Umna kolumna: Kako su `neprofitni mediji` ubili sami sebe
1
Piše: Emir Fulurija
Napokon smo i to dočekali. Ministarstvo kulture je prekjučer objavilo rezultate ovogodišnjeg natječaja za potporu neprofitnim medijima kojim je podijeljeno oko 3 milijuna kuna.
Naravno da se objava ovih rezultata nije čekala s nikakvom neizvjesnošću jer je sve ionako bilo poznato unaprijed. Da je postojao neki kviz u kojem bi se nabrojali mediji koji će dobiti potpore, ne bi bio nikakav problem pogoditi tko je dobio novac od Ministarstva. Uostalom, dovoljno je bilo samo pogledati prošlogodišnju listu te je iskopirati u ovu godinu. Prvih 10 medija od prošle godine su među 11 u ovogodišnjem natječaju. Tek se Tris probio među top 10 kao 'new entry'.
Iako je potpuno besmisleno pisati ovaj tekst jer on sigurno neće ništa promijeniti niti bilo koga zaintrigirati, nakon što smo nekom igrom slučaja od početka bili uključeni u rasprave i sve oko ovog natječaja a kada je jasno da se sve odvija kako smo predvidjeli prije gotovo dvije godine, onda je nekako bilo besmislenije još jednom ne iznijeti sve ono zbog čega je ovaj natječaj Ministarstva sramotan. Probat ću biti što kraći iako je to u ovoj slučaju teško moguće.
Neću baš kronološki nabrajati sve nejasnoće i nepravilnosti, ali treba krenuti od početka. Ideja da Ministarstvo kulture financijski pomaže neprofitne medije uistinu je dobra i na tome treba čestitati, ali već je na prvim sastancima bilo jasno da su se neke stvari unaprijed odlučile. Naime, od početka je bilo postavljeno da će se u glavnini novac davati za plaće/honorare te da se projekti pojedinih medija koje bi željeli prijaviti neće uzeti u obzir. Na primjedbe da ne vidimo razloge zbog čega u natječaj ne bi ušla mogućnost financiranja i plaća i projekata, pa kako je kojem mediju drago, odgovor je uglavnom bio da postoji dosta drugih projektnim linija. Istina je, postoje, ali ne za neprofitne medije već za neke druge stvari. No, ovo je ipak bio najmanji problem.
Najveći se problem ovog natječaja vrlo brzo iskristalizirao. Naime, od početka je Ministarstvo kao jezgru kriterija za ovaj natječaj vidjelo u 'doprinosu pluralizmu, promicanju slobode govora, ljudskih i građanskih prava, kritici i propitivanju moćnih' i sličnom te je na tome inzistiralo do okončanja sada već drugog natječaja. Koliko god se trudili dokazati kako su ovi kriteriji potpuno diskriminatorni prema većem dijelu neprofitnih medija, pogotovo onima specijaliziranima koji se bave, recimo, glazbom, filmom, sportom ili nečim drugim, toliko je Ministarstvo prešućivalo te primjedbe uvijek se koristeći nekim nesuvislim, unaprijed pripremljenim lijepo sročenim rečenicama koje ništa ne objašnjavaju.
Zbog čega su ovi kriteriji diskriminatorni? Jednostavno, jasna je odredba neprofitnih medija – to je uostalom i samo Ministarstvo u samom natječaju naglasilo: 'Prijaviti se mogu neprofitni proizvođači medijskog sadržaja koji se distribuira putem različitih tehnoloških platformi – tiska, radija, televizije, interneta. Neprofitni proizvođači medijskog sadržaja odnosno neprofitni mediji mogu biti pravne osobe, posvećene zadovoljavanju informativnih, obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih, kulturnih i drugih komunikacijskih potreba javnosti, registrirane kao udruge, ustanove, neprofitne zadruge, vijeća nacionalnih manjina i druge organizacije upisane kao neprofitni mediji u odgovarajuću knjigu Agencije za elektroničke medije ili Registar neprofitnih organizacija Ministarstva financija.' Dakle, nigdje ne se ne spominje da su neprofitni mediji oni koji ' doprinose pluralizmu, promicanju slobode govora, ljudskih i građanskih prava, kritici i propitivanju moćnih', već je sve jasno definirano kroz AEM ili Ministarstvo financija.
Cijeli članak pročitajte
ovdje
.
