U Vrsaru održano treće hodočašće brodicama na otok sv. Jurja

U ponedjeljak, 23. travnja morskim hodočašćem na otok sv. Jurja u Vrsaru je svečano proslavljen blagdan tog ranokršćanskog mučenika. Svečano misno slavlje ispred drevne crkvice iz 9. stoljeća na istoimenom otoku u vrsarskom akvatoriju predvodio je mjesni župnik, vlč. mr. Lino Zohil.

Nakon poslijepodnevnog okupljanja na vrsarskoj rivi, hodočasnici su se sa pet brodica koje su im na raspolaganje stavili lokalni ribari i vrsarska marina, prevezli na otok Sv. Jurja i nakon okupljanja pred tamošnjom crkvom krenuli u šetnju novouređenom šetnicom. Po povratku do crkvice uslijedilo je svečano euharistijsko misno slavlje koje je pjevanjem uzveličao župni zbor.

Vlč. Zohil je na početku misnog slavlja pozdravio sve okupljene vjernike na hrvatskom i talijanskom jeziku, jer se, zahvaljujući adekvatnoj promidžbi proslave, pozivu na hodočašće odazvala i nekolicina stranih gostiju koji trenutno borave u Vrsaru.

U prigodnoj nadahnutoj homiliji predslavitelj je prije svega kratko prikazao povijesno-kontekstualna obilježja izuzetne rasprostranjenosti štovanja sv. Jurja kojeg se, obzirom da je bio rimski vojnik kršćanin, tijekom povijesti, a napose za vrijeme križarskih ratova, vrlo često uzimalo za zaštitnika vojnih postrojbi, sakralnih građevina, ali i gradova pa i čitavih država.

U toj povijesnoj epohi nastaje običaj prikazivanja sv. Jurja kao konjanika koji ubija zmaja, simbol zla.

Na području Porečke i pulske biskupije sv. Juraj se časti u Rovinju gdje je, uz sv. Eufemiju, suzaštitnik grada, zatim u Oprtlju, Boljunu i Starom Pazinu.

Njegovu zaštitničku ulogu propovjednik je okupljenima nastojao posvjestiti i strateškom lokacijom otoka sv. Jurja koji je svojom pozicijom prirodna zaštita vrsarskoj rivi uz koju je privezano više stotina plovila.

Predslavitelj je sv. Jurja istaknuo kao svjetli uzor, kako njegovim suvremenicima tako i ljudima današnjeg vremena.

Na kraju misnog slavlja župnik je zahvalio svima koji su na bilo koji način sudjelovali u realizaciji ovog hodočašća, a napose gradskoj komunalnoj službi, zahvaljujući kojoj je osim uređenja ove godine kroz gustu vegetaciju probijena kružna šetnica oko većeg dijela otoka. Prošle je godine, naime, ista takva šetnica uređena oko manjega dijela. Zahvalio je zatim ribarima i djelatnicima Marine Vrsar na prijevozu do otoka te općinskom poglavarstvu i mjesnom uredu Turističke Zajednice na pomoći u uređenju i organizaciji zabave na rivi koja je uslijedila te večeri.

Mr. Zohil je zatim pozvao vjernike da obiđu crkvicu, te iznio nekoliko povijesnih podataka o njenoj izgradnji o obnovi, vrsarskoj povijesti te tragovima kršćanstva na ovom području.

Crkvica izgrađena na prirodnoj stijeni temeljito je obnovljena i ponovno posvećena polovicom devedesetih godina prošloga stoljeća. Iznutra je krase dvije tipično ranokršćanske apside, a tragovi hrvatskog pletera pokazatelj su nacionalnog sastava stanovništva u vrijeme kada je crkvica građena. Vrsar se u povijesnim zapisima („tabulae peuntingeriane) prvi put spominje kao „Ursaria sull'insula“ u 3 stoljeću, a ostaci kamenoloma na vrhu otoka te druge arhitektonske modifikacije terena pokazatelji su rane naseljnosti otoka.

Župnik je kratko izlaganje završio zanimljivim detaljem o postojanju zapisa o tome da je most u venecijanskom sestieru Cannaregio, prema stanici Santa Lucia napravljen od kamena iz Vrsara, te mišlju da poštivanje i valoriziranje povijesne baštine nije samo odraz kulture nego i odraz svijesti da cijenimo što su nam prethodne generacije ostavile, što ujedno predstavlja i obvezu da mi to isto, u materijalnom ali i duhovnom aspektu, predamo budućim naraštajima.

Prije povratka na kopno snimljena je zajednička fotografija ispred crkvice. (G. Krizman/parentium)