva albuma doživjela su velike uspjehe i "gurnule" Balaševića ka slavi. Proglašen je odličnim tekstopiscem i izvođačem. Album Bezdan iz 1986. godine donio mu je mnogo nagrada i dobio je velike pohvale.

Početkom rata, Balašević je prekinuo suradnju s hrvatskim kantautorom Elvisom Stanićem. Za vrijeme rata objavljuje album Jedan od onih života s pjesmama zbog kojih biva prešutno zabranjen na većini radio stanica. Balašević od početka rata zauzima posve antiratni i pacifistički stav, koji promiče u brojnim pjesmama, koncertima, govorima i intervjuima. Nekoliko godina prije rata, 1987. izvodi pjesmu "Samo da rata ne bude" koja simbolizira himnu antiratnih stavova i odstupanje od bilo kakve pomisli ka uspostavi rata što potvrđuje i stihom “Samo da rata ne bude, ludila među ljudima, veliki nude zablude, plaše nas raznim čudima i svakoj bajci naude, da rata ne bude!”. Pjesmu izvodi s dječjim zborom.

U pjesmi "Krivi smo mi" govori o besmislu rata, i o tome kako smo mi, narodi tadašnjih zemalja dozvolili sve te strahote i pokolje, ne izrazujući svoj bunt ili nezadovoljstvo onim što vladajući čine. A pjesmu "Čovek sa mesecom u očima" posvećuje nekoliko godina prije palom Vukovaru. Pjesmu mnogi smatraju najljepšom pjesmom o ratnom Vukovaru ikada napisanom. Nakon rata objavljuje album Naposletku.

Sa svojim albumom Devedesete Balašević ismijava srpskog vođu u ratu Slobodana Miloševića pjesmom "Legenda o Gedi Gluperdi", a pjesmom "Devedesete" Balašević govori o vremenima prije 1990-ih i o nesretnim devedesetima koje su donijele sve one grozote po kojima ih pamtimo. S tog albuma je i pjesma "Živeti slobodno" koja također spada u istu kompilaciju antiratnih pjesama i pjesama koje promiču mir.

Nakon ta dva albuma, izdaje još dva albuma, Dnevnik starog momka te Rani mraz. Svirao je do smrti, održavajući poveće koncerte, a također je sudjelovao i na humanitarnim koncertima.

Preminuo je u Kliničkom centru Vojvodina u Novom Sadu, 19. veljače 2021. u 68. godini života, tri dana nakon što je u istom hospitaliziran.

Izvor: Wikipedia, foto: Romanski