U povodu uvrštenja na UNESCO-ovu listu: Dvoglasje je živa tradicija

U povodu uvrštavanja istarske ljestvice odnosno dvoglasja tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja na UNESCO-ovu listu svjetske nematerijalne baštine u petak je u zgradi Županije župan Ivan Jakovčić održao prijem za članove Vijeća za nematerijalnu kulturnu baštinu Istarske županije, stručnjake iz Konzervatorskog odjela te članove KUD-ova iz Raše, Žminja, Vodnjana i Kršana koji njeguju ovu vrstu glazbe.

Unutar stila tijesnih intervala izdvajaju se četiri zasebna podstila: kanat koji se naziva i pjevanje na tanko i debelo, tarankanje kojim se oponaša svirka sopela, bugarenje koje je rasprostranjeno na Ćićariji i u istrorumunjskim Žejanama te diskantno dvoglasje koje njeguje stanovništvo Galižane i Vodnjana te u manjoj mjeri Rovinja. Tipična glazbala na kojima se izvodi dvoglasje su sopele, sopile, mih, pive, dvojnice, šurle i dvožica tamburica.

Uz čestitke najzaslužnijima što je dvoglasje uvršteno na listu UNESCO-a, župan je rekao da je to najbolji mogući način zaštite kulturne baštine i kulturnog identiteta Istre. Prihvaćeni su njegovi prijedlozi da se u INK-u do kraja godine održi koncert i izda CD s tom vrstom glazbe, a na poticaj sudionika prijema i da se organizira okrugli stol. Lidija Nikočević, ravnateljica Etnografskog muzeja Istre iz Pazina, naglasila je da nematerijalna kulturna baština zapravo znači živu tradiciju jer odumrli kulturni fenomeni ne mogu ući na UNESCO-ovu listu. "Morali smo dokazati da postoje ljudi i zajednice koji aktivno i živo njeguju dvoglasje pa ono ostaje očuvano", istaknula je.

"Važni su svirači", poručio je muzikolog Dario Marušić, koji je jedan od najzaslužnijih što je dvoglasje postalo svjetskom nematerijalnom baštinom. Založio se za to da se omogući da se ta vrsta glazbe i dalje javno njeguje jer ona više nije samo dio istarske svakodnevice. Značajno je i prenošenje znanja i vještina na mlade naraštaje, a posla će imati i znanstvenici jer, po Marušiću, mnogo toga treba preispitati i proširiti. Naime, u Istri je provedeno samo jedno znanstveno istraživanje, i to još 50-ih godina prošlog stoljeća.

Jakovčić je podsjetio i na rad Renata Pernića koji je najzaslužniji za veliku arhivu istarske glazbe na Radio Puli, a Županija je sufinancirala nekoliko CD-a s tom vrstom glazbe. Govorilo se i o uređenju zgrade u staroj jezgri Pićna, gdje bi se trebao smjestiti Centar za nematerijalnu baštinu. Što je uvršteno na UNESCO-ovu listu, moglo se čuti od Noela Šurana i Ines Dešković kojima se u pjevanju pridružio i Franjo Šugar. (S. BENIĆ)