U Sovinjaku uzgojena ljekovita Lavlja gljiva
1
Proizvodnja ljekovitih gljiva njegova je životna misija, a Lavlja griva, ili u latinskoj verziji Hericium erinaceus, najnovija mu je gljivarska uzdanica. Vasilij Čaplinskij, Zagrepčanin ruskog podrijetla, dvije je godine eksperimentirao. Prije pet mjeseci uspjelo mu je iz micelija probno proizvesti Lavlju grivu, a ovih je dana krenuo i u serijsku proizvodnju.
Japanskog naziva Yamabushitake, kineskog Mou Tou Gu (Majmunska glava), engleskog Lion's Mane Mushroom, Lavlja griva posve je bijele boje, resičastog, naizgled vrlo krhkog izgleda. Nazivaju je i "hranom prirode za neurone" zbog sposobnosti stimulacije proizvodnje faktora živčanog rasta.
- Nastojim zaokružiti čitav proces od micelija, preko razvoja supstrata do gljiva koje uzgajam na podlozi od hrastove strugotine, kaže Čaplinskij.
Umirovljeni inženjer zrakoplovstva poznat je u okruženju kao vrstan gljivar. U omanjem laboratoriju već je uspješno razvio tehnologiju za proizvodnju tridesetak gljiva, od toga nekoliko izuzetno ljekovitih i antikancerogenih gljiva. Prvo mu je to uspjelo sa Shii-takeom, a potom s iznimno ljekovitom gljivom Ganoderma lucidum, potom Cordyceps sinensis, Cordyceps militaris, Maitake, a sada i Lavljom grivom. Čaplinskij za sebe kaže da je vjerojatno jedini hrvatski proizvođač Maitake, ljekovite tibetske gljive latinskog naziva Grifola frondosa poznate po antikancerogenim svojstvima, a vjerojatno je jedini u Istri, ali i Hrvatskoj, čiji laboratorij "krasi" ovakva lepeza ljekovitih gljiva.
- Na proizvodnju Lavlje grive potaknula nas je susjeda Austrijanka. Tražeći u literaturi ljekovite gljive koje bi ublažile njene zdravstvene probleme, naišla je na Lavlju grivu kojoj pripisuju sposobnost proizvodnje faktora živčanog rasta i jednostavno je naručila - ova bi mi gljiva dobro došla, nju mi proizvedite. Micelij smo nabavili slučajno, razmjenom s prijateljem gljivarom koji se gljivarstvom bavi iz hobija, a on ga je naručio iz Amerike i tako smo se upustili u novu avanturu, priča Čaplinskij.
- Lavlja griva može se naći u prirodnom staništu i u Istri, primijetio sam je u okolici Livada, a kolega fitopatolog u Delnicama. Raste na starim hrastovim panjevima i relativno je rijetka, napominje Čaplinskij.
Tehnologija proizvodnje obiteljska je tajna, tako da Čaplinskij ne prodaje micelij, već isključivo gljive koje suši i melje, rekli bi stručnjaci ekstrahira, te u svom OPG-u Proizvodnja Reishi, prodaje u obliku praha.
- Prvu gljivu ubrao sam s nepunih sedam godina na Sljemenu. Bila je to sunčanica, prisjeća se 69-godišnjak koji ni slutio nije da će mu gljivarstvo postati životna opsesija. Kao inženjer avijacije radio je na aerodromu Pleso, na prihvatu i otpremi aviona. U gljivarstvo i proizvodnju micelija upustio se prije više od trideset godina u selu Lasinja, a zadnja dva desetljeća s obitelji se skrasio u Sovinjaku.
- Upravo radim na uzgoju sibirske gljive Chaga - Inonotus obliquus. Tehnologija proizvodnje vrlo je komplicirana i dugotrajna, ona i u prirodnom staništu, na drvu breze, raste jako dugo, od tri do sedam godina. Chaga je do sada moj najveći izazov, kaže Čaplinskij. (Napisala i snimila Gordana ČALIĆ ŠVERKO)
Japanskog naziva Yamabushitake, kineskog Mou Tou Gu (Majmunska glava), engleskog Lion's Mane Mushroom, Lavlja griva posve je bijele boje, resičastog, naizgled vrlo krhkog izgleda. Nazivaju je i "hranom prirode za neurone" zbog sposobnosti stimulacije proizvodnje faktora živčanog rasta.
- Nastojim zaokružiti čitav proces od micelija, preko razvoja supstrata do gljiva koje uzgajam na podlozi od hrastove strugotine, kaže Čaplinskij.
Umirovljeni inženjer zrakoplovstva poznat je u okruženju kao vrstan gljivar. U omanjem laboratoriju već je uspješno razvio tehnologiju za proizvodnju tridesetak gljiva, od toga nekoliko izuzetno ljekovitih i antikancerogenih gljiva. Prvo mu je to uspjelo sa Shii-takeom, a potom s iznimno ljekovitom gljivom Ganoderma lucidum, potom Cordyceps sinensis, Cordyceps militaris, Maitake, a sada i Lavljom grivom. Čaplinskij za sebe kaže da je vjerojatno jedini hrvatski proizvođač Maitake, ljekovite tibetske gljive latinskog naziva Grifola frondosa poznate po antikancerogenim svojstvima, a vjerojatno je jedini u Istri, ali i Hrvatskoj, čiji laboratorij "krasi" ovakva lepeza ljekovitih gljiva.
- Na proizvodnju Lavlje grive potaknula nas je susjeda Austrijanka. Tražeći u literaturi ljekovite gljive koje bi ublažile njene zdravstvene probleme, naišla je na Lavlju grivu kojoj pripisuju sposobnost proizvodnje faktora živčanog rasta i jednostavno je naručila - ova bi mi gljiva dobro došla, nju mi proizvedite. Micelij smo nabavili slučajno, razmjenom s prijateljem gljivarom koji se gljivarstvom bavi iz hobija, a on ga je naručio iz Amerike i tako smo se upustili u novu avanturu, priča Čaplinskij.
- Lavlja griva može se naći u prirodnom staništu i u Istri, primijetio sam je u okolici Livada, a kolega fitopatolog u Delnicama. Raste na starim hrastovim panjevima i relativno je rijetka, napominje Čaplinskij.
Tehnologija proizvodnje obiteljska je tajna, tako da Čaplinskij ne prodaje micelij, već isključivo gljive koje suši i melje, rekli bi stručnjaci ekstrahira, te u svom OPG-u Proizvodnja Reishi, prodaje u obliku praha.
- Prvu gljivu ubrao sam s nepunih sedam godina na Sljemenu. Bila je to sunčanica, prisjeća se 69-godišnjak koji ni slutio nije da će mu gljivarstvo postati životna opsesija. Kao inženjer avijacije radio je na aerodromu Pleso, na prihvatu i otpremi aviona. U gljivarstvo i proizvodnju micelija upustio se prije više od trideset godina u selu Lasinja, a zadnja dva desetljeća s obitelji se skrasio u Sovinjaku.
- Upravo radim na uzgoju sibirske gljive Chaga - Inonotus obliquus. Tehnologija proizvodnje vrlo je komplicirana i dugotrajna, ona i u prirodnom staništu, na drvu breze, raste jako dugo, od tri do sedam godina. Chaga je do sada moj najveći izazov, kaže Čaplinskij. (Napisala i snimila Gordana ČALIĆ ŠVERKO)
