U zemlji velike laži (by Dubravko Grakalić)
Predizborno podcjenjivanje biračke pameti počelo je neočekivano rano. Iako vlastodršci parlamentarne izbore žele tek 4. prosinca - koji im ne odgovara kao stranci i političkoj skupini, ali navodno odgovara njihovoj oktroiranoj zapovjednici - proteklih su se dana propeli na zadnje noge da bi se njihove predizborne laži što dalje čule.
Najprije su, ničim izazvani, priopćili da je recesiji i ekonomskoj krizi došao kraj, da bi potom počeli širiti famu da su izbori neodlučeni, da pušu u vrat opoziciji i da im je ime neizvjesnost. Vrhunac te smiješne promidžbe, što je Jadranka Kosor osobno vodi po plažama, na ulicama, u školskim dvorištima i okolici tvornica - gdje stvarni ljudi doista žive, jesu izravne uvrede na račun opozicijskih političara, nemušto izazivanje razdora u Kukuriku zajednici i vođenje prizemne "hvalite me, usta moja" politike.
Premijerka Kosor neprekidno pokušava uvjeriti naciju da ima stanovite zasluge u razvoju hrvatske demokracije i približavanju države Europskoj uniji, iako je jasno da se radi o procesima koje čak niti ona, kao ni nesposobna vlast koju predvodi, nije mogla upropastiti. Da je njezin politički otac i mentor dr. Ivo Sanader vodio pošteniju politiku, odnosno da nije ustoličio HDZ kao stranku ljepljivih prstiju, zemlja bi odavno završila legendarne pregovore, a minus u državnoj blagajni bio bi znatno manji.
Da je HDZ još od vremena dr. Franje Tuđmana, premijera Stipe Mesića i ekonomskog gurua Bore Škegre znao voditi ekonomsku politiku, danas Hrvatska ne bi imala propale tvornice i pune konobarske škole, koje će služiti europske goste da bi se preživjelo. Hrvatska demokracija svakako bi bila drukčija da su je vodili Vlado Gotovac i Savka, a ne Tuđman, Sanader i Kosor, no kako bi rekao jedini general među njima - "ki bi, da bi".
Jedno od recentnih medijskih istraživanja, kojima osiromašene novine pune svoju ljetnu dijetnu ponudu, ustvrdilo je da je čak dva posto građana povjerovalo premijerki Kosor da se izlazi iz recesije. Ostali su povjerovali vlastitoj pameti, a možda su pritom pogledali i u lisnicu. Predizborne blamaže takve vrste, naravno, nisu novost, ali nevjerojatna je činjenica da ih političari bez talenta ponavljaju baš za svake izbore.
Drugi mit - onaj o tome da su izbori toliko neizvjesni da ćemo puknuti od znatiželje i u kladionici uložiti jednu lipu u pobjedu HDZ-a - još je besmisleniji. Ako dolazak pape Benedikta - kojeg premijerka i lokalni kler očito neće napiti vincem iz dajlanskog podruma - nije podigao rejting HDZ-a do pobjedničke razine, ako to nije načinilo ni dovršavanje pregovora s Bruxellesom, onda neće niti obmane i laži kojima se birači svakodnevno podvrgavaju.
U prosincu toplo more i puni novčanici turističkih djelatnika, od Umaga do Makarske, već će okopniti, EU će (p)ostati dosadna tema, a glavni meštar svih HDZ-ovaca dr. Sanader imat će riječ. U zboru s njime pjevat će potpredsjednik Polančec te Blagajnica i Blagajnik, i taj će remetinečki zbor sužnjeva pjevati službenu melodiju predizborne kampanje.
U toj aritmičnoj izbornoj himni hrvatske politike nikakvog značenja neće imati današnje velike teme i oštri prijepori, ma koliko oni bili umjetni. Na primjer, recentno izazivanje "razdora" između IDS-a i SDP-a već sada je smiješno jer je očito da je Jakovčić pokazao da je najprije župan, a zatim šef stranke. Tu razinu odgovornosti u HDZ-u sklonim medijima nisu u stanju prihvatiti, jer je kod njih sve podređeno stranci, vođi i vlastitom probitku. Podupiratelji političke organizacije koja je, navodno, pljačkala državni novac i čiji je bivši šef optužen za korupciju, ne mogu prihvatiti politiku koja se bavi općim interesom, nego isključivo politiku koja im puni džepove.
U tome je najbitnija razlika HDZ-a i Kukuriku zajednice, bez obzira što i na strani opozicije ima posvemašnjih šarlatana. Birači, kako pokazuju ankete koje se ne prenose u Vjesniku, znatno više vjeruju onima koji su za javnu politiku koja promiče opći interes, a mnogo manje onima koji pokreću antikorupcijske kampanje kao dio borbe za vlast.
Posve je jasno da Sanader ne bi završio u remetinečkom ogranku HDZ-a, da se nije poželio vratiti na stolicu što ju je prepustio svojoj dugogodišnjoj zapisničarki. Da je imao, napokon, više lucidnosti - on bi "navinuo" državnog odvjetnika da se pozabavi stranačkim protivnicima koji su se bavili istim poslom kao i on.
Neće biti lako sačuvati pamet i strpljenje u mjesecima koji predstoje. Svakodnevna navala obećanja, često izrečenih s ruba pameti i na kraju živaca, nesumnjivo će mnogima ogaditi politiku i njezine vinovnike, čija je čestitost pod većom javnom sumnjom od one što je imaju djelatnice u aktualnim seks-skandalima. Prema nekim je političarima Simona Gotovac istinska "časna sestra", a možda i intelektualna diva. Ona se, napokon, samo "željela dobro udati", dok politička kasta želi dovijeka živjeti na naš račun i bez obavljenih bračnih zavjeta.
Posebna zaduženja u podsticanju gađenja prema politici i izlasku na izbore imaju zagrebački i splitski gradonačelnik. Milan Bandić započeo je svoju kampanju - za račun HDZ-a i HSS-a - najavom da će iskopati umjetno jezero na vrhu Medvednice, dok Željko Kerum naručuje skulpture Tuđmana, pape Ivana Pavla II. i samog Isusa Krista. Prve dvije idu na rivu, a druga na Marjan, malo iznad Fanina kafića. U dobra vremena, bilo bi to zabavno, a danas je groteskno.
Jasno je da živimo, kako bi to rekao najveći istarski novinar svih vremena Ante Ciliga, u zemlji velike laži. Ciliga je, doduše, mislio na SSSR, ali HDZ-ova Hrvatska još je originalnija u tom pogledu.
