Umaški dernek Bregovića i orkestra

Iako će vrsni kuhari reći da nije dobro miješati okuse, jer onda jedan poništava drugi, tko još nije kušao sataraše, fiš-paprikaše, đuveče i maneštre koje, unatoč čudu sastojaka, imaju fini okus…

Takva je i glazba Gorana Bregovića i njegovog malog Orkestra za vjenčanja i sprovode. Putuje po bivšoj Jugoslaviji, prelazi granice, vraća se, ulazi u svačiju kuću, zaviruje u tuđi lonac, a i priča priču o onima koji ni države nemaju. Sve u jednom: udaraljke, puhački instrumenti, gitara, vokali. U kombinaciji s osam trubača, bubnjarom i tri ženska vokala iz Bugarske i Makedonije, Goran Bregović se predstavio publici na središnjem teniskom terenu Sol Stella Marisa u Umagu, svečano otvarajući program ATP Croatia Opena.

Prvi su nas, s dviju strana tribina, iznenadili trubači koji su zasvirali, a potom otišli do pozornice gdje im se pridružio i ostatak posade od ukupno 13 članova. Iako bi ove glazbenike bilo ljepše vidjeti izvan sportskog objekta, i iako oni s bočnih tribina možda nisu najjasnije čuli zvuk, nećemo tražiti dlaku u jajetu. Bregović se publici obratio u nekoliko navrata, jednom i da učtivo kaže da mu je drago što je tu.

Oko teniskog terena muvalo se cijelo mnoštvo. Ipak, čini se, mnogi se nisu namjerili na koncert pa će ostati zabilježeno i da je Bregovićev koncert bio nešto manje posjećen od prošlogodišnjeg kad je otvaranje dopalo Đorđa Balaševića. No, oni koji su došli mogli su bez velike muke dizati ruke u zrak, mrdati bokovima, otići po pivo i šetati s jednog kraja terena na drugi. A njima je upravljao čovjek u bijelom odijelu, kojeg i veličaju i opovrgavaju - Goran Bregović.

Prošetao je Goran po svom albumu »Tales And Songs From Weddings And Funerals« i glazbi skladanoj za Kusturičine filmove »Dom za vešanje«, »Underground«, »Arizona dream«… Publika se palila na »Hop, hop, hop«, »Sex«, »Ya ya« (Ringe ringe raja), »In the Deathcar«. Naravno, najveće oduševljenje na ovim prostorima uvijek izmame »Mesečina« i »Ederlezi«. Na sat i pol svirke nadovezao se i bis koji je potrajao uz »juriš« publike i neizostavan Bregin »Kalašnjikov«. Tuga, čemer, jad, sreća i veselje, ili jednostavno umaški dernek, potrajao je dovoljno da bar malo ublaži glad onih koji su željno čekali dolazak Bregovića i pratećeg Malog orkestra.